Enigma Bernard Arnault

Bernard Arnault (Roubaix, 1949) je najbogatiji Francuz i jedan od najbogatijih na planeti. Vlasnik je Christian Diora, Givenchyja, konjaka Hennessy, šampanjaca Moët & Chandon, Dom Pérignon, Veuve Clicquot, Lanson, Pommery, Krug, kompanija Louis Vuitton, Sephora, Kenzo, Fendi, Guerlain, Loewe, Céline, Barton Perreira, Berluti, luksuznih hotela, moje omiljene radio stanice Radio Classique, časopisa o gospodarskim aktualnostima Challenge i Les Echos; Le Parisiena, Paris Matcha…

Gigant luksuza

Kad je 2003. izašla prva knjiga o njemu, “Anđeo eksterminator”, izdavač je najavio da se radi o tekstu koji najviše liči na političko-finansijski triler: “Osim što je ovdje sve istina.” Autor, predstavljen kao “stručnjak za mutne vode i međunarodnu politiku”, se upitao kako neko od nule postane ključna figura francuskog poslovnog svijeta za manje od dvadeset godina? A odgovara na rafiniran način, opisujući žeđ za moć i pretenzije čovjeka manje uglađenog nego se predstavlja: “Da ga je Balzac sreo, sigurno bi bio junak njegove ‘Ljudske komedije’.”

Bernard Arnault je 2003. bio vodeći biznismen u Francuskoj. Od 2019. se svrstava među najbogatije ljude na svijetu, a između 2022. i sredine 2024. nekoliko puta je bio na vrhu Forbesove ljestvice milijardera, naizmjenično sa Elonom Muskom. 2026. je njegov imetak procijenjen na 240 milijardi američkih dolara i predstavlja sedmo najveće bogatstvo na svijetu.

10. juna 2026. je izašla nova dokumentovana knjiga o milijarderu, pod nazivom “Bernard Arnault i njegov nemilosrdni svijet: Istraga”. Objavljena je u neovisnoj izdavačkoj kući La Tribu, koju je utemeljila Julia Pavlowitch. Autorica je Audrey Millet (1981), istraživačica i ekspertica povijesti modne industrije. Napisala je knjigu o vlasniku LVMH-a, jer se njegov status u 20 godina znajčajno promijenio. Arnault je 2023. od šampanjca, tašni i kofera, vina, karmina, konjaka, kozmetike, nakita, satova… luksuznih hotela imao 86 milijardi eura prihoda.

Na dan objave knjige autorica prenosi da je je morala biti priličito diskretna, koristiti šifrirane poruke, intervjuirati svjedoke - “ali ne previše”: nije imala izravnih pritisaka, za razliku od izdavača, kojeg je kontaktirao posrednik LVMH-a. Predstavila je šta je otkrila u istrazi i omertu na koju je naišla. Julia Pavlowitch, urednica knjige, prenijela je epopeju nastanka teksta, obilježenu neizravnim pritiscima i slabo prikrivenim prijetnjama. Novinarima je povjerila i poteškoće u promoviranju knjige. U dom Pavlowitcheve je provaljeno u maju 2026, nakon najave kontradiktornih elemenata u vezi sa istragom o gazdi LVMH-a i knjigom. Istraživački list Okovani patak je objavio da je jedan od sinova Arnault ljubazno vršio pritisak da se odustane od knjige.

Bernard je unuk i sin građevinskog poduzetnika, koji je izgradio “gigant luksuza”, a nije rođen sa zlatnom žlicom u ruci: familija ne pripada francuskim tekstilnim dinastijama, o kojima se i danas govori, među kojima je Decathlon, poznat kao najveći svjetski trgovac sportskih artikala. Uprkos tome, Bernard je vrlo ambiciozan. Autorica je opisala scenu sa sahrane njegovog djeda, kad se desetogodišnji dječak postavio kao nasljednik i u djedov mrtvački sanduk stavio svoju đačku knjižicu: znak velike ljubavi i poštivanja.

