Inspiracija za mnoge: Pobjeda u Srbiji budi nadu za region i svijet

Inspiracija za mnoge: Pobjeda u Srbiji budi nadu za region i svijet

Beograd: Vodeći naučni časopis Science je ocijenio da je Srbija izabrala parlament koji bi mogao da bude najobrazovaniji na svijetu / Arhiv / Oslobođenje

Milisav Tomović |

Spontani bunt studenata vremenom je prerastao u masovni bunt građana sa zahtjevom upućenim autokratskoj vlasti za vraćanje otete države

Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-u

Do juče primer za demokratsko nazadovanje, Srbija je danas postala inspiracija za demokratske promene širom sveta. Spontani bunt studenata vremenom je prerastao u masovni bunt građana sa zahtevom upućenim autokratskoj vlasti za vraćanje otete države, a neformalna skupina mladih ljudi se transformisala u superiornu političku formaciju, koju su na izborima podržali građani i većina parlamentarnih opozicionih stranaka. Ono što je u svetskoj političkoj teoriji i praksi delovalo kao nemoguća misija, postalo je realnost.

Od početka studentskih protesta pažljivo sam pratio i u više navrata davao osvrte na društvenu i političku krizu u Srbiji, pa osećam obavezu da to učinim i prilikom najnovijih dešavanja, koja u potpunosti menjaju ukupan politički i društveno-ekonomski ambijent, kako u Srbiji, tako i u celom našem regionu. Nadam se da će to uticati na pozitivne promene u odnosima među zemljama regona.

Sve je počelo u Novom Sadu

U medijskom mraku i uz strepnju od nasilne reakcije vladajućeg autokratskog režima, narod Srbije je 25. oktobra glasao na parlamentarnim izborima. Izborima su prethodile nebrojene predizborne nepravilnosti i dugotrajno insitucionalno nasilje. Dok su zaposleni u državnim preduzećima i institucijama trpeli pritiske i ucene od svojih nadređenih, a neistomišljenici otpuštani, studenti i građani, koji su gotovo dve godine protestvovali, u zarobljenim medijima su nazivani blokaderima, izdajnicima i stranim plaćenicima. U toku mirnih protesta bili su izloženi nasilju od strane policije, privatnih obezbeđenja vladajuće stranke i maskiranih lica, koja su se izjašnjavala kao lojalisti režimu, a mnogi su nezakonito praćeni, prisluškivani, na razne načine maltretirani, hapšeni, medijski demonizovani ili sudski procesuirani.

Kako je sve počelo? Iz tuge i neverice zbog pogibije petnaest ljudi (povredama je podlegla još jedna osoba, pa se broj žrtava popeo na 16) postavilo se pitanje ko je odgovoran za rušenje betonske nastrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu. Bilo je to pitanje koje nije smelo da bude postavljeno i na koje vlast nije imala nameru da odgovori. Umesto odgovora usledilo je negiranje odgovornosti, ćutanje institucija i nasilje.

Posle niza tragedija u ranijem periodu, čiji su uzrok bili neodgovornost, nestručnost i korupcija rukovodećih struktura u institucijama i na svim nivoima vlasti, ova tragedija je pokrenula dugo potiskivanu lavinu nezadovoljstva prema ukupnom stanju u srpskom društvu, gde su sve poluge sudske, zakonodavne i izvršne vlasti bile u rukama jednog čoveka. Omladina je preplavila ulice i blokirala raskrsnice tražeći pravdu i odgovore. Uz osnovne zahteve studenata da institucije rade svoj posao i da se svi u vlasti drže svojih zakonskih i Ustavnih ovlašćenja, počeli su protesti. Trajali su skoro dve godine, a kako je vreme prolazilo postajali su sve masovniji.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Studente su podržali njihovi profesori, prosvetni radnici, advokati, poljoprivrednici, srednjoškolci, brojna udruženja, kao i većina građana. Vlast je na njihove zahteve odgovorila medijskom demonizacijom, pretnjama, uvredama, angažovanjem maskiranih nasilnika i brutalnim nasiljem. Policija nije reagovala štiteći građane, ali ih je po nalogu vlasti često privodila, saslušavala i hapsila. Usledila su suđenja pod optužbama za rušenje ustavnog poretka, upadi policije na fakultete, upotreba prekomerne sile od strane policije, otpuštanja profesora, sindikalaca i radnika nelojalnih vlastima...

