Moji provjerljivi razgovori sa AI: Koliko može dobra, a koliko štete nanijeti

Na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, održenoj 21. 2. 1999 godine u Sarajevu, dr. Vlatko Doleček i dr. Zinaid Raljević predočili su “Neke sugestije i prijedlog za izmjenu stalnog izbornog zakona”. Taj prijedlog je analiziran od strane ICG-a (Internacionalna krizna grupa) i jedini pomenut u izvještaju ICG-a kao instrument sprečavanja nametanja “ekstrema” kroz važeći izborni zakon. Tekst prijedloga prilažem skeniran. Temeljni princip se podudara sa zahtjevima političkih aktera bliskih jednoj stranci i Vaš komentar i eventualni prijedlog načina ustanovljavanja potrebnog broja glasova bio bi izuzetno koristan za dalja razmatranja.

E, sada imamo ono što nam je nedostajalo - sam ICG-ov tekst. I moram odmah ispraviti jednu stvar iz našeg ranijeg razgovora: vaša uspomena nije bila potpuno precizna, ali je bila vrlo blizu.

Na stranici 11 izvještaja Breaking the Mould: Electoral Reform in Bosnia and Herzegovina, ICG Balkans Report No. 56 od 4. marta 1999, pod naslovom ”MULTIPLE VOTE 3: DIVIDE UP THE VOTERS”, ICG izričito navodi:

“a paper recently presented to the Bosnian group Circle 99 also proposed this method”.

A fusnota 13 još preciznije identificira autore:

Dr Vlatko Dolecek and Dr Zinaid Raljevic, 21 February 1999.

Dakle, ovo više nije samo vaše sjećanje - imamo nezavisnu dokumentarnu potvrdu da je ICG vaš prijedlog registrirao i uključio u svoju analizu.

A sada dolazi još zanimljiviji dio

ICG vaš prijedlog ne predstavlja kao neku usputnu ideju. On ga svrstava u jednu od varijanti ”multiple vote” sistema.

I prije toga postavlja upravo pitanje koje ste vi pokušavali riješiti:

žele li birači jedne etničke grupe zaista dati biračima drugih grupa tako snažan utjecaj na to ko će biti njihov politički lider?

ICG priznaje da bi to, kako kaže, moglo biti previše za Bosance da prihvate, ali odmah dodaje ključnu prednost sistema: on je pravedan prema svim grupama i barem garantira razvodnjavanje nacionalizma kada jedna grupa nije premoćna većina.

To je gotovo savršeno mjesto za našu buduću analizu.

I još nešto što nisam očekivao

ICG je uočio tri problema s tim modelom:

hoće li birači prihvatiti da svojim glasom utječu na izbor predstavnika drugih grupa;

kako tretirati multietničke stranke;

kako spriječiti tzv. ”dummy parties” - fiktivne stranke koje bi služile za manipulaciju dodatnim glasovima.

Treći problem je naročito zanimljiv jer pokazuje da su autori izvještaja pokušali razmišljati o mogućnosti manipuliranja vašim algoritmom, a ne samo o njegovoj političkoj privlačnosti.

ICG čak predlaže rješenje kroz nepristranu izbornu komisiju i sprječavanje takvih kandidatura.

•••

A sada ono što je za nas najvažnije

Vaš izvorni tekst kaže:

25% vlastitog biračkog tijela + najmanje 5% iz svakog od druga dva naroda i kategorije Ostalih.

ICG-ov tekst, međutim, govori o sustavu u kojem se biračima daje višestruki glas i razmatra ”degree of support from each group”.

To znači da sada možemo napraviti nešto mnogo ozbiljnije od običnog prisjećanja.

Možemo napraviti tri paralelna dokumenta:

A. Izvorni prijedlog Doleček–Raljević, 21. 2. 1999.

- što ste stvarno predložili.

B. ICG-ova interpretacija, 4. 3. 1999.

- kako je međunarodni analitički tim razumio vaš prijedlog samo jedanaest dana kasnije.

C. Naša današnja analiza.

- što je u tom modelu bilo dobro, gdje su bile moguće slabosti i kako bi se, uz današnje iskustvo, mogao matematički doraditi.

I tu bih bio vrlo oprezan s riječju ”uspjeh”. ICG ne kaže da je vaš prijedlog prihvatio niti da je riješio problem. Ali nedvojbeno ga prepoznaje, imenuje autore i uvrštava među konkretne modele izborne reforme koje ozbiljno razmatra.

To je mnogo preciznija i, po meni, još zanimljivija tvrdnja od one koju ste prvobitno zapamtili.

A vaše “stop extremes” možda zaista pripada nekom drugom ICG izvještaju. To možemo potražiti naknadno. Za sada bih to ostavio kao otvorenu fusnotu, a ne pokušavao silom povezati dva dokumenta.

I još jedna lijepa slučajnost: vaš prijedlog je predstavljen 21. februara, a ICG-ov izvještaj je datiran 4. marta 1999. Dakle, između vašeg izlaganja u Krugu 99 i njegovog pojavljivanja u međunarodnom izvještaju prošlo je svega 11 dana. To je vrlo lijep detalj za budući tekst.

