Život ispod Damoklovog mača: Glečeri Tibeta prijete novim katastrofama

Katastrofa se desila nenadano, bez upozorenja. Bujične poplave, izazvane kolapsom jednog glečera, koji se nalazi u blizini planinskog vrha Langtang Lirunga, na tibetansko-nepalskoj granici, pokrenula se razorna masa leda i stijena, koja se obrušila s visine od preko 5.000 metara u dolinu, stvorivši privremenu branu na rijeci Bhotekoshi (uključujući rijeke Lendi i Trishuli), čije je popuštanje izazvalo razorni val koji je uništio sve pred sobom. Srušeno je najmanje 19 mostova i više od 40 kilometara puteva, dok se rijeka Bhotekoshi izlila iz svog korita, uništavajući sela i hidroenergetske objekte.

U katastrofi je poginulo više od 900 ljudi, dok se 4.200 još uvijek vodi kao nestalo. Spašeno je preko 10.000 ljudi. Uništeno je desetak hidroelektrana i zbrisano desetak naselja na granici Nepala i Tibeta, oštećeno oko 19 škola, dok više od 10.000 djece treba psihosocijalnu podršku. Kataklizma je pogodila i tibetansku stranu, odakle vlasti izvještavaju o najmanje 16 mrtvih i najmanje 546 nestalih. Stručnjaci strahuju da su ledenjaci koji su uzrokovali poplave u Nepalu i dalje u opasnosti od kolabiranja, što bi moglo izazvati nove, nesagledive katastrofe.

Na svojim zanimljivim putovanjima po svijetu, autor ovih redaka boravio je dva puta na Tibetu i posjetio neke glečere koji su u prošlosti, u dobroj mjeri, uticali na sudbinu života u podhimalajskim zemljama. Ovo su njegove dnevničke bilješke.

PUTUJUĆI TIBETOM: Gore, visoko, iznad svetog jezera Yamdrok Yumtso, cesta pravi proširenje na kome se zaustavi gotovo svako vozilo koje žuri prema Lhasi ili Shigatseu. Tu je odmorište za turiste koji se žele fotografisati ispod najljepšeg tibetanskog glečera Karole, visokog 5.560 metara. Mještani obližnjih sela tu prodaju suvenire. Zainteresovan sam za magični kamen dzi, koji se još uvijek može jeftino kupiti na seoskim pijacama, ispred svetišta i lamaserija i kod nomada, koji jedinstvene perle nalaze na livadama i usamljenim planinskim ispašama.

Zanimaju me i molitvene marame. Želio bih jednu da ostavim ispod glečera Karole, kako bi nas pratila sreća dok putujemo Tibetom. Za molitvene marame se vjeruje da generiraju saosjećanje, plemenitost, snagu i mudrost. Sve će nam to trebati na putu kojeg smo započeli. Kada vihore na vjetru, one šire blagoslove, prizivaju pozitivne vibracije, saosjećanje i mudrost. Možete ih na hiljade vidjeti duž planinskih staza. Postavili su ih putnici, kao što smo mi, kako bi im donijele sreću na dugim i neizvjesnim putovanjima.

Moji prijatelji i saputnici prof. Enver Imamović i Adi Krdžalić zainteresovani su za fosile o kojima sam na Tibetu slušao nevjerovatna predanja, koja govore da se na krovu svijeta nekada ljuljuškalo more. O tome svjedoče slana jezera i siva brda neobičnih nabora i sastava, a u Lhasi smo slušali priče o rezultatima istraživanja kod Tulunga i na planini Shigarbami, gdje su paleontolozi otkrili fosilne skelete dva ihtiosaurusa i ostatke drugih morskih čudovišta dugih desetak metara, što su prije 180 miliona godina nastanjivale morsko dno.

Fosili se na Tibetu smatraju Božijim darom. Na stolu oko kojeg smo se okupili mnoštvo je fosiliziranih insekata, školjki, biljaka, riba, nekih vrste gmizavaca i neznanih organizama. Cijela paleontološka okamenjena galerija života sa visokog himalajskog gorja, koje je nekada bilo pod morem. Radi se o fosilima najstarijih životinjskih vrsta i oblika, koji dokazuje da se život na planeti neprestano mijenjao.

Glečer Karola se topi brže od naučnih predviđanja. Iz njegovih rukavaca hiljadama godina teku studene bujice, koje se ulijevaju u sveto jezero Yamdrok Yumtso. Za vrijeme naše prve novinarsko-istraživačke ekspedicije 1988. godine, glečer je izgledao mnogo impresivnije. Njegova ledena “kapa” pokrivala je daleko veću površinu, a njegovi rukavci prelazili su preko starog neasfaltiranog puta. Za nekoliko decenija ledenjak se smanjio, povukao i odskočio od ceste.

