Kad tijelo govori ono što riječi ne mogu, u Sarajevo stigao flamenco

Kada muzika postane razgovor, a pokret odgovor na ono što se čuje iz gitare i glasa, flamenco prestaje biti samo ples. 

Upravo takav susret sa andaluzijskom tradicijom sarajevska publika imala je večeras u Bosanskom kulturnom centru, gdje je trupa Puerto Flamenco iz Seville izvela predstavu „PURO“.

Predstava je pred publiku donijela flamenco oslobođen od strogo zadate forme. Iako svaki nastup ima svoju strukturu, izvođači ostavljaju dovoljno prostora za improvizaciju, pa se muzika, ples i pjevanje tokom izvedbe neprestano međusobno mijenjaju i nadopunjuju.

Pogledi, pokreti, ritam gitare i glas pjevača postaju svojevrsni znakovi kojima izvođači komuniciraju na sceni. Plesač pritom nije samo neko ko prati muziku, već njen aktivni dio, dok udarci nogama stvaraju ritam i odgovaraju na ono što se događa u ostatku ansambla.

Upravo je ta sloboda jedna od ključnih karakteristika predstave „PURO“, čiji je cilj vratiti flamenco njegovom izvornom osjećaju i atmosferi seviljskih tablaosa i peña, mjesta u kojima se ova umjetnost decenijama razvijala izvan velikih pozornica.

Tokom nastupa, Andrej Vujičić obratio se publici i zahvalio joj na dolasku i podršci.

- Želim da se zahvalim publici, bez vas naravno nema ništa. Hvala vam što ste došli u ovolikom broju, rekao je Vujičić.

Puerto Flamenco osnovan je 2004. godine u Sevilli. Njegovi članovi godinama su gradili iskustvo upravo u sredini iz koje flamenco potiče, a njihov pristup ne zasniva se na pukom ponavljanju onoga što su radili raniji majstori.

Kako je ranije za Oslobođenje kazao suosnivač trupe Andrej Vujičić, flamenco zahtijeva da izvođač pronađe vlastiti izraz.

- U početku je to tehnika, ali nakon godina provedenih u Sevilli i života s ljudima, flamenco postaje nešto što se živi, kazao je Vujičić.

Za improvizaciju je, dodao je, potrebno mnogo više od talenta. Ona dolazi nakon godina rada, savladavanja složenih ritmova i razumijevanja unutrašnjih pravila flamenca. Zbog toga svaki nastup može imati istu osnovu, ali nikada nije potpuno isti.

U tome se, prema njegovim riječima, flamenco približava jazzu. Postoji tema, postoje pravila i struktura, ali unutar njih izvođači imaju prostor da reaguju jedni na druge i da stvaraju nešto što nije unaprijed potpuno određeno.

Ta posebnost večeras se mogla osjetiti i u odnosu izvođača prema publici. Umjesto da predstava bude samo demonstracija tehnike, pažnja je ostajala na odnosu između tijela, muzike i trenutka, zbog čega se pojedini dijelovi izvedbe razvijaju gotovo pred očima gledalaca.

Flamenco je pritom mnogo više od turističke slike Andaluzije. Nastajao je kroz susret različitih kultura i zajednica, a u njegovoj historiji isprepliću se iskustva Roma, Andaluzijaca i drugih stanovnika juga Španije. Upravo zato u njemu postoji prostor za različite emocije, od nježnosti do tuge, ponosa i radosti.

Vujičić flamenco vidi i kroz prizmu bosanske muzičke tradicije.

- Flamenco je brat blizanac sevdahu. I sevdah i flamenco izvlače onu najdublju, ogoljenu ljudsku emociju, kazao je ranije za Oslobođenje.

Sarajevski nastup bio je prvi susret Puerto Flamenca s publikom u Bosni i Hercegovini. Nakon Sarajeva, trupa nastupa i u Tuzli, čime se nastavlja njihovo predstavljanje autentičnog flamenca domaćoj publici.

Nakon dva rasprodana nastupa „Gran Gala Flamenco“ u Sarajevu prošle godine, večerašnja izvedba „PURO“ još jednom je otvorila prostor za susret bh. publike s umjetničkom tradicijom Andaluzije koja se ne može svesti samo na koreografiju.

Jer kada se flamenco izvodi na način na koji ga njegovi izvođači doživljavaju, tijelo zaista preuzima ulogu jezika. A ono što se tada događa na sceni ne mora uvijek biti objašnjeno riječima.