Borba s dijabetesom nikada ne prestaje: Oboljeli u BiH ne smiju biti sami u tome

Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti, koji se obilježava 14. novembra, prilika je da se ponovo skrene pažnja na jedan od najvećih globalnih zdravstvenih izazova. Milioni ljudi širom svijeta svakodnevno žive s dijabetesom, bolešću koja, ukoliko se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može dovesti do ozbiljnih i trajnih posljedica po zdravlje.

Dijabetes je jedna od najraširenijih metaboličkih bolesti, a broj oboljelih nastavlja rasti. 

Posebno zabrinjava porast dijabetesa tipa 2, koji je povezan s prekomjernom tjelesnom težinom, nedovoljnom fizičkom aktivnošću i savremenim načinom života. 

Zabrinjavajući podaciU Istočnom Sarajevu 35 djece ima dijabetes, najmlađi još nema tri godine

O položaju oboljelih, njihovim potrebama i problemima s kojima se susreću, za Oslobodjenje.ba govorila je Mirnesa Hajrović, socijalna radnica Udruženja „Ruka podrške“.

Svakodnevica s bolešću i važnost ranog otkrivanja

Kako ističe, život s dijabetesom podrazumijeva mnogo više od redovnog uzimanja terapije, kontrole zdravstvenog stanja i prilagođavanja ishrane. Posebno je težak položaj osoba koje nemaju dovoljno porodične podrške ili finansijskih mogućnosti da odgovore na sve potrebe koje bolest nosi.

- Osobe oboljele od dijabetesa svakodnevno se suočavaju s izazovima koji nadilaze samu bolest. Pored stalne kontrole zdravstvenog stanja, prilagođene ishrane i terapije, značajan teret predstavljaju finansijski troškovi, psihološki pritisak i strah od mogućih komplikacija, navela je Hajrović.

Dijabetes se kod pojedinih osoba može razvijati bez jasno izraženih simptoma, zbog čega je važno obratiti pažnju na znakove poput pojačane žeđi, učestalog mokrenja, stalnog umora, pojačane gladi, zamućenog vida i neobjašnjivog gubitka tjelesne težine. Neliječena ili nedovoljno kontrolisana bolest može oštetiti krvne sudove i nerve te povećati rizik od bolesti srca, oštećenja vida i bubrega.

Zbog toga su rano otkrivanje, redovne kontrole i odgovarajuća terapija od velikog značaja. Liječenje se prilagođava svakom pacijentu, a može uključivati promjene u ishrani, fizičku aktivnost, lijekove i inzulinsku terapiju.

Podrška ne smije zavisiti od mjesta stanovanja

Posebnu pažnju, dodaje Hajrović, potrebno je posvetiti porodicama djece s dijabetesom. Roditelji se suočavaju s brigom koja traje tokom cijelog dana, a često i noći, uz brojne emocionalne, finansijske i organizacijske izazove.

Zbog toga smatra da je porodicama neophodno osigurati veću psihosocijalnu podršku, jer dijagnoza ne mijenja samo svakodnevicu djeteta nego i život svih članova porodice.

Govoreći o ulozi zdravstvenog i socijalnog sistema, Hajrović ocjenjuje da postojeća podrška još nije u potpunosti prilagođena potrebama oboljelih. Kao jedan od problema izdvaja neujednačenost prava i dostupnosti usluga između kantona.

- Osobama s dijabetesom, osim zdravstvene zaštite, potrebni su psihološka podrška, socijalna sigurnost i dostupne informacije o njihovim pravima. Kvalitet liječenja i života ne smije zavisiti od mjesta stanovanja ili materijalnog statusa porodice, naglasila je.

Dodatni izazov predstavlja dostupnost savremenih medicinskih pomagala, poput senzora za kontinuirano praćenje glukoze i inzulinskih pumpi. Iako su napravljeni određeni pomaci, mnoge porodice i dalje se suočavaju s finansijskim opterećenjem i administrativnim preprekama.

Hajrović smatra da ova pomagala, kada za njima postoji medicinska potreba, ne bi smjela biti privilegija, već dio dostupne zdravstvene podrške koja oboljelima omogućava sigurniji i kvalitetniji život.

Potrebno više razumijevanja i edukacije

Osim zdravstvenih i finansijskih poteškoća, osobe s dijabetesom suočavaju se i s predrasudama, pogrešnim uvjerenjima o nastanku bolesti, a ponekad i diskriminacijom.

Zbog toga je, prema riječima naše sagovornice, potrebno više edukacije u školama, na radnim mjestima i u široj društvenoj zajednici, ali i snažnija institucionalna podrška.

- Kao socijalna radnica Udruženja „Ruka podrške“, smatram da moramo graditi društvo u kojem hronično oboljenje neće predstavljati prepreku za dostojanstven i kvalitetan život. Osobe s dijabetesom ne traže privilegije, nego razumijevanje, jednaka prava i sigurnost da u borbi s bolešću nisu prepuštene same sebi, zaključila je Hajrović.

Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti zato je i podsjetnik da borba s ovom bolešću ne podrazumijeva samo liječenje, već i pravovremenu prevenciju, dostupnu zdravstvenu zaštitu i podršku koja oboljelima omogućava dostojanstven život.