Ovaj pisac napisao je roman bez slova „e“, iza ovoga stoji lična tragedija

Izbacivanjem jednog slova Georges Perec ostao je i bez mogućnosti da napiše francuske riječi za majku, oca i roditelje. Francuski pisac jevrejskog porijekla, koji je u djetinjstvu izgubio oba roditelja, svoj četvrti roman „La Disparition“ napisao je bez slova „e“. Na približno 300 stranica tog književnog eksperimenta odsustvo je postalo i pravilo pisanja i središte priče.

Roman, čiji naslov znači „Nestanak“, prati likove koji iščezavaju i istražitelje koji tragaju za njima, da bi potom i sami nestali. Uklanjanje najčešćeg slova francuskog jezika tako se povezuje s prazninom koja je obilježila Perecov život.

Poginuo u 46. godiniBio je najmlađi književni nobelovac, na vrhu slave život mu je prekinula nesreća

Kada je počeo Drugi svjetski rat, imao je samo tri godine. Njemačke snage ušle su u njegov rodni Pariz godinu kasnije. Preživio je Holokaust zahvaljujući snalažljivosti bake, koja ga je početkom rata sakrila u samostan na jugu Francuske.

Njegov otac Icek Judko Perec poginuo je kao vojnik francuske vojske tokom nacističke invazije. Majka Cyrla Perec deportovana je u Auschwitz, gdje je ubijena. Dječak kojeg je zvala „Jojo“ odrastao je bez njih, a tragovi tog gubitka pojavljuju se u brojnim njegovim djelima, često prikriveni i teško uočljivi.

Perec je bio član grupe Oulipo, radionice potencijalne književnosti čiji su članovi istraživali neobične veze između književnosti i matematike. Odluka da cijeli roman napiše bez jednog slova uklapala se u takav eksperimentalni pristup, ali njeno značenje nije ostalo samo na književnoj igri.

Prema vlastitoj procjeni, zbog zabrane slova „e“ više od trećine francuskog jezika postalo mu je nedostupno. Među izgubljenim riječima bile su upravo one kojima bi imenovao najbliže članove porodice. Nestalo slovo postalo je simbol neizgovorivog i praznine u središtu postojanja.

Književni istraživač Irving Malin opisao je složenost romana riječima:

„Nemoguće je prenijeti neobičnosti i ljepote ovog teksta. U njemu su zapleti unutar zapleta, misterije unutar misterija, vremena unutar vremena, sjene unutar sjena.“

Francuska kritika u početku nije prepoznala dubinu i strukturnu složenost tog postupka. Većina kritičara, prema tekstu Chena Malula, nije ni primijetila da u romanu nema slova „e“ — ili da se ono možda pojavljuje samo jednom. I dalje se raspravlja o tome je li Perec namjerno dopustio da jedno „e“ ipak uđe u tekst.

U jednom trenutku i sami likovi otkrivaju pravilo koje oblikuje njihovu priču. Međutim, ne smiju ga otvoreno imenovati jer bi ih mogle zadesiti teške i misteriozne posljedice. Malul upravo taj dio posebno izdvaja, navodeći da voli roman iako on nije nužno Perecovo najpoznatije niti umjetnički najostvarenije djelo.

Rad na „La Disparition“ bio je prekretnica i u piščevom odnosu prema vlastitoj mašti. Kroz veliku „jezičku igru“, kako bi je nazvao Ludwig Wittgenstein, otkrio je da može stvarati zaplete i priče ni iz čega, umjesto da tekstove gradi samo na događajima iz svog života. Ograničenje nije bilo tek zabrana jednog slova: usmjeravalo je sam nastanak romana.

„Odlučio sam pisati određeni broj redova na sat“, rekao je Perec.

Svuda je nosio bilježnicu u koju je zapisivao riječi, a ponekad i čitave rečenice bez zabranjenog slova.

„Radio sam određeni broj sati svakog dana… Priča je jednostavno nastajala, razvijala se sama od sebe. Osjećao sam radost od samog početka.“

Šest godina kasnije uslijedio je novi veliki književni iskorak, roman „W ili sjećanje na djetinjstvo“. Uprkos bogatom opusu, to je jedini roman koji je Perec izričito posvetio suočavanju s tragedijom vlastitog djetinjstva.

Kao u slagalici, jednoj od njegovih omiljenih metafora, spojio je dvije pripovjedne cjeline. Jedna je autobiografska i nalikuje istrazi, dok je druga potpuno izmišljena.

Autobiografski dijelovi prate pokušaje da prizove prošlost i uspomene na roditelje. Među predmetima te potrage nalazi se stara fotografija na kojoj je mali „Jojo“ s majkom Cyrlom, rođenom Schulowitz, koje se kao odrastao pisac jedva sjećao.

Kroz pitanja pamćenja, zaborava i dokumentovanja vraća se djetinjstvu prije rata, kada je živio s roditeljima, zatim ratnim godinama provedenim u samostanu pod lažnim identitetom te poslijeratnom pokušaju da razumije šta se dogodilo njemu i njegovoj porodici.

Druga pripovjedna cjelina, označena slovom W, postepeno prerasta u distopiju. U početku djeluje kao fantastična priča o društvu potpuno posvećenom pseudo-olimpijskim sportskim takmičenjima. Kako radnja napreduje, privid nadahnuća ustupa mjesto užasu: pobjeda postaje apsolutni ideal, a sportisti koji ne uspiju proći dalje bivaju gaženi i pogubljeni.

Perec je objasnio da priču o W nije osmislio za taj roman. Izmislio ju je još kao dijete, a ponovo je se sjetio tek u kasnim tridesetim godinama, tokom putovanja u Veneciju. Kada ju je konačno zapisao, shvatio je da je riječ o metafori nacističkog koncentracionog logora.

Perecov eksperiment s nestalim slovom prenesen je i u hrvatski jezik. Meandarmedia je 2012. godine objavila „La Disparition“ pod naslovom „Ispario“, u prijevodu Vande Mikšić.

Prevoditeljica je zadržala osnovno pravilo originala i cijeli roman prevela bez slova „e“. Takav postupak zahtijevao je preoblikovanje vokabulara i rečeničnih struktura kako bi se sačuvao smisao priče, uz izbjegavanje slova prisutnog u brojnim riječima, zamjenicama i glagolskim nastavcima. Jezičkom eksperimentu prilagođeno je čak i ime glavnog lika Antona Vowla.