Sarajevska škola arhitekture u svijetu

Premijera veličanstvene izložbe uskoro u Sarajevu. Radi se zaista o prvoklasnoj senzaciji. Izložba pod nazivom “Sarajevska škola arhitekture u svijetu” predstavlja prvi put na jednom mjestu čak 83 arhitekta, nekadašnje diplomce Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, a koji danas žive i uspješno rade u 26 zemalja diljem svijeta.

Blistava tradicija

I lokacija promocije je prava ekskluziva. Ova monumentalna izložba bit će postavljena u prostoru sarajevske Željezničke stanice, remek-djela arhitekture moderne 20. stoljeća. Svi sudionici izložbe osobno dolaze u Sarajevo. To je ujedno i izložba u čast sarajevskog Arhitektonskog fakulteta, poznatog po svojoj sjajnoj povijesti, velikim imenima i blistavoj tradiciji.

Istodobno, izložba je jedinstvena šansa za nastavak ove tradicije, razmjenu iskustava i stvaranje linkova između arhitekture u svijetu i novih generacija arhitekata školovanih u Sarajevu. Izložbu podržavaju UNESCO, Europska unija i Ministarstvo inostranih poslova Bosne i Hercegovine, što potvrđuje njenu vrijednost. Izložba će biti nominirana i za predstojeće Bijenale arhitekture u Veneciji 2027.

Na realizaciji ovog projekta radi cijeli tim sarajevskih stručnjaka. Duša i srce, spiritus movens ove priče je ugledni sarajevski arhitekt Hasan Ćemalović (1947). Samo za čitatelje Oslobođenja govori o pojedinostima opsežnih priprema u realizaciji zamisli u koju se upustio potpuno sam, ali s beskrajnom količinom hrabrosti i entuzijazma. “Osjećaj danas koji ja nosim u sebi je osjećaj velikog zadovoljstva, koje je rezultat trogodišnjeg rada”, otkriva u ekskluzivnom intervjuu za Oslobođenje.

“Tačno prije tri godine, 2023, krenuo sam u ovaj projekt, tražio sam kolege koji će mi pomoći, koji će me ohrabriti, predložiti kvalitetne ideje, da dođemo do cilja. I - evo nas na cilju. Radovi svih arhitekata sa kojima sam razgovarao već su stigli za izložbu.” Trenutačno se, dodaje, priprema štampanje kataloga izložbe, ugovaraju poslovi s izvođačem opreme za uređenje unutarnjeg prostora, aule sarajevske Željezničke stanice.

“Krenuo je kompletan rad od kojeg zavisi realizacija cijeloga projekta. Možete zamisliti kako se ja osjećam. Tri godine rada je bilo pravo zadovoljstvo, ohrabrenje i ponos na odziv kolega na ideju projekta”, iskreno će. Komentirajući konačan broj od 83 autora koji izlažu po pozivu i to svoje najvažnije i najdraže projekte, uz vlastitu video prezentaciju, slikovito opisuje: “To je oko 350 metara dužine ravni izlaganja, gdje plakati dimenzija 90x150 cm stoje jedan pored drugog. Možete zamisliti koje će to bogatstvo ideja i rezultata biti na jednom mjestu, u jednom prostoru.”

Teško će se ovaj interesantni materijal moći sagledati za samo jedan dan, zaključuje. Podsjeća pritom na atraktivnost prostora sarajevske Željezničke stanice, čiju će privlačnost ova izložba snažno pojačati. Paralelno s izložbom, ovaj sarajevski arhitekt i vizionar najavljuje brojna zanimljiva događanja, među ostalim, organiziranje stručnog simpozija, objavu monografije, izdavanje kataloga i zbornika radova svih aktivnosti tijekom trajanja izložbe.

“U Sarajevu će biti održan simpozij, za koji se sada finalizira materijal, gdje učestvuju kolege arhitekti, učesnici izložbe, koji će donijeti svoja iskustva i znanje vezano za urbanističko planiranje i gradnju. Taj simpozij će ići sa idejama na koje se mogu priključiti današnje i buduće generacije sarajevskih arhitekata.”

