Nostalgija u galeriji: Izložba samoukog umjetnika Dražena Eisenbeissera

Start jesenske izložbene sezone u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu: od 3. ovog mjeseca u svojoj Galeriji “Josip Račić” promoviraju izložbu “Nostalgija” samoukog umjetnika Dražena Eisenbeissera (Koprivnica, 1957). Jako zanimljiv galerijski show, još zanimljivija je biografija autora. Živi i radi u Koprivnici. Prema dostupnim info, njegovu prirodnu nadarenost usmjerili su stručnim savjetima slikarski mentori, akademski slikari iz Koprivnice Romano Baričević i Željko Mucko, a posebno poticajan, kako se navodi, slikar je Zlatko Kauzlarić Atač, profesor zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti.

Eisenbeisser se nakon umirovljenja 2007. potpuno posvećuje slikarstvu. Član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Koprivnica. Prvi put se predstavlja javnosti u rodnoj Koprivnici 1992. Izlaže na 22 samostalne izložbe u Hrvatskoj, u galerijama i muzejima Varaždina, Koprivnice, Čakovca, Križevaca, dok u Londonu izlaže samostalno čak 57 puta. Vrata londonskog uspjeha otvara mu izbor upravo njegovih radova među više od 4.000 kandidata i mogućnost izlaganja u Mall Galeries, u centru Londona. Poznat kao slikar “tragova vremena”, Eisenbeisser se u Zagrebu sada predstavlja nakon punih 14 godina. Upravo je toliko trebalo za umjetničko putovanje od izložbe u Galeriji Atelier Lučko 2012. do aktualnog postava u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (nekad Moderne galerije). U postavu se može vidjeti 8 crteža velikih formata u tehnici sepije (smeđe krede; op. a) na papiru, datiranih u razdoblju od 2013. do 2024. godine. Nešto nostalgično i neoromantično izvire iz crteža sepijom Dražena Eisenbeissera, navodi kustos izložbe Željko Marciuš. “Takav dojam ostvaren je opozitom prema neopipljivoj duhovnosti – majstorski preciznim crtežom iz čije detaljnosti prikaza ruiniranih građevina grada izrastaju ideje, misli, suzdržane emocije, opažaji i manira izrazitog crtača”, opisuje.

Umjetnikov neoromantizam, smatra kustos, možemo potražiti u slikarstvu povijesnog romantizma koji podrazumijeva nadmoć osjećaja i osjećanja svijeta nad razumskim definicijama. “To je kreda na papiru. Nije to hiperrealizam, iako su radovi realistični, sve ovo odaje štih ‘staroga’, asocira na vječnost, nešto što je oduvijek ondje. Ako se približite radovima, vidi se struktura poteza koji čine određenu teksturu”, objasnio je Eisenbeisser ranije. Teško je reći koliko je vremena potrebno za jedan ovakav rad jer to ovisi o raspoloženju, dodao je. Ispričao je kako je slikati počeo još u osnovnoj školi. Želio je upisati Likovnu akademiju, ali se to nikad nije dogodilo. Nije čudno da njegove slike podsjećaju na fotografiju jer ga medij fotografije također privlači. “Privlačila me i crno-bijela monokromatska fotografija, a ležao mi je i crtež što se spojilo u ovu tehniku koju sam danas usavršio. Prvo sam radio ugljenom koji je najbliži crno-bijelom, no nedostajala je toplina, to sam pronašao u smeđoj kredi koja svemu daje jednu sentimentalnu notu”, otkriva. “Nostalgija” ostaje u Zagrebu do 29. ovog mjeseca.