Od jogurta u Beogradu do torte u Kanadi, kad političari postanu mete

Od jogurta u Beogradu do torte u Kanadi, kad političari postanu mete

Lidija Vukićević posuta jogurtom / Stringer / REUTERS

Slobodan Stajić |

Koje sve rekvizite koriste grešnici kada napadaju neistomišljenike i odluka Apelacionog suda u Ankari

Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-u

Incident koji se minulog utorka dogodio na ulazu u Narodnu skupštinu Srbije, kada je nepristojna Beograđanka Marija Radovanović jogurtom polila poslanicu opozicione partije SNS Lidiju Vukičević, pravdajući to kasnije svojom afektivnom reakcijom, pokazao je i dokle može ići politička ostrašćenost.

Šešeljev ispad

Posebno izražavanje neslaganja sa političkim neistomišljenicima u Srbiji nije nikakva novost. Prisjetimo se samo prošlogodišnjeg događaja u toj istoj Narodnoj skupštini, kada je “uglađeni” lider Novog DSS-a Miloš Jovanović sprejom poprskao trudnu poslanicu Sonju Ilić. Ili ostrašćenika iz Dveri koji su se ratoborno ponijeli prema poslaniku Marjanu Rističeviću. Na kraju i incidenta lidera radikala Vojislava Šešelja, kada je 2001. vodom polio predsjednika Skupštine Dragana Maršićanina, u “znak osvete” što ga je sa jednog od prethodnih skupštinskih zasjedanja iznijelo obezbjeđenje.

Nažalost, nepristojnih i neobuzdanih pojedinaca bilo je i biće uvijek širom svijeta, samo su sredstva kojim su se služili bila različita, kao i sankcije. Tako je grešnik koji je 3. jula 2001. paradajzom gađao predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka “zaradio” samo sedam dana zatvora, a kao olakšavajuća okolnost uzeta mu je činjenica da je cilj promašio za koji centimetar.

Komandosi sa kremom

Znatno gore prošao je avgusta 2000. napadač tortom na kanadskog premijera Jeana Chrétiena, koji je morao da odleži 30 dana. Taj “podvig” izveo je dramski pisac i socijalni aktivista Evan Brown (24) kada se pored zabezeknutog obezbjeđenja probio i bacio na premijera kartonski tanjir sa šlag-tortom. Učinio je to, kako je izjavio, u ime studenata primalaca socijalne i druge pomoći.

Zanimljivo je da takvo “slatko čašćenje” nije zaobišlo ni njegove ministre Stéphanea Diona, Allana Rocka i Pierrea Pettigrewa, a sličnu sudbinu doživjeli su i gradonačelnik Montreala Pierre Bourque i vođa separatista iz Kvebeka Jacques Parizeau. A ta moda “gađanja tortom” nije mimoišla ni kompjuterskog magnata Billa Gatesa, kao ni slavnog glumca Sylvestera Stallonea, dok je nekadašnjeg predsjednika Međunarodnog monetarnog fonda Michela Camdessusa, februara 2000. u Bangkoku, pogodila “samo” šampita. Napadači su sami sebe nazvali “komandosima kremom”, a njihov predvodnik bio je američki državljanin Robert Naiman.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Kako su sebe septembra 1999. nazvali grešnici iz Džakarte, nije poznato, ali oni su kamenicama i Molotovljevim koktelima gađali sjedište australijskog ambasadora Johna McCarthyja, držeći danima u opsadi njegovu ambasadu, protiveći se posredničkoj ulozi Canberre u razrješenju tadašnjeg istočnotimorskog Gordijevog čvora.

Još “opasnije” oružje od kamenica upotrijebili su inače mirni Česi, odnosno njihovi nemirniji sunarodnici, koji su se marta 1999. protivili češkom ulasku u NATO, kada su ciglama gađali zvanice, dok su u praškom dvorcu Hradčani proslavljali prijem. A autor ovih redova bio je davne 1964. i neposredni svjedok, kako tokom prvomajske parade, Pražani paradajzima gađaju sovjetske tenkove, što je bila uvertira i za Praško proljeće 1968.

Boks-meč u Walesu

Popularno sredstvo za gađanje su i jaja, u šta se tokom posjete Prištini juna 2005. uvjerio tadašnji šef diplomatije SRJ Vuk Drašković, kao i nekadašnji premijer Mađarske Ferenc Gyurcsány, marta 2007, na svečanosti u Budimpešti, u čast Lajosa Kossutha i Sándora Petőfija. A nesvakidašnji događaj zbio se maja 2001, u velškom gradu Rhylu, kada je tokom predizborne kampanje bivši britanski vicepremijer John Prescott pogođen jajetom direktno u lice. Vjerujući da ga je pogodio njemu najbliži demonstrant, 29-godišnji Craig Evans, vicepremijer se zaletio i u bokserskom stilu ga udario pesnicom u lice. Ali ni Evans nije ostao dužan i uzvratio je udarac. Poslije “duela” pristrasna policija “proglasila” je Evansa za “pobjednika” i privela ga, ali ne i njegovog protivnika, vicepremijera!

Postojali su slučajevi u kojima su korištena i brojna druga sredstva. Tako su, decembra 1998, tadašnjeg gradonačelnika San Francisca Willieja Browna i njegove saradnike demonstranti “dočekali” ne samo pitama i picama već je jedan od gostiju bio pogođen i šoljicom od kapučina.

Grešna baka Elis

Svakako najoriginalniji “napadač” bila je prije gotovo pola vijeka engleska baka Elis, koja je, kada bi bila nezadovoljna suđenjem protiv njenih ljubimaca, gađala arbitre čegrtaljkom. U doba oštrih mjera protiv grešnika iz gledališta, uvedenih tokom vladavine Margaret Thatcher, nestašnoj baki Elis bio je zabranjen ulaz na stadione pet godina, što je ona prokomentarisala da bi “lakše primila smrtnu kaznu, nego što više ne može da gleda svoje ljubimce”!

Nastavak vijesti ispod oglasa

A sve ove ispade diljem svijeta pratila je i jedna zanimljiva sudska odluka maja 2001.

Apelacioni sud u Ankari proglasio je “demokratskim pravom gađanje političara paradajzom”, te oslobodio krivice braću Nihata i Fuata, koji su 1999, tokom predizborne kampanje, koristili upravo tu “municiju”. Možda će neki, pozivajući se na tu odluku, smatrati da je i jogurt “demokratsko pravo”!

Komentari (0)

Nema komentara

Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.

Prijavi se na naš newsletter!