Bookerova nagrada prvi put dodijeljena piscu naučne fantastike

Književnik M. John Harrison dvostruko je obilježio historiju Bookerove nagrade. Priznanje za roman „The End of Everything“ osvojio je u 81. godini, postavši najstariji dobitnik, ali i prvi nagrađeni pisac koji je potekao iz svijeta naučne fantastike. Nagrada mu je pripala nakon šest decenija objavljivanja, a ovo mu je bila prva nominacija za Bookera.

Harrisonu su na svečanosti u Londonu, održanoj u ponedjeljak navečer, 9. novembra, uručeni trofej i 50.000 funti. Time je premašio dobni rekord Margaret Atwood, koja je imala 79 godina kada je 2019. podijelila nagradu za roman „The Testaments“.

Izvršna direktorica Fondacije Bookerove nagrade Gaby Wood podsjetila je da su se brojni raniji dobitnici okušali u naučnoj fantastici, ali je istakla da je Harrison prvi koji dolazi iz samog jezgra tog književnog svijeta.

- Ovo je historijska pobjeda pisca čije se decenije rada nenametljivo osjećaju na svakoj stranici, kazala je Wood.

Odluku je jednoglasno donio žiri kojim je predsjedavala Mary Beard, nakon cjelodnevne rasprave.

- To je knjiga koja vas okreće naglavačke, izmami vam ironičan osmijeh i, iznenađujuće s obzirom na temu, ostavlja tračak optimizma, rekla je Beard.

Prema njenom tumačenju, jedna od glavnih poruka romana jeste da će apokalipsa, ako ili kada nastupi, biti neshvatljiva, dok dotadašnja pravila više neće imati značaj.

- Ovo je politika sadašnjice posmatrana kroz prizmu budućnosti, poručila je.

Radnja pobjedničkog romana smještena je na obalu Kenta, nekoliko decenija u budućnosti i godinama nakon katastrofe koju niko ne uspijeva objasniti. Phillip Tennent i njegova ostarjela tetka Marnie pokušavaju preživjeti pod prijetnjom tajanstvenih bića nazvanih iGhetti. Ta ogromna stvorenja mijenjaju oblik, a njihovo porijeklo i namjere ostaju nerazjašnjeni.

Sa 198 stranica, „The End of Everything“ bio je najkraći roman u ovogodišnjem užem izboru.

Harrison je prošle sedmice, pišući za Guardian o nastanku knjige, opisao roman kao priču o katastrofi u kojoj je sama katastrofa nemogućnost razumijevanja. Dolazak vanzemaljaca iz druge dimenzije povezao je s gentrifikacijom mjesta poput onih na jugoistočnoj obali Ujedinjenog Kraljevstva.

Priznao je da na čitaoca prenosi dio zbunjenosti svojih likova, ali je izrazio nadu da su teme kojima se bavi ipak jasne. Među njima je izdvojio urušavanje racionalnosti koje povezuje s trampizmom i internetom.

O nemogućnosti razumijevanja vanzemaljskog govorio je i u intervjuu za Guardian.

- Kada bismo sreli pravog vanzemaljca, ne bismo imali pojma šta misli, kazao je Harrison.

U obrazloženjima nagrade otvoreno je i pitanje veze romana s vremenom umjetne inteligencije. Beard je primijetila da slovo „i“ u nazivu iGhetti upućuje na nešto digitalno, iako čitalac u to ne može biti siguran. Wood je, pak, postapokaliptični krajolik knjige opisala kao prostor prošaran velikim jezičkim modelima.

Harrisonovo priznanje dolazi nakon dugogodišnjeg zalaganja za drugačiji odnos prema naučnoj fantastici. Gostujući prošlog mjeseca u emisiji „Front Row“ BBC Radija 4, rekao je da kao romanopisac i kritičar već 40 do 50 godina pokušava promijeniti taj odnos.

- Zašto se dobro napisano djelo naučne fantastike ne bi smatralo književnom prozom?, upitao je.

Iako je dugo uživao ugled među kolegama, ostajao je na rubu šireg priznanja u književnoj prozi. Urednica književnosti Guardiana Justine Jordan njegovu je pobjedu opisala kao priznanje koje je vizionarski pisac zaslužio.

Pohvale su pratile i napomene o zahtjevnosti čitanja. Michel Faber u izrazito pozitivnoj recenziji za Guardian ocijenio je da roman razotkriva zastrašujuću nesigurnost današnjeg života, ali je upozorio da neće odgovarati svakom čitaocu.

Harrison je rođen 1945. godine u Rugbyju, u engleskoj grofoviji Warwickshire. Prvu priču prodao je 1965, a veći dio sedamdesetih uređivao je stranice posvećene knjigama u časopisu spekulativne fikcije „New Worlds“. Uz romane je objavio pet zbirki kratkih priča te „antimemoare“ pod naslovom „Wish I Was Here“, koji su izašli 2023. godine.

Njegov roman „Climbers“ osvojio je 1989. nagradu Boardman Tasker za planinsku književnost. Za „Nova Swing“ dobio je nagradu Arthur C. Clarke 2007, dok mu je „The Sunken Land Begins to Rise Again“ donio Goldsmithsovu nagradu 2020. godine. Nekada strastveni penjač i trkač po brdskim terenima, Harrison je 2022. bio i član Bookerovog žirija.

Ovogodišnja konkurencija uključivala je dvojicu ranijih dobitnika. Marlon James, kojeg su kladionice smatrale favoritom, bio je nominovan za „The Disappearers“, a Douglas Stuart za „John of John“. U uži izbor ušli su i Elizabeth Strout s romanom „The Things We Never Say“, Luke Kennard s knjigom „Black Bag“ te Rebecca Perry s debitantskim romanom „May We Feed the King“. Svakom autoru iz užeg izbora pripada po 2.500 funti.

Uz Mary Beard, o nagradi su odlučivali frontmen grupe Pulp Jarvis Cocker, književnici Patricia Lockwood i Raymond Antrobus te novinarka Guardiana Rebecca Liu. Razmatrali su ukupno 163 knjige objavljene u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Irskoj od 1. oktobra 2025. do 30. septembra 2026. godine.

Harrisonova pobjeda donijela je prvog Bookera i izdavačkoj kući Serpent’s Tail, koja djeluje u okviru nezavisnog izdavača Profile Books. Bila joj je to peta nominacija za ovu nagradu.

Prošlogodišnji dobitnik bio je mađarsko-britanski pisac David Szalay s romanom „Flesh“. Među dobitnicima iz prethodnih godina su i Samantha Harvey za „Orbital“, Paul Lynch za „Prophet Song“ te Shehan Karunatilaka za „The Seven Moons of Maali Almeida“.

Roman „The End of Everything“ u izdanju Profilea košta 16,99 funti. Guardian je uz izvještaj naveo da se knjiga može naručiti preko njegove knjižare, čime se podržava taj medij, uz moguće dodatne troškove dostave.