Bernard je završio Politehnički fakultet, jedan od najboljih na svijetu. Autorica je imala uvid u dokument “Povjerljivo-oficirski kadar” Inženjerske škole u Angersu, gdje je pohađao vojnu obuku sa kolegama sa Politehničkog fakulteta. S ocjenom “zapovjedne oznake” 7 od 20, rangiran na 32. mjesto od 33, budući veliki maršal globalne luksuzne industrije, koji željeznom pesnicom upravlja sa 75 kuća skupine LVMH i predstavlja više od 200.000 zaposlenih u desetinama zemalja, nije uspio impresionirati generala Lafferrerieja: 11. decembra 1970, kad mu je bila 21 godina, general je u njegov dossier zapisao da je “kadet pokušao iskazati interes za predmete koji bi mu mogli donijeti osobnu korist, nepodoban za obnašanje odgovornih dužnosti, ne bavi se ljudima za koje je nadležan, nije poduzetan i sve posmatra sa udaljenosti”. Osobnost budućeg velikog gazde je analizirao visoki oficir, koji je vodio ljude i vjerojatno nije pogriješio, ali nije se dosjetio da svijet 1970-ih neće biti svijet 1984, ni 2026. Arnaultu danas ne nedostaje odgovornosti.

Čovjek koji neprestano ponavlja da Francuzi ne znaju ništa o ekonomiji, kad god se spomene oporezivanje njegove basnoslovne imovine, bio je prilično prosječan iz tog predmeta (12/20). I u svim ostalima. “U sredini, daleko od elite predodređene za najviše državne službe.” Vrlo skromni rezultati sa Politehničkog fakulteta Bernardu ne dozvoljavaju obećavajući angažman: diplomirao jeste, ali je među najslabijim na fakultetu. Nakon diplome, zakon predviđa stručnu praksu u građevinarstvu u višim državnim formacijama ili istraživački staž. Prijavio je istraživačku praksu u očevom poduzeću. Pri tome, Bernard nikada nije vratio troškove svog obrazovanja na Politehnici - ekvivalent od 41.954 eura u 2025. – zahvaljujući maštovitoj interpretaciji propisa.

Oca je naveo da se prestane baviti poduzetništvom. To je prvi veliki korak u njegovom životu. Tada mu je 25 godina. Nanjušio je da uspjeh treba tražiti negdje drugo.

Ljevičar François Mitterrand je 1981. pobijedio na predsjedničkim izborima i naglasio da će se pozabaviti desničarima i ukloniti njima bliske velike gazde. Arnault nije bio jedini koji je otišao u Reaganovu SAD i otvorio ured na Manhattanu. Tamo je sreo investitora nekretnina Donalda Trumpa, što će mu kasnije jako dobro poslužiti. “Polijetanje” je počelo kad je socijalistički predsjednik vlade u Francuskoj tražio ko će preuzeti skupinu Boussac, koja se od 1911. bavila tekstilom, i bila pred stečajem. Tad je Arnault uočio perspektivu carstva Boussac u agoniji - kojem je pripadao Christian Dior, čuvena robna kuća Bon Marché, veliki luna park Jardin d’Acclimatation i 65 tvornica u Francuskoj.

Premier Fabius je na svaki način htio spasiti 15.000 radnih mjesta. Arnault je u New Yorku našao saveznika u poslovnoj banci Lazard, koja je sa 400 milijuna franaka odigrala odlučujuću ulogu u otkupu Boussaca. Drugi privatni investitori su participirali sa 310 milijuna. Da Arnault preuzme Boussac pomogla je socijalistička država: 240 milijuna javnog novca, namijenjenog za spas industrijalizacije Francuske, otišlo je u džep Arnaulta, koji je trebao nastaviti sa proizvodnjom. Decembra 1984. je, bez uloženog franka, postao vlasnik, a januara 1985. je počeo sa otpuštanjem 9.000 zaposlenih. Obnovljeno carstvo je odmah “razbio”: nije sačuvao radna mjesta, i Roubaix, grad tekstila, koji je “oblačio Francusku”, ostao je bez industrije, a slavne tvornice su stale. Danas je jedan od najsiromašnijih u Francuskoj. Ostali su Arnaultovi dućani.