Pitam dolaze li svi pozvani sudionici izložbe u Sarajevo? “Doći će većina i učestvovati u razgovorima i diskusijama”, stiže potvrda arhitekte Ćemalovića. Od popisa zemalja iz kojih dolaze dobiva se vrtoglavica. Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Kanada, Novi Zeland, Južna Afrika, Italija, Švicarska, Švedska, Norveška, Australija, Hong Kong, sve novonastale države na teritoriju ex-Yu... samo su neke od polaznih destinacija.

Izložbu prati i monografija, za koju sugovornik Oslobođenja naglašava da je dokument čak vredniji od same izložbe. “Izložba bude i prođe, a ovo što se radi je knjiga u kojoj su objedinjena svjedočanstva samih autora koji izlažu na izložbi u Sarajevu. Oni govore o svom putu u arhitekturu, načinu na koji je svaki od njih postao arhitekt”, objašnjava Ćemalović.

Ovo podebljava metaforičnim opisom: kad su završili studij, bili su u podrumu, iz podruma treba izaći u prizemlje, pa napraviti sprat, pa izaći u grad... “Pa postati arhitekta. Taj njihov put toliko je interesantan i različit da će ta knjiga biti veoma zanimljiva i široj javnosti. Na jednom mjestu 83 arhitekta će pisati o svojem profesionalnom i životnom putu”, dodaje. Napominje da je riječ o obimnom i zahtjevnom zadatku, tako da će ovo dragocjeno svjedočanstvo u formi monografije biti objavljeno tek nakon izložbe.

O izložbi će biti snimljen i dokumentarni film, a autori sada snimaju dvominutne reportaže o svom radu koje će se projicirati u multimedijskom izložbenom prostoru. Zanosna storija o arhitekturi ima podršku UNESCO-a, te veleposlanika Europske unije akreditiranih u Bosni i Hercegovini. Sad zamislite tu školu sarajevske arhitekture, kaže Ćemalović dalje, dođete na izložbu pa vidite kako kvalitetan, školovan arhitekt realizira svoju ideju u Južnoj Africi ili New Yorku.

“U New Yorku sad imamo jednog kolegu koji je dobio svjetsku nagradu za najuspješniju poslovnu zgradu izgrađenu u New Yorku, a nagrada mu je dodijeljena na svjetskoj prezentaciji u Dubaiju. Među 83 izlagača u Sarajevu ima 10 univerzitetskih profesora na fakultetima širom svijeta, izložba će biti stvarno veliki događaj.” Ulijećem s konstatacijom da me arhitekt Ćemalović jako podsjeća na akademika arh. Nikolu Bašića, koji je također studirao i predavao na sarajevskom Arhitektonskom faksu. Akademik Bašić je u svakom intervjuu ovoj reporterki spominjao svog dragog sarajevskog kolegu i velikog prijatelja Ćemalovića. “Nemojte se čuditi ako vas malo podsjećam”, komentira arhitekt Ćemalović. “To je, draga Jadranka, neobjašnjivo meni, a vjerojatno i njemu. To traje, tačno ću vam reći od 1968. godine, to je 58 godina”, kaže.

Cijeli život? – divim se i nadovezujem. “Cijeli život, a kad bismo pravili prosjek neki, sedmično jednom, ako ne i više, sve vrijeme u komunikaciji, tako da mi je drago ako vas ja mogu podsjećati i približno na Nikolu, jer Nikola je nezamjenljiv, samo je jedan, vjerujte mi.”

Tako stižemo do značajne činjenice koja priči o sarajevskoj arhitektonskoj školi daje poseban štih, šarm i dimenziju. Na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu školovali su se studenti iz cijele regije, uz studente Bosance i studenti Hrvati, Srbi, s Kosova, iz Vojvodine, Crne Gore, također i studenti iz nesvrstanih zemalja, njih najmanje 10-ak na jednoj godini.