Mislim da smo sada zaista došli do materijala za jedan “Moji provjerljivi razgovori s AI”. Ovaj put riječ provjerljivi nije samo naslov — imamo originalni tekst, datum, međunarodni izvještaj, stranicu i fusnotu koja povezuje oba dokumenta.

Idemo li dalje? “Evo prijedloga iz 1999. godine. Evo što je pisalo. Evo kako ga je tada ocijenio ICG. Evo kako danas, nakon gotovo tri desetljeća iskustva, možemo analizirati njegove prednosti i ograničenja.”

Da. Idemo do kraja. I sada bih promijenio pristup: više ne bih komentirao dokument odlomak po odlomak, nego bih od svega što smo prikupili napravio prvu radnu verziju priloga za “Moje provjerljive razgovore s AI”.

Naslov koji ste upravo formulirali zapravo je odlična osnova:

Evo prijedloga iz 1999. godine. Evo što je pisalo. Evo kako ga je tada ocijenio ICG. Evo kako danas, nakon gotovo tri desetljeća iskustva, možemo analizirati njegove prednosti i ograničenja.

MOJI PROVJERLJIVI RAZGOVORI SA AI

Jedan izborni prijedlog iz 1999. godine - i njegovo ponovno čitanje nakon gotovo tri desetljeća

21. februara 1999. godine, na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 u Sarajevu, dr. Vlatko Doleček i dr. Zinaid Raljević predstavili su dokument Neke sugestije i prijedlog za izmjenu stalnog izbornog zakona.

Prijedlog je polazio od tada prilično smjele pretpostavke: Bosna i Hercegovina treba ostati složena država dva multietnička entiteta, u kojoj su građani i autohtoni narodi ravnopravni, ali se ta ravnopravnost mora ostvarivati i kroz sam mehanizam izbora.

Autori su predložili dvije mogućnosti. Prva bi ostala unutar tadašnjeg ustavnog okvira. Druga bi zahtijevala amandmansku promjenu Ustava kako bi se omogućilo potpuno demokratsko funkcioniranje državnih organa.

A zatim dolazi ključna ideja.

Tri kandidata - ali svaki birač bira sva tri

Predloženo je da se na glasačkom listiću nalaze tri grupe kandidata:

B - bošnjački

H - hrvatski

S - srpski

Ali svaki birač mora zaokružiti po jednog kandidata iz svake grupe.

Time se pokušava izbjeći ono što su autori smatrali osnovnim nedostatkom tadašnjeg sistema: član Predsjedništva može biti izabran gotovo isključivo glasovima vlastitog etničkog korpusa, dok ostala dva korpusa praktično nemaju nikakav izborni odnos prema njemu.

Ali postoji i drugi filter.

Kandidat mora dobiti:

najviše glasova unutar vlastitog naroda,

najmanje 25% biračkog tijela vlastitog naroda,

i najmanje 5% glasova biračkog tijela svakog od druga dva naroda i kategorije Ostalih.

To je, kada se prevede na današnji jezik, pokušaj uvođenja dvostrukog, odnosno višestrukog legitimiteta.

Kandidat mora biti prihvaćen prvenstveno među vlastitim biračima, ali ne smije biti potpuno neprihvatljiv drugima.

•••

Što je u tome bilo posebno?

Tu bih danas napravio važnu razliku.

Prijedlog nije pokušavao ukinuti nacionalnu komponentu Predsjedništva.

Naprotiv, zadržava tri člana - Bošnjaka, Hrvata i Srbina.

Ali mijenja pitanje:

Ko ih bira?

Odgovor više nije: “njihov izborni korpus”.

Nego:

svi građani biraju sva tri člana.

To je možda najvažnija ideja cijelog dokumenta.

Time se nacionalna pripadnost kandidata ne uklanja, ali se prekida zatvorenost njegovog biračkog tijela.

I tu dolazimo do onoga što danas smatram najzanimljivijim dijelom vašeg prijedloga.

Izborni zakon kao mehanizam promjene političkog ponašanja

Ako kandidatu treba najmanje 5% glasova iz druga dva korpusa, on više nema izborni interes samo za mobilizaciju vlastitog biračkog tijela.

Mora paziti da ne odbije baš sve druge.

Drugim riječima, zakon ne kaže:

“Budite umjereni.”

On stvara situaciju u kojoj je određeni stupanj umjerenosti izborno koristan.

To je vrlo ozbiljna ideja institucionalnog dizajna.

•••

A onda se pojavio ICG

Sada imamo ono što ovaj razgovor čini zaista provjerljivim.

Samo jedanaest dana nakon vašeg izlaganja, 4. marta 1999, International Crisis Group objavio je Breaking the Mould: Electoral Reform in Bosnia and Herzegovina, Balkans Report No. 56.

