Bivši direktor Elektroprivrede BiH upozorio na domino-efekt poskupljenja struje

Najavljeno povećanje cijena električne energije za privrednike moglo bi se preliti na cijene hrane, hemijskih proizvoda i kućanskih potrepština, upozorio je bivši direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine i stručnjak za energetiku Amer Jerlagić u razgovoru za N1. Privrednim subjektima najavljuje se poskupljenje struje do 31 posto, dok nije isključena ni mogućnost viših cijena za domaćinstva naredne godine. BiH se, nakon što je ranije izvozila električnu energiju, suočava s nedovoljnom proizvodnjom i sve većim uvozom.

Jerlagić smatra da bi rast cijena mogao dodatno oslabiti konkurentnost domaće privrede i produbiti energetsku krizu. Podsjetio je da energija, uz sirovine i radnu snagu, spada među tri ključna troška industrijske proizvodnje.

Promjene cijene strujeIzlaz iz krize Elektroprivreda BiH vidi u većim računima

- Ako nam električna energija poskupi 30 posto, naš finalni proizvod automatski poskupljuje. Mi postajemo nekonkurentni. Svaka ta kompanija postaje nekonkurentna i upitno je njeno poslovanje - upozorio je.

Relativno jeftina struja, prema njegovim riječima, godinama je bila jedna od važnih prednosti domaćih kompanija. Smatra da se ta prednost gubi kako se cijene približavaju onima u Poljskoj i Njemačkoj.- Z

asigurno će ovo najavljeno poskupljenje električne energije u jednom domino-efektu poskupiti i finalne proizvode, bilo da je riječ o prehrani, hemiji ili kućanskim potrepštinama - rekao je.

Rast cijena za privrednike

Jerlagić je naveo da najavljeno povećanje nije prvo s kojim se privreda suočava.

- Treba reći da je struja privrednicima u posljednjih pet-šest godina poskupljivala svake godine po 20 posto. Kada se ta povećanja saberu, nakon tri godine dolazimo do 77 posto, a nakon novih poskupljenja gotovo do 100 posto - kazao je.

Posebno je ukazao na manje privredne subjekte koji su iz sistema javnog snabdijevanja prešli na tržišno. Prema njegovim tvrdnjama, njima je struja već poskupjela za 100 posto u višoj i 160 posto u nižoj tarifi. Ukoliko uslijedi dodatno povećanje od 31 posto, procjenjuje da bi ukupno poskupljenje moglo dostići između 140 i 150 posto u višoj, odnosno 200 posto u nižoj tarifi.

- Da li je inflacija u posljednjih pet-šest godina bila ukupno veća od 10 ili 12 posto, a da struja poskupi i do 200 posto? To je strašno - poručio je.

Privrednici formalno mogu promijeniti snabdjevača jer je tržište električne energije otvoreno, ali Jerlagić smatra da je upitno koliko je ta mogućnost u praksi ostvariva. U BiH, kako je naveo, posluju tri javne elektroprivrede te između 15 i 20 privatnih kompanija s licencama za trgovinu električnom energijom.

- Teoretski je moguće promijeniti snabdjevača. Međutim, upitno je ima li neko drugi dovoljno energije kada vidimo da svi uvoze - rekao je.
Naveo je da Elektroprivredi HZHB nedostaje električne energije, posebno tokom trećeg kvartala, te da se i Elektroprivreda Republike Srpske suočava s velikim problemima i potrebom za uvozom značajnih količina. Kao dodatni problem izdvojio je to što Termoelektrana Ugljevik već sedmicama ne radi.

Privatni trgovci, dodao je, uglavnom se bave veleprodajom putem berzi u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji, umjesto direktnim snabdijevanjem krajnjih kupaca.

Nedovoljna proizvodnja i manjak uglja

Objašnjavajući zbog čega je BiH od izvoznika postala zemlja koja mora uvoziti struju, Jerlagić je kao ključni problem naveo pad domaće proizvodnje.

- Mi uvozimo plin, uvozimo naftu i jedini energent kojim smo pravili određeni balans bila je električna energija. Imali smo je dovoljno, čak smo je i izvozili. Međutim, glavni problem danas je u proizvodnji. Nemamo dovoljno proizvodnje, nemamo dovoljno uglja - kazao je.

Prema njegovim riječima, Elektroprivreda BiH između 80 i 82 posto električne energije proizvodi iz termoenergetskih kapaciteta, pa se manjak uglja neposredno odražava na proizvodnju. Kada uglja nema dovoljno, kompanija mora kupovati dodatne količine tog energenta ili struju na tržištu, što povećava troškove.

Ukazao je i na cijenu kupovine električne energije u trenutku kada se za njom ukaže potreba. Takva, takozvana ad hoc kupovina, prema njegovim riječima, znatno je skuplja od ugovora koji se zaključuju na šest mjeseci, godinu ili više godina.

- Ad hoc kupovina je uvijek skupa, a nažalost, čitavo ljeto se kupovalo na taj način - naveo je.

Jerlagić smatra da uzrok problema nije samo energetska tranzicija, nego i to što restrukturiranje rudnika nikada nije provedeno na odgovarajući način. Proces formiranja koncerna, podsjetio je, počeo je tokom njegovog mandata, ali je zaustavljen nakon odlaska njegove uprave 2011. godine. Umjesto restrukturiranja, tvrdi, rudnicima su nastavljene davati višemilionske pozajmice.

