Dvostruki aršini Vlade FBiH, rudnicima pozajmice, firmama skuplja struja

Vlada Federacije BiH je u samo dva dana donijela dvije odluke koje govore više od bilo koje izjave. Prvu je saopćila portalu Oslobodjenje.ba 11. novembra - budžetom za 2027. nije planiran novac za subvencioniranje struje privredi, jer se struja za firme "ugovara, nabavlja i plaća na tržišnoj osnovi". 

Firme na području Elektroprivrede BiH tako ostaju same s ugovorima u kojima je struja skuplja za oko 29 posto.

Drugu je donijela dan kasnije, kao većinski vlasnik Elektroprivrede BiH. Na vanrednoj skupštini dioničara, na kojoj Federacija ima 90 posto glasova, usvojeno je da se 119 miliona KM avansa, koje je EPBiH platila rudnicima za ugalj koji nikada nije stigao, pretvori u dugoročne pozajmice, s povratom tek nakon 2028.

Najavljeno poskupljenjeSkuplja struja mogla bi ugasiti preduzeća, a ni građani ne mogu ovo podnijeti

Druga odluka sama po sebi nije sporna. 

Rudnici hrane termoelektrane, a hiljade rudara i njihovih porodica moraju od nečega živjeti. Sporno je to što Vlada FBiH za jedne nalazi rješenje, a za druge kaže da je to stvar tržišta. I što ni za jedne ni za druge ne preuzima otvorenu, političku odgovornost, nego teret sakriva u bilansu javnog preduzeća kojim upravlja.

Šta je skupština odlučila

Na 97. vanrednoj skupštini dioničara, održanoj 12. novembra u Sarajevu, usvojeni su revidirani plan poslovanja za 2026–2028. i odluke o rudnicima, potvrdili su iz EPBiH. 

Prema materijalima za skupštinu, to znači:

• 119.444.658 KM avansa (s PDV-om), plaćenih rudnicima za ugalj koji nije isporučen, pretvara se u dugoročne pozajmice uz kamatu od dva posto.

• Stari dug od oko 195,5 miliona KM, nastao ranijim pretvaranjem avansa u pozajmice, dobija produženi grejs period. Za druge ranije pozajmice predviđena je otplata do osam godina, uz šest i po godina grejs perioda.

• Povrat je planiran na nulu. U projekciji novčanih tokova za 2026., 2027. i 2028. EPBiH ne računa ni na jednu marku povrata od rudnika.

• Kratkoročno zaduženje od 50 miliona KM kod komercijalnih banaka, zbog očuvanja likvidnosti. Dva overdraft kredita od ukupno 35 miliona već su zaključena, a plan predviđa po 50 miliona novih kredita i u 2027. i 2028.

Ovo nije prvi put. Prema riječima generalnog direktora EPBiH Sanela Buljubašića, istim modelom je 2021. u pozajmice pretvoreno 228 miliona KM avansa.

Struja za industrijuSudbina 29 posto skuplje struje za firme u rukama Vlade FBiH

Revidirani plan, prema pisanju Oslobođenja, ponavlja i konstataciju da je postepeno povećanje cijena struje nužno za finansijsku održivost kompanije. Generalni direktor je rekao da poskupljenja za građane do kraja ove godine neće biti, a da će plan za 2027–2029. biti usvojen krajem decembra.

Više od pola milijarde KM u rudnike

EPBiH je od 2009. vlasnik sedam rudnika uglja: Kreka, Đurđevik, Breza, Kakanj, Zenica, Abid Lolić (Bila) i Gračanica. U materijalima za skupštinu navodi se da je kompanija u njih kroz dokapitalizaciju uložila 367 miliona KM, a kroz avanse za nabavku uglja podržala ih s još oko 220 miliona KM. To je, kako sama EPBiH piše, "utjecalo na finansijsku mogućnost budućeg investiranja".

Pet rudnika obratilo se Elektroprivredi 13. oktobra s molbom za odgodu otplate i pretvaranje neopravdanih avansa u pozajmice. 

Njihove molbe pokazuju dubinu problema:

Novo poskupljenjeVlada FBiH za Oslobodjenje.ba: Nećemo subvencionirati struju za privredu

Rudnik Đurđevik je u prvih devet mjeseci 2026. ostvario tek 56 posto planirane proizvodnje uglja i oko 21 posto planirane otkrivke, uz aprilske poplave koje su potopile površinski kop Višća II. Rudari Breze su u avgustu obustavili rad zbog neisplaćene julske plate.

Rudari pritom nisu krivci za ovo stanje. 

Oni rade u jamama i na kopovima u koje se godinama nije dovoljno ulagalo, i često čekaju plate, kao rudari Breze u avgustu. Rudnici su među najvećim poslodavcima u Kaknju, Brezi, Tuzli, Zenici i Gračanici. Od 2009. su u sastavu Koncerna EPBiH, čiji je većinski vlasnik Vlada FBiH. Odgovornost za to što su godinama u gubicima nije na rudarima, nego na onima koji njima upravljaju i koji su ih trebali restrukturirati.

