FUAD ĐIDIĆ: BiH će dugo čekati na svog Jamesa Talarica

Tačno su napisali američki mediji o Jamesu Talaricu: “Čini se da je progresivno kršćanstvo novoizabranog senatora Jamesa Talarica odjeknulo kod mnogih u državi čijom politikom i kulturom dominira konzervativni evangelizam”. Međutim, ovi mediji su propustili reći kako je njegova poruka odjeknula i kod nas u Bosni i Hercegovini. Tako su naši mediji Talarica nazvali senzacijom Amerike, a neku mu daju šanse da će stići čak i do Bijele kuće.

Možemo se složiti kako je Talarico uspio upakovati politiku u poruke bliske svojim biračima, ali valja dodati više detalja po čemu je Talarico postao tako blizak biračima i zadobio njihovo povjerenje. Talarico je govorio lako i otvoreno o tome kako njegova kršćanska uvjerenja utječu na njegovu politiku, a posebno biblijska zapovijed da ljubimo Boga i “ljubimo bližnjega svoga”. Njegov govor o obavezi čovjeka da uvijek brine za drugog čovjeka čuli smo u trenutku dok je njegov protivnik Ken Paxton širom države Teksas išao sa žestokom porukom republikanaca kako se “nećemo smiriti sve dok svi muslimani ne nestanu iz Teksasa”. Talarico je, međutim, imao dovoljno hrabrosti u okolnostima ovog otvorenog progona i duboke polarizacije, ponuditi inkluzivan, a ne ekskluzivan pristup kršćanstva prema drugima i još pri tome, koristeći poruku iz Biblije, privući na svoju stranu sve one koji su frustrirani troškovima života, ratom u Iranu i Trumpovim tvrdokornim pristupom imigrantima. Možda je već jasno šta je to nama posebno značajno u ovom fenomenu “američke senzacije Talarico”. Značajno je, dakle, to što Talaricova poruka obnavlja nadu u bliže veze kršćana i muslimana i suprotstavlja novu kršćansku ljevicu staroj kršćanskoj desnici.

Ova poruka široko odjekuje budući da dolazi u trenutku kada je svijet poput desničarske utvrde Teksas, definisan najtvrđim linijama konzervativnog kršćanstva. Zbog toga ovaj mladi čovjek, sa nevjerovatnih 37 godina života, nekadašnji bogoslov, kroz minulu kampanju nije samo donio prvu pobjedu demokrata za Senat od 1993. godine već je, također, kroz živopisne riječi Evanđelja, prema mnogima, uspio okrenuti novu stranicu historije i dati poklič za okupljanje novog vala demokrata.

Međutim, treba znati da glas James Talarica nije bio usamljen. On je dio novog vala kršćanskih demokrata koji se ambiciozno kreću prema Washingtonu, gdje, po svemu sudeći, kad-tad slijedi neizbježan politički i ideološki okršaj dvije dijametralno suprotne kršćanske struje. Kako piše američka štampa, senator Raphael Warnock, pastor iz Džordžije, začetnik je novog demokratskog vala koji je ovih dana u Americi dobio svoje pravo ime “kršćani Mateja 25”. Nadalje isti mediji objašnjavaju kako je “Matej 25” prvobitno bio šablonski slogan ovog senatora iz Džordžije, kojim se, zapravo, pozivao na pitanja o zdravstvenoj zaštiti, pitanjima imigracije, da bi kasnije bio usvojen od mnogih drugih koji su i sačinili pomenuti demokratski talas.

Osim senatora Talarica iz Teksasa i Warnocka iz Džordžije, dio ovog talasa su i kongresmeni Adam Hamilton iz Kanzasa i Sarah Trone Garriott iz Ajove, koji su tokom svoje pobjedničke kampanje također koristili slogane iz Svetog pisma poglavlje 25. poznato kao Matej. Ako je kršćanski nacionalizam skraćenica za dominantnu religijsku politiku desnice, ovaj talas “Matej 25” bi mogao bi biti ključ za razumijevanje nove religijske ljevice, kako navode mnogi američki izvori.

Kroz poruke upozorenja poslate u Bosnu i Hercegovinu, Max Primorac i Jay Carafano iz Heritage fondacije, kao i u porukama Laure Loomer koja je polutajno boravila Banjaluci te i još nekih drugih iz Trumpovog unutrašnjeg kruga, o tome kako “islamističko Sarajevo” mora prestati “ugrožavati hrišćanske manjine” u zemlji, mogli smo vrlo dobro razumjeti koliko se otrovnog sadržaja nalazi u politici religijske američke desnice. A to smo vrlo praktično osjetili i osjećamo kroz blokade države kao i kroz tiho rušenje institucija Bosne i Hercegovine.