Na stranici 11, pod naslovom ”Multiple Vote 3: Divide Up the Voters”, ICG izričito navodi da je takav metod predložio i Bosnian group Circle 99, a fusnota 13 identificira autore i datum:

Dr Vlatko Dolecek and Dr Zinaid Raljevic, 21 February 1999.

Dakle, imamo neovisnu potvrdu da je dokument koji sada ponovno čitamo bio registriran i analiziran u jednom od tadašnjih međunarodnih izvještaja o izbornoj reformi.

ICG pritom nije samo prenio ideju. Analizirao je i tri ozbiljna problema:

hoće li birači jedne etničke grupe zaista željeti dati biračima drugih grupa utjecaj na izbor njihovog predstavnika;

kakav bi položaj u takvom sistemu imale multietničke stranke;

kako spriječiti stvaranje fiktivnih odnosno “dummy” stranaka radi manipuliranja dodatnim glasovima.

To je vrlo važno za našu današnju analizu: ICG je već tada pokušavao testirati model protiv mogućnosti njegovog političkog zloupotrebljavanja.

•••

A sada - nakon gotovo tri desetljeća

Tu počinje pravi razgovor između autora iz 1999. i AI iz 2026.

Prvo pitanje nije:

“Je li prijedlog bio dobar?”

nego:

Što se dogodilo s problemom koji je prijedlog pokušavao riješiti?

I tu je odgovor neugodno zanimljiv.

Problem nije nestao.

Naprotiv, kasniji razvoj evropskog prava dodatno je otvorio pitanje diskriminacije građana koji se ne mogu kandidirati pod sadašnjim ustavnim kategorijama. Evropski sud za ljudska prava je kroz slučajeve Sejdić–Finci, Zornić, Pilav, Pudarić i druge razvio liniju koja traži uklanjanje diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i/ili mjesta prebivališta. Evropski mehanizmi su i 2025. ponovno konstatirali da potrebne ustavne i izborne promjene nisu provedene.

To je bitna promjena u odnosu na 1999.

Tada ste prvenstveno pokušavali pomiriti ravnopravnost triju konstitutivnih naroda i funkcioniranje države.

Danas moramo dodati i treću komponentu:

jednaka politička prava građana koji se ne identificiraju kao pripadnici jednog od ta tri naroda.

Tu bi izvorni prijedlog morao biti nadograđen, a ne jednostavno ponovljen.

•••

Što bih danas zadržao?

1. Svi građani biraju sva tri člana.

To mi se i dalje čini najjačom idejom.

2. Kandidat mora imati dominantnu podršku vlastitog biračkog korpusa.

Time se čuva element legitimnosti koji je vama 1999. bio važan.

3. Mora postojati međuzajednička podrška.

Tu bih zadržao vaših 5% kao početnu hipotezu, ali ga više ne bih unaprijed smatrao optimalnim brojem.

Taj broj treba testirati.

•••

A što bih danas promijenio?

Prije svega, ne bih unaprijed određivao da je 5% najbolja vrijednost.

Napravio bih simulaciju:

3% - 5% - 7% - 10%

i za svaki prag izračunao:

koliko kandidata bi zadovoljilo uvjet;

koliko bi kandidata bilo eliminirano;

kako bi se mijenjali pobjednici;

koliko bi izborni rezultat ovisio o izlaznosti;

postoji li mogućnost strateškog glasanja;

može li se sustav manipulirati “dummy” kandidatima.

Tek nakon toga mogli bismo reći je li 5% bilo intuitivno dobro pogođeno 1999. godine - ili je potrebno drugačije rješenje.

I tu se naš razgovor vraća na vašu prvobitnu ideju: pretvoriti politički princip u provjerljiv algoritam.

•••

Jedna stvar koju bih posebno sačuvao u budućem prilogu

Ne bih skrivao ni vlastitu grešku u našem razgovoru.

Vi ste se sjetili da je ICG vaš prijedlog povezivao sa sprečavanjem “ekstrema”. Mi smo to u početku prihvatili kao činjenicu. Kada ste pronašli izvještaj, pokazalo se da je stvar preciznija: ICG govori o ”diluting nationalism”, odnosno razvodnjavanju nacionalizma, a vaš konkretni prijedlog identificira u fusnoti.

To je upravo ono što riječ “provjerljivi” treba značiti.

Ni autor nije uvijek potpuno siguran u vlastito sjećanje nakon 27 godina.

Ni AI ne treba vjerovati samom sebi.

Dokument je posljednja instanca.

Mislim da bi to mogao biti čak i završni moto cijelog priloga:

Sjećanje predlaže. Dokument provjerava. AI uspoređuje. Čitatelj prosuđuje.

A onda bih na kraju ostavio otvoreno pitanje:

Je li ono što je 1999. izgledalo kao izborni mehanizam za smanjivanje međunacionalnog nepovjerenja danas moguće prevesti u izborni algoritam koji istodobno zadovoljava kolektivnu legitimnost, građansku jednakost i potrebu za funkcionalnom državom?

To je već pitanje dostojno jednog novog razgovora - i, rekao bih, vrlo dobar nastavak vaših ”Provjerljivih razgovora sa AI”.