Postalo je jasno da vlasti nisu u stanju da ispune ni najosnovnije zahteve građana, a afere oko kriminalnih radnji, korupcije i narkotika, koje je vlast pokušavala da zataška, izbijale su jedna za drugom. Na protestima su tada usledili zahtevi za vanrednim parlamentarnim i predsedničkim izborima. Uz punu podršku patrijarha i crkvenog vrha, koji su govorili o “obojenoj revoluciji”, svesrpskom svetu i zaštiti nacionalnog interesa srpskog naroda ma gde da živi, vlast je nalazila svoje pristalice i u regionu, a neargumentovanim optužbama na račun suseda, postala je izvor sveukupne nestabilnosti na ovom području.

Za razliku od vladajućeg režima koji je težio podelama, skupom u Novom Pazaru pod nazivom: “Svi smo jedan narod, bez obzira na veru i etničku pripadnost”, studenti su nitima zajedništva i solidarnosti uspeli da povežu razjedinjeno tkivo nacije, vraćajući je demokratskim načelima, patriotizmu i univerzalnim ljudskim vrednostima. Zasluga studentskog pokreta je i što su institucije EU i UN-a počele ozbiljnije da se bave događanjima u Srbiji. Za evropsku i svetsku javnost su postali vidljivi kada su osmislili i realizovali put biciklima kroz evropske gradove do Strasbourga i štafetno trčanje kroz Evropu do Bruxellesa. Tada su povezali dijasporu, obavili niz razgovora sa zvaničnicima Evropske unije i nominovani za Nobelovu nagradu.

Tenzije u zemlji su rasle, a u polarizovanom društvu se među pristalicama režima sve više stvarala atmosfera netrpeljivosti i agresije prema neistomišljenicima i mirnim protestima studenata i građana. Uprkos tome, protesti su se nastavljali i raširili po celoj zemlji, a ni jedna sednica lokalnog, pokrajinskog ili republičkog paralamenta više nije mogla da se održi bez jakog policijskog i privatnog obezbeđenja.

Pod pritiskom javnosti vlast je bila prinuđena da raspiše izbore, a predsednik da podnese ostavku, da bi mogao da vodi kampanju za svoju stranku sa ambicijom da bude premijer u budućoj Vladi. U predizbornom periodu su održavani skupovi na kojima je već postalo očigledno da su znatno masovniji i društveno prihvatljiviji skupovi građana i studenata. Dok su na studentske skupove građani dolazili svojom voljom, na skupove režima učesnici su dovoženi autobusima iz cele Srbije, većina zaposlenih koji su na to bili prinuđeni, kao i ljudi koji su za prisustvo dobijali novčane nadoknade.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Pristalice režima uz parolu “Ujedinjena Srbija” klicali su bivšem predsedniku i uzvikivali: “Srbija pobeđuje”, a pod parolom “Studenti pobeđuju”, studenti i građani su na predizbornim skupovima iznosili argumente zbog kojih protestvuju i uzvikivali - “Srbija ili mafija”. Na završni skup Studentske liste u Beograd su ponovo danima pešačili studenti i građani iz raznih pravaca. Beograd ih je srdačno dočekao i u veličanstvenoj atmosferi ponovo se na Slaviji okupilo više od sto hiljada ljudi. U isto vreme vladajuća koalicija je u Areni, na Novom Beogradu, održavala završni skup. Kao i do tada, pored atmosfere i broja prisutnih, razlikovao se i sadržaj govora na ovim skupovima. Dok su studenti i građani tražili borbu protiv korupcije, oslobađanje institucija, jednakost svih pred zakonom, pravdu i slobodu, režimski skupovi su bili obeleženi veličanjem vođe i njegovih prethodnih uspeha, obećanjima, frazama, parolama, uvredama neistomišljenika i agresivnom nacionalističkom retorikom, u čemu su prednjačili bivši predsednici Srbije i Republike Srpske. Učešće patrijarha SPC-a u predizbornom periodu takođe nije bilo za pohvalu. Bezrezervnom podrškom bivšem predsedniku i vladajućem režimu, podelio je vernike i sveštenike na podobne i one koje to nisu, da bi za vreme predizborne kampanje otvoreno lobirao za aktuelnu vlast u zemlji i inostranstvu.

Vladajući režim je tradicionalno imao i punu podršku vladajuće strukture, ali i skoro svih opozicionih partija u Republici Srpskoj. Dok je lider vladajuće stranke u RS-u studente osuđivao i nazivao pogrdnim imenima, zarobljeni mediji RTRS i BN su isključivo preuzimali sadržaje i stavove režimskih medija u Srbiji. Veličali su vladajući režim u Srbiji, a javnost nisu izveštavali o predizbornim skupovima i stavovima Studentske liste i opozicije, kao ni o događajima pre i neposredno posle izbora u Srbiji. Na taj način su direktno uticali na formiranje stavova nedovoljno informisanih birača u Republici Srpskoj, koji su po osnovu dvojnog državljanstva imali pravo da glasaju na brojnim biračkim mestima u BiH.

Deo parlamentarnih opozicionih stranaka je podržao Studentsku listu, na način da su odlučili da ne izlaze na izbore i da studentima stave na raspolaganje pomoć i svoju infrastukturu. Drugi deo opozicije se izjasnio da će izaći samostalno na izbore, tvrdeći kako kandidati Studentske liste nemaju politička iskustva i da ne mogu da okupe njihove pristalice, te da će im oni u novoformiranoj vlasti sa svojim političkim iskustvom pomoći i sa njima sarađivati. Koliko su bili u pravu, pokazali su njihovi izborni rezultati. Kao što sam očekivao, nisu prešli ni cenzus.

Na izborni dan u vazduhu je lebdeo strah, neizvesnost i nada. U duboko polarizivanom društvu i referendumskoj atmosferi parlamentarni izbori su 25. oktobra protekli uz brojne izborne nepravilnosti, ali i dobru organizaciju kontrole izbornog procesa od strane posmatrača Studentske liste. Vlast je imala sve poluge moći, policiju, obezbeđenja, medije i kapital, a studenti koje je podržala i većina opozicije imali su samo motivaciju da ostvare pobedu i odbrane slobodnu volju građana. Brojne nepravilnosti oko izbornih spiskova, fantomskih birača i brojne izborne manipulacije vladajućeg režima bile su poznate od ranijih izbornih ciklusa.

Samo neuobičajeno velika izlaznost nudila je Studentskoj listi mogućnost pobede. Dogodila se. Od ranog jutra formirali su se dugački redovi građana pred biralištima, a neizvesnost zbog nereda na biralištima izazivala je strah. Neizvesnost je vladala i od reakcije vladajućeg režima na rezultate izbora. U situaciji koja je pretila eskalacijom nasilja, policija je bila raspoređena i spremna da reaguje, a Pionirski park u centru Beograda je bio ispunjen maskiranim “lojalistima” vladajućem režimu. Slično je bilo i u ostalim gradovima.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Kada su počeli da pristižu prvi rezultati glasanja, svet je zanemeo pred pretnjama od mogućeg nasilja na ulicama, kakvo ovih dana gledamo širom planeta, pa i u zemljama koje važe za razvijene demokratije. Neizvesnost je prekinuo bivši predsednik, koji je poraz priznao uz omalovažavanje i vređanje kandidata Studentske liste, potvrđujući ponovo da je majstor manipulacije. Vladajuća stranka koja je oko sebe okupila petnaestak što postojećih, što izmišljenih stranaka, kao i deo opoziije koji je samostalno izašao na izbore, doživeli su ubedljiv poraz.

Zajedno sa narodom, svet je tada počeo da se raduje pobedi demokratije i ideje o državi pravde, ravnopravnosti i slobode. Uprkos krajnje neravnopravnom položaju Studentske liste tokom celog predizbornog perioda i u izbornom procesu, građani Srbije su joj ubedljivom većinom ukazali poverenje, a rekordnom izlaznošću u zemlji i dijaspori, pokazali su da im je stalo do budućnosti njihove zemlje.

Pošto su proslavili pobedu, za sutradan su najavili početak duge, odgovorne i temeljite borbe za poštovanje Ustava, zakona i ljudskih prava, za oslobađanje institucija i medija, za pravnu državu u kojoj zakoni podjednako važe za sve, za borbu protiv podela, korupcije i organizovanog kriminala... Prvi rezultati se već vide. Kao što su posle skupova čistili mesta svojih okupljanja, studenti su pozvali građane na akciju čišćenja parkova i ulica gradova, kao i na uklanjanje neprikladnih parola i sadržaja sa zidova i fasada.

Pionirski park u centru Beograda je oslobođen od “lojalista”, očišćen i vraćen nameni. U periodu do formiranja nove vlasti tužilaštvo je već pokrenulo niz predmeta, policija je izvršila nekoliko hapšenja i intervenisala po prijavama u pojedinim institucijama da spreči uništavanje dokumentacije, Narodna banka je ukinula akreditaciju Alta banci zbog sumnjivog poslovanja i transfera novaca, a posle ostavki rukovodstva u RTS-u, javni TV servis je počeo da istinito izveštava javnost.

Ipak, odlazeća vlast još uvek ima skrivene poluge moći u svojim rukama, pa nakon formiranja novog parlamenta predstoji ozbiljan posao, koji budući poslanici Studentske liste vide kao mukotrpan i dugotrajan proces. Državne institucije su uništene i razrušene, bezbedonosne strukture, kao i ostale institucije, ispunjene su funkcionerima i kadrovima lojalnim prethodnoj autokratskoj vlasti, počinjena su mnoga nekažnjena krivična dela od strane državnih i lokalnih funkcionera, pojedini mediji su još uvek zarobljeni i blokirani, a sadržaj i posledice netransparentno potpisanih državnih obaveza i finansijskih zaduženja će tek biti otkriveni.

Nastavak vijesti ispod oglasa

Znanje, volja i sposobnost

Pobeda građana koji su se usprotivili autoritativnom režimu, korupciji, organizovanom kriminalu, nacionalnim i ostalim podelama u društvu, kao i posledicama ukupne politike države koja je bila podređena volji jednog čoveka, ne znači samo pad autokratskog režima u Srbiji, već novu unutrašnju, regionalnu i međunarodnu politiku Srbije. U regionalnom smislu, pored boljih odnosa i perspektive regiona, to budi svest kod građana u regionu da su progresivne promene moguće, kao i da se do njih može doći mirnim putem i demokratskim sredstvima. Istovremeno, to je i upozorenje bahatim, pohlepnim i umišljenim političarima u zemlji i regionu da nema svemoćnih i nedodirljivih.

Zanimljivo je kako je većina domaćih i stranih analitičara isticala političko neiskustvo kandidata Studentske liste kao njihov nedostatak u budućem radu. Sumnju zbog političkog neiskustva kandidata Studentske liste izrazio je i veliki deo intelektualaca u zemlji i okruženju. Prethodni i dugotrajni “rad” iskusnih političara sumnjivih načela i kvalifikacija proizveo je zarobljenu državu, svemoćnog lidera, korupciju, društvenu krizu i nezadovoljstvo građana. Kod izbora kandidata studentima nije bilo primarno političko iskustvo, već stručnost, patriotizam i moralni kvaliteti kandidata. Ni ostalim građanima Srbije političko iskustvo nije bilo bitno. Na izborima su sa punim poverenjem glasali da nekoliko akademika, 160 doktora nauka, profesora i istaknutih stručnjaka raznih profila. Imaju znanje, volju i sposobnost da izvedu društvo iz sveukupne krize.

Zanimljivo je i kako su studenti pridobili tako bezrezervnu podršku i poverenje građana, kao i velikog dela parlamentarne opozicije, tim pre što ni kandidati sa Studentske liste nisu bili poznati javnosti sve do predaje Studentske liste Izbornoj komisiji. U početku nisu bili u planu ni kampanja ni izbori. Studentski pokret, koji je od početka bio bez lidera, odluke je donosio na plenumima. U javnost su izneli svoje zahteve, a posle ćutanja institucija i nasilja koje ničim nisu izazvali, tokom dvogodišnjih protesta uzduž i popreko obišli su Srbiju. Razgovarali su sa ljudima u selima i gradovima, saslušali njihove probleme i obrazložili svoje stavove. Prišli su ljudima otvorenog srca, iskreno, jasno i sa argumentima. Njigova solidarnost, energija, doslednost, patriotizam i odlučnost da sprovedu u delo svoje stavove prepoznata je u narodu i podrška nije izostala. Usledio je njihov zahtev za vanredne izbore. Držeći u tajnosti kandidate sa svoje liste sve do predaje Izbornoj komisiji i frontalno izlažući sebe režimskim pritiscima i nasilju, izbegli su režimske pritiske na svoje kandidate i njihovu medijsku demonizaciju.

U analizi za Foreign Policy, profesor američkog univerziteta Edward P. Joseph je izneo mišljenje da pokret srpskih studenata zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Pohvalio je srpske studente zbog organizovanosti, upornosti i nenasilne borbe tokom dve godine protesta, posebno ističući da su uprkos pritiscima i provokacijama ostali dosledni mirnom otporu, po uzoru na Mahatmu Gandija. Pohvalio je i političku strategiju Studentske liste, posebno odluku da umesto sebe kandiduju ugledne stručnjake bez prethodne političke pripadnosti, kao i nezavisnost od postojećih stranaka opozicije. Pozvao je SAD i EU da podrže jačanje demokratskih institucija i saradnju sa Srbijom.

Vodeći naučni časopis u svetu Science je ocenio da je Srbija izabrala parlament koji bi mogao da bude najobrazovaniji na svetu. U budućem parlamentu Studentska lista ima 141 poslanika od 250 mesta, pri čemu desetine poslanika Studentske liste dolaze sa Univerziteta, a više od polovine ima doktorat nauke ili medicine. Pored inženjera i hemičara, u poslaničke klupe ulaze i astrofizičari, istraživači, sociolozi i politikolozi.

Nastavak vijesti ispod oglasa

U globalnom smislu, pobedom na izborima, studenti i građani Srbije su u svetskoj javnosti postali primer kako glasanjem i mirnim putem pobediti autoritarni režim. Analizirajući profil studentske demokratske borbe, od organizacije protesta, do odluke da se izađe na izbore, političari i poznati svetski autori iz srpskog iskustva izvlače pouke. Diplomate kažu da je primer Srbije izvor nade za sve koji se bore za demokratiju, a komentatori i politički analitičari u uspehu studentskog pokreta vide primer da uspon autoritarizma nije neizbežan, te da je dugogodišnju vlast moguće smeniti mirnim putem na izborima. Tako ovaj, po svemu jedinstven demokratski pokret, koji proklamuje beskompromisnu i istrajnu borbu za čoveka i univerzalne vrednosti, ukazuje na do sada nepoznat oblik demokratske borbe, pa bi u globalnim kriznim okolnostima mogao da postane recept za sve potlačene, ponižene i obespravljene narode u svetu.

Komentari (0)

Nema komentara

Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.

Prijavi se na naš newsletter!