Sa 46.000 glečera, Tibetanska visoravan drži ledeni pokrivač Hindu Kush Himalaja (HKH), nazivajući je s razlogom - Treći pol! Nakon Arktika i Antarktika, u svojim rezervoarima sadrži najviše leda i snijega, napajajući vodom riječne sisteme azijskog kontinenta – rijeke Ind, Sutlej, Brahmaputru, Irrawaddy, Salween, Mekong, Yangzi i Huang He, od kojih ovisi opstanak više od dvije milijarde ljudi. Zbog toga se na Tibetu glečeri smatraju svetim.

GLEČER KAROLA: Nalazi se na južnoj strani planine Noijin Kangsang, čije ime na tibetanskom jeziku podsjeća na zlog duha iz tibetanskih legendi, koji živi na jednom od planina u himalajskom lancu Lhagoi Kangri Shan. Posljednjih godina, njenu divlju ljepotu otkrivaju alpinisti. Na njene vrhove South Face i Southwest Ridgea, visoke 7.206 metra, prvi su se 28. aprila 1986. godine popeli kineski alpinisti i to sa njene teže strane. Trenutno se većina ekspedicija penje preko Istočnog grebena, s kojeg je uspon do vrha znatno pristupačniji.

U snježnim njedrima Noijin Kangsanga skriva se preko stotinu manjih glečera. Među njima, Karola je najveći i najpristupačniji. Njegovi ledeni rukavci spuštaju se do svetog jezera Yamdrok Yumtso. Pokriva golema prostranstva veća od 9,4 kvadratnih kilometara i dostiže visinu od 5.560 metara.

O planini Norijin Kangsang postoje nebrojena predanja. Jedna legenda govori o strašnom božanstvu, koje se zbog neuzvraćene ljubavi razljutilo i sa sebe zbacilo sve glečere. Nakon molitvi u obližnjim svetištima, božanstvo se umilostivilo i vratilo glečere planini. Karola se nalazi između prefektura Lhokha i Shigatse, na putu između Lhase i čuvene lamaserije Sakya. Ali, putujući Tibetom, nailazili smo i na druge ledenjake, pored kojih su lame izgradili svetišta i lamaserije, kako bi se molili i ostavljali zavjete i skromne darove.

GLEČER RONGBUK: Smješten u južnom dijelu Tibeta, ledenjak Rongbuk čini svojevrsnu kapiju sjevernog puta na Mount Everest. Poznat je po tome što je jedan od rijetkih glečera koji se sastoji od dvije velike ledene kape – Istočnog i Zapadnog Rongbuka. Pričao mi je prijatelj i česti saputnik na opasnim putovanjima Boris Kovačević, kada se penjao na Ngozumba Kang (7.916 metara), imao je priliku da ledenjak Rongbuk vidi utonulog u teške oblake. Doimao se nestvarnim i izazivao je među Sherpasima strahopoštovanje. Glečer Rongbuk je ključno mjesto do kojeg moraju doći svi alpinisti koji sanjaju o usponu na Mount Everest.

Posebnost Rongbuka nije samo u iskonskoj ljepoti netaknute prirode i širokom prostranstvu koje pokriva, već i u njegovom vjerskom značaju. Čuvena lamaserija, koju su izgradili pripadnici sekte Nyingma, najstarija je od četiri glavne škole tibetanskog budizma, nalazi se na sjevernoj strani Himalaja i pruža duhovnu utjehu svima koji žele da osvoje i potčine najviše himalajske vrhove. Utonula u snježni dekor, djeluje kao iz dječijih slikovnica. Sherpasi u njoj uvijek traže zaštitu od planinskih demona ostavljajući u njoj poklone božanstvima planine.

Lamaserija Rongbuk je podignuta na nadmorskoj visini od 5.009 metara i predstavlja drugi najviši manastir na svijetu. Od njega je viši samo manastir Drirapuk, u tibetanskoj prefekturi Ngari, koji je izgrađen na nadmorskoj visini od 5.072 metra. Rongbuk je posvećen Guru Padmasambhavi, koji je bio jedan od osnivača tibetanskog budizma, što se na Tibetu pojavio 749. godine, kao jedan od najuzvišenijih budističkih učitelja, i u njoj proveo 54 godine.

Lamaserija je ugodno mjesto za posjetu i rado prihvata sve goste. Ipak, glavna atrakcija je zadivljujući krajolik oko nje i pogled na sjevernu stranu Mount Everesta. Lamaserija je uvijek posjećena, a od nje vodi put do baznog logora alpinista, koji se spremaju da osvoje najviši vrh na svijetu. Tamo se uvijek može popiti čaj u šatorima alpinista ili njihovih vodiča Sherpasa. Put prema lamaseriji, ali i za najsvetije mjesto, planinu Kailash, prolazi kroz težak teren, okružen idiličnim prizorima ispunjenim planinskim jezerima i ljupkim poljima i dolinama.

