Dodikovo pravo lice: Od „daška svježeg vjetra“ do oluje koja razara BiH

Kada je bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright 1998. godine nazvala Dodika „daškom svježeg vjetra na Balkanu“, nije ni ona niti bilo ko drugi mogao shvatiti da će ovaj politički prevrtljivac preko noći postati antireformista, separatista i razbijač države Bosne i Hercegovine (BiH).

Dakle, sve suprotno od onoga što je na početku karijere obećavao. Vođen neostvarenim ratnim ciljevima, ovaj okorjeli ultranacionalista već više decenija trasira secesionistički put bh. entiteta Republika Srpska (RS), potkopava stabilnost države BiH, politički blokira rad državnih institucija, negira genocid u Srebrenici, veliča i nagrađuje ratne zločince i drži građane BiH pod svojevrsnom psihološkom okupacijom.

Ratni osuđenik Karadžić je devedesetih godina s govornice Skupštine BiH prijetio da bi Bošnjaci kao narod mogli nestati, i ubrzo nakon toga gotovo da nestadosmo.

KarikaturaUltranacionalist Dodik - "Miljenik" istoka i zapada, istovremeno

Danas njegov sljedbenik Dodik, pravosnažno osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika entiteta RS, nastavlja prakticirati istu, već presuđenu političku ideologiju. Za njega kao da presuda i ne postoji.

Ali zašto mu mediji konstantno daju vjetar u leđa? Sud ga osudi, oduzme mu funkciju, urednik ga pozove u studio i televizija raspravlja o tome da li odluku treba poštovati!? Zašto se takvoj osobi poklanja tolika medijska pažnja? Zašto se ne ignorišu njegove uvrede i govori mržnje, nego mu se, naprotiv, poklanja naslovnica?

Zašto je medijima važnije šta je osuđeni političar i njemu slični rekao nego, naprimjer, izum nekog naučnika, doktora, inženjera ili umjetnika od velike važnosti za razvoj društva? Zašto je agresivno lobiranje u Americi o trošku Vlade RS-a, a po Dodikovim instrukcijama, doseglo visoku političku razinu separatizma RS-a? Dokle ćemo biti taoci međunarodne zabrinutosti i nespremnosti svijeta da nam istinski pomogne?

Ima li nade za opstanak cjelovite i jedinstvene države BiH? Zasigurno ima, jer nas burna hiljadugodišnja historija BiH neupitno uči da nema te sile koja može uništiti zemlju Bosnu, njen narod i bosanski duh. Pokušale su to velike carevine, kraljevstva i monarhije, a njih više nema, dok Bosne ima! To zasigurno neće moći učiniti ni ovi današnji ultranacionalisti i mrzitelji Bosne s fašističkim apetitima. Neka dobro razmisle o tome šta namjeravaju jer ih može stići sudbina prethodnih osvajača, a naše ponosne i prkosne Bosne bit će, jer Bosna je trajna konstanta – tvrđava neuništiva!

BiH je danas u raljama Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je, istina, ostvario svoju osnovnu svrhu jer je okončao rat. Međutim, institucionalna struktura koju je Sporazum uspostavio otežava efikasno upravljanje državom. Potrebne reforme ne provode se zbog složene raspodjele nadležnosti, uz mogućnost političkih blokada i neslaganja među predstavnicima triju naroda i dvaju entiteta. Zato su nužne temeljite ustavne promjene, odnosno donošenje „Dejtona 2“, koji bi omogućio efikasnije odlučivanje i funkcionalniju državu uz potpuno očuvanje teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera BiH.

Pridruživanje BiH državama članicama NATO saveza i Evropske unije imperativ je.