Kada je vrijeme stati? Šećer kao tiha ovisnost koja oblikuje naše navike

Skoro svi imamo taj jedan slatkiš kojem ne možemo odoliti. Nekome je to čokolada ili kolač uz popodnevnu kafu. 

Upravo zbog tih slatkih navika u javnosti i na društvenim mrežama sve češće vidimo iskustva ljudi koji govore o prestanku konzumiranja šećera ili totalnom "odvikavanju" od istog. Da li je to mit ili zaista prijetnja našem organizmu? Donosimo u nastavku.

Zašto se teško odričemo slatkog

Odgovor na ova pitanja nije nimalo jednostavan. Ovisnost o slatkom nije klasificirana kao tipična ovisnost, poput one o alkoholu ili nikotinu. Ipak, dokazano je da šećer aktivira iste dijelove mozga povezane sa sistemom nagrađivanja, što može potaknuti snažnu želju za slatkim i prejedanjem, a dugoročno pridonijeti i nizu zdravstvenih problema s kojima se nije uvijek lako nositi.

IsprobajteZaboravite šećer, ovaj dodatak iz kuhinje bolje ublažava gorčinu kafe

Ljudi imaju urođenu, evolucijsku potrebu za slatkim okusom. Kroz historiju, slatka hrana često je bila znak da je određena namirnica sigurna za konzumaciju i da pruža izvor energije. U prošlosti su takvi izvori bili rijetki i ograničeni, pa je i njihova konzumacija bila mnogo umjerenija. 

Danas, kada su nam slatke namirnice dostupnije nego ikada prije i kada ih imamo u izobilju, otišli smo u drugu krajnost koja nije uvijek povoljna za naše zdravlje. Čestim konzumiranjem hrane bogate šećerom naše se tijelo navikava na takve podražaje, pa ih s vremenom sve lakše prihvata i ponovno traži.

Veliki broj znanstvenih istraživanja pokazao je kako šećer utječe na sistem nagrađivanja u našem mozgu. Taj nam sistem s jedne strane pomaže prilikom preživljavanja, a s druge je odgovoran i za ovisničko ponašanje. Hrana je prirodna nagrada za sve što činimo. A kolači i slatka pića stimuliraju naš moždani sustav nagrađivanja tako što potiču da uzimamo još više hrane. Kako nastaje ovisnost? Šećer kojeg uzmemo s hranom potiče lučenje dopamina u središnjem nervnom sistemu, tačnije u zoni koju nazivamo nucleus accumbiens – istom području mozga koji se aktivira kod upotrebe opojnih droga, piše Adiva.hr. 

Prepoznajte znakove

Povremna potreba za slatkim nije nikakav alarm, šta više normalna je. Bitne su granice naše konzumacije. Ako osjetite potrebu za slatkim i pojedete nekoliko kockica čokolade ili neku tortu uopće nije problem u tome. Situacija se komplikuje onda kada se nekoliko kockica pretvori u cijelu čokoladu ili više komada torte. Možda ste već nekoliko puta pokušali smanjiti unos šećera, ali biste vrlo brzo odustali. Ili primjećujete da za slatkim posežete u trenucima stresa, tuge, usamljenosti ili umora, čak i kada zapravo niste fizički gladni. Još jedan čest znak je osjećaj krivnje nakon konzumacije slatkiša, praćen novim obećanjem da ih više nećete jesti. Upravo taj psihološki aspekt je mnogo teži zapravo i od samih problema koje može donjeti šećer.

Jednostavno i zdravoKombucha je novo osvježenje za ljeto, fermentisani čaj poboljšava zdravlje

Ako se pitate da li je potreba za slatkim opasna, odgovor je jednostavan - nije! Šta više normalan je to refleks organizma za nekom dozom energije koja mu je potrebna. Problem se razvija onog trenutka kada šećeri postaju jedini izvor energije u vama. Ili postaju emocionalna potpora kroz svakodnevnicu koju živite. 

Svi smo također i svjesni njegovih posljedica, pretjerani unos dodanih šećera povezan je s većim rizikom od debljine, inzulinske rezistencije, dijabetesa tipa 2, bolesti srca, masne bolesti jetre i karijesa. Količina koja nas može prevenirati od navedenih bolesti je individualna i treba je znati prilagoditi svom oganizmu. Jednostavna tjelesna mjerenja mogu nas vrlo brzo uputit i otkriti nam koji su to parametri koji su najbolji za svakog od nas.

Važne promjene

Prvi korak je uvijek najvažniji, ali to ne podrazumijeva de se automatski odreknete svega i uvedete sebi totalnu restrikciju na sve. Postepeni koraci mogu dovesti do kvalitetnih navika i promjena.

Redovni obroci bogati proteinima, vlaknima i zdravim mastima pomažu stabilizirati razinu energije tokom dana, zbog čega su večernje žudnje često manje izražene. Također redovan san, kao i upravljanje stresom. Nije slučajno da mnogi najviše slatkiša pojedu upravo nakon napornog radnog dana.

Također, zamijenite slatka pića vodom. Izbacite iz prehrane slatka gazirana pića, voćne sokove i energetske napitke i zamijenite ih običnom ili gaziranom vodom. Ako vam treba pojačanje okusa dodajte u vodu listiće mente, krišku limuna ili limete.

Uzimajte hranu s uravnoteženim nutrijentima kako biste se hranili zdravije i jednostavnije smanjili unos šećera. Fokusirajte se na organske, cjelovite namirnice kao što su voće i povrće, grah, orasi, sjemenke, piletina, jaja, riba te plodovi mora.