Kritike političkog upravljanja

Bivši direktor Elektroprivrede BiH kritikovao je političko kadroviranje u energetskom sektoru. Kao primjer naveo je ono što naziva „mandatnim rudarenjem“: nastojanje da se proizvodnja osigura tokom jednog mandata, bez dugoročnog planiranja i pripreme novih površina za eksploataciju.

- Generalno, politika je prije svega kriva zato što je takvu kompaniju potčinila svom kadroviranju - rekao je.

Takav pristup uporedio je sa situacijom u kojoj bi putnicima u avionu bilo saopćeno da pilot ne može upravljati letjelicom, ali da je na njegovo mjesto postavljen odličan traktorista.

- Niko ne bi ostao u avionu. Ali ovamo dolaze ljudi bez znanja, bez iskustva i vode takve kompanije - poručio je.

Osvrnuo se i na finansijsko stanje Elektroprivrede BiH u vrijeme kada je napustio direktorsku poziciju.

- Iza mene je na računu ostalo 330 miliona maraka. Danas kompanija uzima kratkoročne kredite za tekuću likvidnost. Vidite šta se desilo za 15 godina - kazao je.

Šta predlaže za izlazak iz krize?

Na pitanje može li se sadašnje stanje u Elektroprivredi BiH popraviti, Jerlagić je odgovorio da je potreban krizni menadžment oslobođen značajnijeg političkog utjecaja. Njegov prvi zadatak, smatra, trebalo bi biti povećanje proizvodnje struje i osiguravanje dovoljnih količina uglja.

Podsjetio je da su termoelektrane u Kaknju i Tuzli tokom njegovog mandata na depoima imale zalihe uglja dovoljne za tri do šest mjeseci proizvodnje.

- Prva stvar je krizni menadžment, da se podigne proizvodnja. Drugo, da se urade projekti skladištenja energije, baterija, da se jeftina energija pokuša uzeti s tržišta solara, kao i da se pronađe model za izgradnju reverzibilne elektrane - naveo je.

Ukazao je i na potrebu ulaganja u distributivnu i prijenosnu mrežu te pronalaska izvora finansiranja za stabilizaciju poslovanja. Koliko bi oporavak trajao, nije mogao precizirati.

- Teško je procijeniti. Da li je to godina, dvije godine ili jedan mandat da se dođe, što bi se reklo, na fabričke postavke - kazao je.

Južna interkonekcija i alternativa ruskom plinu

Tokom razgovora bilo je riječi i o Južnoj plinskoj interkonekciji, projektu koji bi BiH trebao omogućiti alternativni pravac snabdijevanja plinom. Jerlagić je kritikovao političke sporove koji su pratili projekt, posebno neslaganja o tome koja bi kompanija trebala upravljati gasovodom. Govoreći o protivljenju da BH-Gas bude nosilac projekta, povukao je paralelu s radom Operatora za obnovljive izvore energije u Federaciji BiH. Naveo je da Elektroprivreda BiH ima oko 700.000, a Elektroprivreda HZHB oko 100.000 kupaca, zbog čega je, prema njegovim riječima, odnos sredstava prikupljenih kroz naknade za obnovljive izvore približno sedam naprema jedan.

Smatra da bi trebalo analizirati kako se taj novac raspoređuje, odnosno koliko ga je usmjereno prema pojedinim područjima i investitorima. Kada je riječ o plinu, upozorio je da BiH mora osigurati alternativu ruskom energentu, posebno zbog odluka Evropske unije koje se odnose na njegov transport.

- Nama, ako ta odluka stupi na snagu, nema veze s Rusima, mi opet nemamo ruski gas i nama zaista treba alternativa - kazao je.

Kao jednu od mogućnosti naveo je ukapljeni prirodni plin, odnosno LNG, s hrvatskog terminala na Krku.

- Bosna i Hercegovina mora imati alternativu - naglasio je.

Istovremeno, upozorio je da realizaciju Južne interkonekcije usporavaju neriješena pitanja državne imovine, promjene trase gasovoda, nacionalizacije i moguće restitucije.

- Gledano inženjerski, ja bih rekao da će se projekat završiti za godinu do dvije dana. Ali birokratski, samo dragi Bog zna koliko - rekao je.

Pitanje budućnosti Bloka 6

Govoreći o energetskoj sigurnosti, Jerlagić je ocijenio da BiH nema sveobuhvatnu energetsku strategiju. Prema njegovim riječima, postoje parcijalni dokumenti i međunarodni sporazumi, ali ne i dugoročna vizija razvoja sektora.

Kao primjer naveo je Blok 6 Termoelektrane Tuzla, čiji se radni vijek, kako je kazao, približava kraju oko 2030. godine. Blok koristi mrki ugalj iz rudnika Banovići i Đurđevik, u kojima se godišnje iskopa između milion i milion i po tona.

- Blok 6 koristi oko milion tona. Znamo da mu je životni vijek negdje do 2030. godine. Niko nema strategiju šta će biti s milion, milion i po tona uglja iz Banovića i Đurđevika kada ne bude Bloka 6 - upozorio je.

Smatra da je plan za takvu situaciju trebalo pripremiti još 2020. godine, kako bi se na vrijeme pronašla alternativna rješenja za proizvodnju električne energije i budućnost rudnika.

- U normalnim državama i normalnim strategijama to se deset godina unaprijed mora znati - poručio je.