Još se govori o dealu socijalističkog premijera Fabiusa i pragmatičnog Arnaulta, a milijarder je blizak i aktualnoj vlasti, kao i svakoj drugoj. Na svim događajima njegove zvanice su državni uglednici, sadašnji i bivši, poput ex europskog komesara Thierryja Bretona, čije se bogatstvo mjeri desetinama milijuna eura, i bivšeg ministra gospodarstva Le Mairea, koji mu je uručio mač - odličje novoimenovanog člana Akademije moralnih i političkih znanosti. Predsjednici se smjenjuju, a Arnault ostaje. Tako je 20. januara 2025. osvanuo na “Neronovoj inauguraciji u Bijeloj kući”. Gospođe najviših američkih dužnosnika su ostale vanka, a ušli su milijarderi: Musk, Bezos, Zuckerberg i jedini Europljanin. Francusku u Washingtonu nije predstavljao veleposlanik, “nego iluzionista, prodavač snova i trgovac luksuznom robom”.

Skupina LVMH je rasla, ali u igri nisu samo luksuzni proizvodi: nakon što je razbio Boussac, Arnault je preuzeo kontrolu nad informacijama i kupio brojne novine, otpustio novinare i usmjerio informacije. Zabranio je zaposlenima obraćanje medijima, a kao konsultanta zaposlio bivšeg šefa francuske kontra-špijunaže Bernarda Squarcinija, čovjeka sa impozantnim adresarom, koji je svoje usluge LVMH-u naplatio 2,2 milijuna. U ovoj apsurdnoj situaciji je bilo jasno da su informacije koje su služile državi upotrijebljene u privatne svrhe. Squarcini je osuđen na zatvor i globu zbog ilegalnih aktivnosti i obavještajnih operacija provedenih u ime LVMH-a. Arnault nije ni optužen, ni osuđen: imao je ulogu svjedoka. Ne mogu ne spomenuti primjer položaja iskorištavanih radnika u Loro Piana u Italiji: “Podizvođač je sastavljenu torbu prodao Dioru za 53 eura. Dior ju je u svojim trgovinama prodao za 2.600 eura.”

Autorica je opisala fenomen pokretnih vrata, transnacionalnu moć, gdje se svi poznaju i diskutuju, predsjednici dolaze - a multinacionalna kompanija LVMH postaje politički faktor, kulturni, diplomatski i medijski akter, u kojem je akumulacija bogatstva srazmjerna akumulaciji vlasti. Na kraju knjige je predstavljena scena koja se dogodila 7. aprila 2026, u kojoj su Marine Le Pen i Jordan Bardella, predsjednik ekstremno desne stranke Nacionalnog okupljanja, pozvali na večeru petnaestak velikih privrednika, i Arnaulta, u restoran Drouant, instituciju u kojoj se dodjeljuje nagrada Goncourt. Namjera stranke je normalizacija odnosa sa poslovnim ljudima. Sutradan je Bardella osvanuo na naslovnici Paris Matcha, kao glavni lik reportaže od deset strana. Fotografija je mjesecima čekala na objavu, a smišljeno je objavljena sutradan nakon susreta u slavnom restoranu. Autorica zaključuje da najbogatije gazde ne ratuju, nego se okupljaju oko uprave stranke, da bi podijelili kolač: izdavačku djelatnost, gospodarske medije, reklame na internetu… Svi pozvani su bili vrlo diskretni i prethodno uvjeravali javnost da ne žele sresti upravu Le Penove ekstremne desnice, a socijalni, ekonomski i politički kontekst upućuje da je Nacionalno okupljanje stranka koja igra središnju ulogu, pa gazde zanima budućnost zemlje kojom će stranka vladati.

Na pitanje Humanitéa šta ju je navelo napisati knjigu o Bernardu Arnaultu, Audrey Millet je odgovorila: “Dugo se bavim povješću tekstilne industrije. Kad je Arnault 2024. izabran u Akademiju moralnih i političkih znanosti, nisam razumjela razloge za to. