Prije nego što kupite ribu iz konzerve, provjerite ove stvari na deklaraciji

Aj. P. |
Od količine soli i vrste ulja do sastava proizvoda, nekoliko detalja može napraviti razliku pri odabiru
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uRiba iz konzerve često ima nepravedan status hrane koju kupujemo samo kada nemamo vremena kuhati. Tuna, sardine, skuša i druge vrste praktične su, dugo mogu stajati i od njih se za nekoliko minuta može napraviti obrok.
Ali koliko su zapravo zdrave i mogu li se nutritivno usporediti sa svježom ribom?
Odgovor je - mogu. Konzervirana riba može biti vrlo dobar izvor proteina, omega-3 masnih kiselina, vitamina i minerala. Proces konzerviranja ne uništava sve hranjive tvari, iako kod nekih može doći do određenih gubitaka. Mnogo je važnije koju vrstu birate, šta joj je dodano i koliko često je jedete.
Nije svaka konzervirana riba isti izbor
Sardine i skuša posebno su dobar izbor jer su bogate omega-3 masnim kiselinama. Sardine imaju i dodatnu prednost. Često se konzerviraju s kostima koje omekšaju tokom obrade i mogu se jesti, pa predstavljaju dobar izvor kalcija.
Riba je također bogata vitaminom B12 i selenom, dok masnije vrste mogu sadržavati i vitamin D.
Kod tune ipak treba biti malo oprezniji. Nije riječ o tome da je tuna nezdrava, već veće ribe mogu nakupljati više žive. Zato nije najbolja ideja svakodnevno jesti velike količine iste vrste tune. Raznovrsnost je bolji izbor, pa tunu povremeno možete zamijeniti sardinama, skušom, lososom ili drugom vrstom ribe.
Važno je pogledati i šta se nalazi u samoj konzervi. Riba u ulju nije automatski manje zdrava, ali sadrži više kalorija jer dio ulja ostaje uz ribu. Ako pazite na unos energije, praktičniji izbor može biti riba u salamuri ili vlastitom soku.
S druge strane, takvi proizvodi često sadrže dosta soli. Zato vrijedi pogledati deklaraciju i, ako ribu jedete često, birati proizvode s manjim udjelom soli.
Svježa riba nije uvijek bolja
Konzervirana riba ima jednu veliku prednost - dostupna je odmah i može dugo stajati. Nutritivne razlike također nisu razlog da je automatski smatrate lošijom od svježe ribe. Neke hranjive tvari dobro podnose proces konzerviranja, dok se kod drugih može dogoditi određeni gubitak.
Kod gotovih ribljih salata, namaza i proizvoda u umacima treba obratiti pažnju i na ostale sastojke. Što je proizvod jednostavniji, lakše je znati šta zapravo jedete.
Sardine, skuša i losos mogu biti odličan izbor zbog omega-3 masnih kiselina, dok je tuna praktična i bogata proteinima, ali ne bi trebala biti jedina riba koju jedete.
Zato konzervu ribe ne treba posmatrati kao lošiju verziju svježe ribe samo zato što je prošla proces konzerviranja. Mnogo je važnije koju vrstu birate, koliko sadrži soli i dodataka te koliko je raznovrsna vaša ukupna prehrana.


Komentari (1)
Nekako uvijek mislim da je skuplja konzerva automatski i kvalitetnija, ali očigledno nije baš tako jednostavno.