Gosp. Hasan dijeli sjećanje. Godine 1968, kad upisuje studij arhitekture u Sarajevu, među kolegama studentima su Mongoli, Sudanci, Jordanci, Sirijci, Egipćani. “Veliki broj različitih ljudi se našlo na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu na jednoj godini. Mi smo tu naučili i stekli duh tolerancije i zajedništva, vidite koliko traje ovo prijateljstvo između mene i mog prijatelja Nikole Bašića, a ta prijateljstva su i puno šira.”

Podsjeća pritom i da je Arhitektonski fakultet u Sarajevu u trenutku osnivanja u Jugoslaviji nova obrazovna ustanova, dok Zagreb i Beograd već tada imaju svoje škole arhitekture. Uvijek novi fakultet stasa s mladim kadrovima, objašnjava. A mladi kadrovi su bili profesori iz Zagreba i Beograda, očito talentirani, koji su u novom fakultetu vidjeli šansu za profesionalni napredak, profesori iz Sarajeva školovani su u Pragu.

“Svaki od tih mladih ljudi je nosio sa sobom poruku, a tu poruku čuti od njih je velika stvar. To znanje i taj duh osjete se i na ovoj izložbi. Kad sam vidio neke radove koji će biti pokazani na izložbi u Sarajevu, to mi je donijelo osmijeh na lice, jer čitam arhitekturu ovu našu, ali vidim da je prilagođena novom prostoru u kome su nastali. Čovjek, kada ode odavde u Ameriku, on tamo traži arhitektonsko pismo i stvara sliku koja je u kontekstu s ostalim objektima. To je stvarno tema za istraživanje. Mislim da će biti zanimljivih istraživačkih radova mladih kolega”, uvjeren je.

Ono što naročito naglašava, to je doprinos nedavno preminule arhitektice i profesorice sarajevskog Arhitektonskog fakulteta Ognjenke Finci. “Ja Ognjenku vidim kao ‘majku’ ove izložbe. Dala je veliku podršku ovom projektu od samoga početka. Ja sam krenuo od 15 do 20 arhitekata, a Ognjenka je taj popis imena širila i širila. Zajednički smo nastavili širiti popis autora.”

Univerzalni centar

Očekivanja od izložbe? “Mogu reći, počeci nečeg novog i drugačijeg. Za očekivati je da ide u pravcu revitalizacije te sjajne povijesti sarajevskog Arhitektonskog fakulteta, ali trebat će veliki rad da bismo to mogli nazvati revitalizacijom. Nakon 10 godina će možda neko da kaže: ova izložba je doprinijela revitalizaciji, ali su sigurno ovo počeci nekog novog vremena.”

U finišu razgovora ukazuje na značaj ponovnog oživljavanja lokacije na kojoj se izložba održava, a to je sarajevska Željeznička stanica. Simbol inovacije s početka 1950-ih godina, arhitektura neponovljiva na ovim prostorima, uskoro bi trebala imati i vlastiti muzej, a ovaj sarajevski arhitekt u tom prostoru vidi budući univerzalni centar sarajevske kulture i umjetnosti. Kako ističe arh. Ćemalović, projekt unutarnjeg uređenja aule Željezničke stanice za potrebe održavanja izložbe uradila je firma Normal arhitekt Emir Salkić sa suradnicima.

Od promocije “Sarajevske škole arhitekture” upravo u auli sarajevske Željezničke stanice ne odustaje. “Nisam želio da odustanem od ove vrijedne ideje zbog troškova, ali iskreno se nadam da ću uspjeti sve organizirati”, poručuje. Poruka dragim čitateljima od vaše reporterke: neke od slavnih i uspješnih sudionika predstojeće izložbe u Sarajevu imat će priliku upoznati u sljedećem subotnjem dodatku Oslobođenja Pogledi.