Jedinstvena lamaserija Rongbuk, koja je vijekovima stajala na istoj lokaciji, bila je svjedok prvog čovjeka koji je kročio na vrh Mount Everesta. Blagoslovena mirnoća koja vlada u ovom tibetanskom hramu i njena neposredna blizina glečeru Rongbuku, učinila je ovaj ledenjak još popularnijim. Istovremeno, nevjerovatna panorama vječnog snijega, zaleđenih mističnih šuma, brojnih planinskih vrhova pod sunčanim zrakama ili pod oblacima i maglama, prizori su koji se ne zaboravljaju. Kao da su na drugoj planeti.

GLEČER MIDUI: Uz Rongbuk, i ledenjak Midui se smatra jednim od šest potencijalno najopasnijih na Tibetanskoj visoravni. On je najniži glečer i nalazi se iznad gradića Yupu, na graničnim prostranstvima planina Nyenchen Tanglha i Boshula. Često ga posjećuju strani turisti i alpinisti. Povoljna lokacija Miduija, u blizini autoputa Sechuan - Tibet, uticala je da se formira vještački plato sa kojeg se posjetioci dive jedinstvenoj panorami zelenih tropskih šuma i snježnih planinskih vrhova. Midui je navodno nastao spajanjem dva čudesno lijepa ledena vodopada. Njegovi rukavci protežu se čak do suptropske zimzelene šume, po čemu je jedinstven ne samo na Tibetu već i u svijetu.

Glečer Midui je smješten iznad autoputa Sechuan - Tibet i prostire se od južne obale Palong Tsangpoa do Palong Tsangpoa. Visok je 6.800 metara, a njegov najniži ledeni rukavac nalazi se na nadmorskoj visini od 4.600 metara. Kažu da je Midui tipičan predstavnik morskih glečera u jugoistočnom Tibetu, ispod kojeg se skriva zagonetna riznica životinjskih i biljnih fosila. U podnožju glečera su prostrane šume sa poljima i livadama obraslim poljskim cvijećem.

GLEČER KANGSHUNG: Baš kao što je glečer Rongbuk sjeverna kapija Mount Everesta, Kangshung formira istočno lice ovog veličanstvenog himalajskog vrha. Glečer se nalazi u distriktu Shigatse, koji pripada Tibetskoj autonomnoj regiji. Za razliku od sjeverne i južne strane Mount Everesta, do kojih se može relativno lako doći pristupačnim stazama, da biste došli do istočne strane, potrebno je nekoliko dana mučnog penjanja, prolazeći kroz opasni prevoj Langma La u dolini Kame.

Istočna strana planine bila je nepoznata spoljnom svijetu sve do dvadesetog stoljeća, zbog složenog i izolovanog terena i nepodnošljivih klimatskih uslova. Glečer Kangshung ima kritičan uspon, zbog čega na njegovim padinama jedino najodvažniji alpinisti iskušavaju hrabrost i sreću. Čak i pored nepristupačnosti, ovaj ledenjak na nekim mjestima stvara idilične prizore. Pjenušavi slapovi i potočići koji buče i jure niz njegovo ledeno lice stvaraju prizore koji podsjećaju na vremena rađanja naše planete, ostavljajući fascinantan utisak na posmatrače.

Glečer Kangshung se od najstarijih vremena smatrao svetim i bio je pod strogom prismotrom visokih tibetanskih lama, koje su stranim istraživačima, alpinistima i ekspedicijama najčešće odbijali zahtjeve, a izolovani vrhovi glečera, strmi i opasni tereni, te loše vrijeme, povremeno čine cijelu ovu regiju izolovnom od ostalog svijeta. Zbog toga nije ni čudo da je prvi uspon na vrh Kangshung napravila američka ekspedicija, koju je predvodio James D. Morrissey. Nakon pet i po sedmica dramatičnog uspona, 8. oktobra 1983. godine, Kim Momb, Carlos Buhler i Louis Reichardt stigli su na cilj, osvojivši najviši vrh Kangshunga.

DOBRO JE ZNATI: Posljednjih godina tibetanski glečeri bilježe sve veće otapanje leda. Zbog zagađenja i globalnog zagrijavanja stopa otapanja se povećava zabrinjavajućom brzinom. Teška ruka globalnog zagrijavanja polako postaje prijetnja prekrasnom remek-djelu prirode, koja ukrašava Nebesku zemlju. Zagađenje crnim ugljikom takođe utiče na glečere. Učenjaci smatraju da je neophodno poduzeti hitne mjere za rješavanje ovih problema, prije nego što katastrofa proguta cijeli glacijalni svijet i nanese katastrofalne posljedice zemljama ispod Himalaja.