No, na čemu se, na drugoj strani, zasnivaju glavne poruke nove američke kršćanske ljevice? Da bi nam to bilo malo jasnije, treba čuti odlomak iz Jevanđelja, kako ga citiraju pripadnici novog talasa američkih demokrata. U Matejevom evanđelju u Novom zavjetu, u 25. poglavlju, Isus govori svojim učenicima da ako pružaju brigu najranjivijima u društvu, oni također nude odanost njemu. Tu je ključ. “Jer bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah žedan i dadoste mi piti; bijah stranac i primiste me”, rekao je Isus, prema autoru Matejevog evanđelja. “Gol bijah i odjenuste me; bolestan bijah i pohodiste me; u tamnici bijah i dođete k meni”. Ovaj poznati odlomak iz Jevanđelja bio je omiljena referenca novog vala religioznih demokrata i oni su u svoje pobjedničke govore utkali ove riječi i dali tim riječima novu energiju i na njima zasnovali viziju vlastitih pobjedničkih kampanja.

Tajna njihova govora bila je, dakle, u izboru ovog dijela Svetog pisma čija je retorika blaga, uzvišena i inspirativna, sa kojom su uspjeli pogoditi svu dubinu drame kroz koju prolazi ne samo američko već i globalno zapadno društvo. Ovaj novi religijski talas koji dolazi u vrijeme vladavine američkih bilionera jasno je progovorio o gladi i žeđi običnih ljudi, taj talas je u vremenu sigurnosti samo za odabrane, slikovito progovorio o socijalnoj i medicinskoj nesigurnosti najugroženijih. Sa ovim pozivom o brizi za gladne, napuštene, zaboravljene, ranjive u doba Trumpovog luksuza novog krila Bijele kuće koji je sa svojim zlatnim nakićenim ukrasima demokrate podsjetio na “tvornicu sira Saddama Husseina”, niko ih nije mogao nazvati bezbožnicima niti autsajderima. Ovaj živopisan, privlačan i dramatičan govor mora da je ušao duboko u dušu birača koji su bili siti poruka o evangelističkom duhovnom ratu kao što su presiti poruka o armagedonu ili kraju svijeta dok građani muku muče da plate račune za struju, školu ili zdravstvo.

Istini za volju, za Amerikance, pogotovo građane Teksasa, gdje se nalazi 20 različitih crkava od kojih je njih sedam najuticajnije u cijeloj Americi, riječi “Matej 25” mogle su biti pravo otkrovenje. U zaglušujućoj buci američke desnice koja raste i buja više decenija unazad, nije se nažalost, mogao čuti drugačiji i uzvišeniji govor osim govora ovih crkava koje se brutalno natječu za svoju pastvu. Međutim, za nas u Bosni i Hercegovini ove riječi iz poglavlja “Matej 25” nisu bile otkrovenje kao što su bile za duše američkih birača. Jer, ove riječi mi smo mogli naći u tradicionalnoj franjevačkoj duhovnosti koja je izravno povezivala vjeru s djelatnom ljubavlju prema onima kojima je pomoć potrebna.

•••

Zašto onda kod nas nije moguć jedan James Talarico? Zašto nije moguć neki novi talas kršćanske ljevice koji bi imao smjelosti suprotstaviti se kršćanskoj desnici Maxa Primorca, Jaya Carafana, Laure Loomer ili njihovih brojnih sljedbenika u Bosni Hercegovini? Zašto bosanski franjevci i njihove mnoge pristalice sa porukama “Matej 25” ne mogu privući ljude frustrirane troškovima života, nesigurnosti, blokadom i stalnim demografskim pražnjenjem zemlje?

Zbog toga što se bosanski franjevci poput fra Ivana Šarčevića, fra Mile Babića i fra Drage Bojića i mnogih drugih nalaze skrajnuti i na političkim marginama našeg društva. Njihove ideje ili njihova humanističko-franjevačka Bosna, zemlja “harmonije razlika” (E. Kazaz) mnogo je starija i važnija od ideja na kojima su osnovane aktuelne političke stranke kao što su ideje individualizma ili ideje nacionalnog identiteta. Teologija koja inzistira na tome da ljudi jedne vjere imaju dužnost brinuti se i za druge, u dejtonskoj, ratom promijenjenoj Bosni i Hercegovini, više ne funkcioniše. Zato će ova zemlja dugo čekati na Jamesa Talarica.