Ugalj koji ne stiže

Novac koji je otišao u rudnike trebao je osigurati jeftin ugalj za termoelektrane EPBiH, koje daju najveći dio njene proizvodnje. Ugalj, međutim, ne stiže.

Prema izvještaju EPBiH o poslovanju za 2025., rudnici su isporučili oko 1,01 milion tona uglja manje od ugovorenog. Energetski, to je oko 1.000 GWh struje koja nije proizvedena u termoelektranama. Uz sušnu godinu na Neretvi, kompanija je bila prisiljena kupovati struju na tržištu po višim cijenama: samo u odnosu na revidirani plan kupljeno je dodatnih 244,8 GWh, što je koštalo 58,8 miliona KM više.

Rezultat je gubitak od 52,4 miliona KM u 2025., nakon još većeg minusa u 2024. Uvoz struje u BiH u 2025. udvostručen je na rekordnih 629 miliona KM.

Ko će zaštititi privredu FBiH?Vlasnik Elektroprivrede BiH ne može biti samo posmatrač: Vlada FBiH na potezu

Problem nije nov. Generalni direktor EPBiH još 2025. je upozoravao na "devastirana ležišta" zbog višegodišnjeg zaostatka u otkrivci, i poručio da će EPBiH ispunjavati svoje obaveze samo ako i rudnici ispunjavaju svoje. Rudnici su, prema njegovim ranijim riječima, za 15 godina akumulirali gubitke od preko pola milijarde eura. Vlada FBiH, s druge strane, rudnicima pomaže direktno, za 2026. ih je predložila osloboditi plaćanja putarine na dizel-gorivo za rudničke mašine, uz obrazloženje da rade u izuzetno složenim uslovima i isporučuju ugalj po cijenama nižim od tržišnih.

Jedan vlasnik, dva aršina

Lanac odgovornosti je kratak. Rudnici su u sastavu Koncerna Elektroprivrede BiH. EPBiH je u 90-postotnom vlasništvu Federacije. Kapital Federacije na skupštini zastupa Vlada FBiH. Svaka velika odluka o rudnicima, investicijama, zaduženju i cijenama struje za firme prolazi, dakle, kroz ruke iste Vlade. Kada rudnici ne isporuče ugalj, EPBiH struju kupuje na tržištu. Kada nema gotovine, zadužuje se kod banaka. Kada ni to nije dovoljno, traži više prihode od kupaca. Domaćinstva štiti regulacija, jer njihove cijene odobrava FERK. Firme na tržišnom snabdijevanju takve zaštite nemaju. U praksi, one tako preuzimaju dio troška politike koju Vlada ne finansira otvoreno.

Koliko to košta jednu firmu, pokazuje dopis proizvodne kompanije iz Sarajeva sa stotinjak zaposlenih, u koji je Oslobodjenje.ba imalo uvid: novim ugovorom njena struja poskupljuje 28,8 posto, što znači između 155.000 i 173.000 KM više godišnje.

Poslodavci na isti obrazac upozoravaju godinama. Još 2023. tadašnji predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović poručio je da se povećanjem cijena za firme pokušavaju riješiti nagomilani problemi Elektroprivrede, i da to ne treba biti odgovornost poslodavaca.

Na jednoj strani, dakle, stoji odluka da se dug rudnika odgodi iza 2028. uz kamatu od dva posto. Na drugoj firme koje u roku od 15 dana moraju potpisati ugovore s 29 posto skupljom strujom. Problem nije u tome što Vlada pomaže rudarima. Problem je što isti vlasnik, u istoj sedmici, za privredu kaže da je to stvar tržišta.

Stručnjak za energetiku Almir Muhamedbegović ne krije da Elektroprivredu BiH smatra loše vođenom kompanijom. Ali za to, kaže, odgovornost ima njen vlasnik.

Miljević za Oslobodjenje.baVlada Federacije BiH gura glavu u pijesak dok privreda tone zbog skupe struje

„Kod nas je partijsko upravljanje, i to je najgore što se može desiti na tržišnim osnovama. Zato i propadaju elektroprivrede“, kaže Muhamedbegović za Oslobodjenje.ba.

„Vlada postavlja i Upravu i Nadzorni odbor. I naravno da Vlada ima itekakvu odgovornost“.

Problem, prema njegovim riječima, nije jedna uprava: "To su uprave koje je postavila Vlada u posljednje dvije i po decenije".

