BiH treba agilnu kampanju ulaska u NATO

Za države regije, članstvo u NATO-u olakšava put ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji, poručio je u podcastu “NATO za BiH” Medijske grupacije Oslobođenje Igor Lukšić, bivši crnogorski premijer i ministar vanjskih poslova. Tokom njegovog mandata na čelu diplomatije susjedne države, 2015. godine je stigao i zvaničan poziv za ulazak pod okrilje svjetskog sigurnosnog kišobrana. Proces je okončan 2017, pa će Crna Gora naredne godine obilježiti deset godina članstva u NATO-savezu.

Politička evolucija

Lukšić razumije da nedostatak konsenzusa i komplikovano ustavno ustrojstvo itekako koče Bosnu i Hercegovinu da krene crnogorskim stopama. Iako je ustavni sistem Crne Gore puno jednostavniji, Lukšić ističe da je ipak pristupanje Savezu moralo proći razne faze.

- Bilo je faza kada su neki ljudi smatrali da je Crnoj Gori dovoljno Partnerstvo za mir. Bilo je i onih koji su proklamovali vojnu neutralnost. Sada imamo situaciju da su u vlasti neki koji nisu bili zagovornici članstva u NATO-u, a danas promovišu vrijednosti članstva. Očigledno ta politička evolucija nije proces od jedne epizode. Osiguravanje konsenzusa u društvu je ozbiljan zadatak za kreatore javnih politika, objašnjava Lukšić.

Nakon naše konstatacije da su i u BiH pojedinci, danas oštri protivnici članstva u Savezu, u bliskoj prošlosti potpisivali zakonska rješenja kojima su euroatlantske integracije definisane kao ključni vanjskopolitički prioritet, takve zaokrete Lukšić je okarakterisao činjenicom da brojni političari idu stazom političkog oportunizma.

- To je ozbiljan problem. Vođenje države podrazumijeva konzistentnost i dosljednost. Što je društvo komplikovanije, to podazumijeva ulaganje više napora u postizanje saglasnosti oko strateških tema. Nažalost, najvidljivije je da se produbljuje jaz između naših i naprednih društava, a to ne bismo smjeli dozvoliti. I u Crnoj Gori, koja je članica NATO-a, uskoro i EU, postoji značajan ekonomski jaz između onoga što je prosjek u Uniji i Crnoj Gori. Zato, prilikom donošenja ovog tipa odluka, treba imati u vidu šta je to što jednom društvu donosi predvidljivost, stabilnost i neki pouzdan političko-ekonomski okvir, koji vam omogućava vođenje politika koje će unaprijediti životni standard, poručuje Lukšić.

Put ka članstvu Crne Gore u NATO bio je ogroman posao, ali i ozbiljna obaveza koju država preuzima, dodao je. Također, bilo je potrebno uložiti puno energije da se javnosti objasni važnost ulaska u Savez koji je u jednom periodu prošlosti i građanima Crne Gore donio ljudske žrtve.

- Nije bio u pitanju samo tehnički posao tranzicije bezbjednosnog sistema već i drugi aspekti. Podudara se prilično sa procesom približavanja članstvu u EU, jer se radi ne samo o usvajanju zakona i formiranju institucija već je važno dokazati i vrijednosni aspekt, ističe bivši šef crnogorske diplomatije.

Dodaje i kako članstvo u NATO-u donosi važan osjećaj pripadnosti, gdje, bez obzira na veličinu, ravnopravno sjedite za stolom sa predstavnicima najrazvijenijih zemalja svijeta. A to nudi velike mogućnosti. Također, navodi da članstvo u Alijansi šalje ozbiljnu poruku o stabilnosti i sigurnosti društva, što je preduslov za bilo šta drugo.

- U današnjem vremenu porasta broja bezbjednosnih izazova širom planete raste osjećaj sigurnosti kada ste dio NATO-a u odnosu na to da ste prepušteni sami sebi. Članici NATO-a, bez obzira i na realizovani, ali i planirani rast troškova, to je i dalje manje od onoga što bi izdvajala kao neutralna zemlja. Naravno, u slučaju nepogoda, prirodnih katastrofa, imate mogućnosti korištenja mehanizama pomoći kako biste se lakše nosili sa izazovima, ističe Lukšić, dodajući da su i u Crnoj Gori od 2017. godine ekonomski parametri jasno rasli, od BDP-a, pa do konstantnog rasta priliva stranih investicija.

Veliki izazov u Crnoj Gori bilo je osigurati da do svih građana stigne odgovor na to šta će se dobiti članstvom u Alijansi. To je, smatra Lukšić, možda i najbolji recept za borbu protiv protivnika članstva u NATO-u. A Crna Gora ih je imala i u domaćim političarima koje je na ovaj ili onaj način kontrolisala Srbija, zatim u političarima iz Srbije, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno u centrima moći kao što je Moskva.

- Mislim da smo u tome u značajnoj mjeri uspjeli. Kroz političke promjene se demistifikuju procesi, pa se ulaskom u međunarodne obaveze dobija i dodatno iskustvo, a što amortizuje određeno nezadovljstvo. Tako je danas podrška NATO-u u Crnoj Gori veća nego u vremenu kada smo postali članica. To je najbolji način da se nosite sa izazovima, jer se nikada ne treba prepustiti spontanosti kada su u pitanju ovakve stvari. Treba biti u agilnoj kampanji demistifikacije tabu tema i aspekata koji se tretiraju neprihvatljivim. Otvorite procese transparentno, kako bi ljudi razumjeli o čemu se radi i malo-pomalo se stekne povjerenje i razumijevanje, te raste podrška, objašnjava Lukšić.

Navodi Lukšić i da u tom periodu uopće nije bilo jednostavno stati nasuprot interesa Rusije. Smatra da je Crna Gora taj rubikon prešla 2014. godine pridružujući se sankcijama EU prema zvaničnoj Moskvi, čime je izbrisana svaka dilema kojoj zajednici Podgorica želi pripadati.

Ambiciozan cilj

Komentarisao je i navode komandanta NATO-štaba Sarajevo Jamesa Fowlera u prvom izdanju podcasta, gdje je jasno ukazao na nedovoljno izdvajanje za jačanje i modernizaciju Oružanih snaga BiH. Crna Gora izdvaja više od dva posto BDP-a za vojsku, što je visok iznos i za mnoge veće članice NATO-a. Cilj od pet posto do 2035, koji je članicama postavio prije dvije godine predsjednik SAD-a Donald Trump, smatra vrlo ambicioznim.

- Ne samo za Crnu Goru nego i za druge brojne članice NATO-a. I dva posto su brojne članice imale problema da sustignu. Dodatna izdvajanja podrazumijevaju restrukturiranje javne potrošnje, da li kroz povećanje oporezivanja ili smanjivanje nekih drugih izdataka. Cilj je rezultat potrebe da Evropa izađe iz okvira u kojem su SAD odgovorne za bezbjednost, a šalje robu na kinesko tržište i dobija povoljne energente iz Rusije. Sada su sva tri stuba veoma upitna, ističe Lukšić.

Zaključio je da doprinos razvoju sigurnosnog sistema ne mora biti samo kroz vojnu participaciju. Smatra da treba iskoristiti i mogućnost ulaganja u namjensku industriju, što je grana bh. privrede koju je pohvalio i general Fowler, ukazujući da je upravo to jedan od Savezu značajnijih načina kontribucije.