Vlada može ograničiti cijenu, ali vjerovatno neće

Muhamedbegović podsjeća da Vlada FBiH ima zakonski instrument da i ovaj put reaguje, kao što je to već tri puta radila. Član 137. Zakona o električnoj energiji FBiH predviđa mjere u slučaju ugrožene sigurnosti snabdijevanja. Ako je rast cijena ekstreman, a ponude na tržištu nema dovoljno, Vlada može proglasiti stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja i ograničiti rast cijena.

„Vjerovatno može to uraditi i sad“, kaže on. Ali sumnja da hoće: „Pošto vide da su elektroprivrede zaista u tolikom finansijskom problemu, nisam baš siguran da će biti oduševljeni da ovaj put donesu takvu odluku. Prije će reći: imate tržišno snabdijevanje, otvoreno je tržište.“

To je upravo ono što je Vlada odgovorila Oslobođenju.

Razliku u odnosu na građane objašnjava regulacijom. Kod domaćinstava FERK ne smije dozvoliti „skokovit“ rast cijene, pa su poskupljenja ograničena na oko deset posto, jer je 15 ili 16 posto već skokovito. Firme na tržišnom snabdijevanju takvu zaštitu nemaju.

"Nema tu nevinih"

Muhamedbegović ne štedi ni privredu. Prema njegovim riječima, dio industrijskih kupaca špekuliše cijenama i čeka do posljednjeg trenutka, u nadi da će struja pojeftiniti, pa ugovore potpisuje u jesen i zimu, kada su cijene najviše.

„Bolje je bilo napraviti ugovor u martu nego u novembru“, kaže on. Najbolje vrijeme za ugovaranje je, objašnjava, kraj februara ili početak marta.

Kritičan je i prema najavama otpuštanja: „Meni se ne sviđa kad prijete otkazima. To je sve jedna psihološka igra“.

Rješenje vidi u balansu: struja za industriju treba se prodavati po cijeni malo višoj od proizvodne, kako Elektroprivreda BiH ne bi poslovala s gubitkom, a firme trebaju sklapati dugoročne ugovore na vrijeme i, gdje god mogu, ulagati u vlastite solarne panele.

Ali i taj balans, na kraju, mora neko uspostaviti. A u sistemu u kojem Vlada bira upravu, nadzorni odbor i odlučuje o rudnicima, ta adresa je poznata.

Vlada ima instrumente, ali ih ne koristi

Restrukturiranje rudnika je vlasnička obaveza Vlade FBiH, i ona je to znala. U maju 2021. upravo su Vlada FBiH i EPBiH sa Samostalnim sindikatom radnika rudnika FBiH dogovorile plan restrukturiranja sedam rudnika. EPBiH je tada najavila 125 miliona KM za troškove restrukturiranja i još 130 miliona KM za investicije, uz tvrdnju da zbog toga neće dizati cijene struje.

Pet godina kasnije, ugalj i dalje ne stiže, novi operativni plan prestrukturiranja usvojen je tek u julu 2026., a cijene struje za firme rastu svake godine. To nije neuspjeh rudara, nego vlasnika koji je pet godina imao i plan i novac, a nije osigurao rezultat.

Elektroprivreda BiHUdar na privredu u FBiH, najavljen rast cijene industrijske struje za 29 posto

Vlada je, pritom, pokazala da zna intervenisati kada želi:

• Rudnicima je za 2026. predložila oslobađanje od putarine na dizel-gorivo, uz obrazloženje da rade u izuzetno složenim uslovima i isporučuju ugalj po cijenama nižim od tržišnih.

• Privredi je u prošlosti tri puta ograničavala rast cijena struje: krajem 2021., kada su ponude bile skuplje i do 350 posto; za 2024., kada je EPBiH nudila oko 70 posto skuplju struju; i za 2025., kada je rast ograničen na 10 posto.

Ovaj put, u odgovoru Oslobođenju, Vlada govori samo o budžetu i subvencijama. O ograničenju cijene, za koje budžet nije potreban, ne kaže ništa.

Šta bi odgovorna Vlada uradila

1.  Finansirala bi rudnike otvoreno, kao javnu politiku sa jasnim ciljevima, rokovima i izvorom novca, umjesto da se trošak sakriva u bilansu EPBiH i posredno prebacuje na privredu.

2.  Ograničila bi rast cijene struje za privredu u 2027., po uzoru na prethodne godine, dok se ne pronađe dugoročno rješenje.

3.  Završila bi restrukturiranje rudnika s rudarima, a ne na njihov račun: ulaganja u opremu i otkrivku, sigurne plate i jasan plan za regije koje zavise od uglja.

4.  Uspostavila bi dugoročnu energetsku politiku: berzu struje, sistem trgovine emisijama zbog CBAM-a, i uklanjanje prepreka za solarne elektrane u privredi.

Umjesto toga, Vlada je nakon oktobarskih izbora u odlazećem sastavu, budžet za 2027. još nije usvojen, a ugovori za struju ističu 31. decembra.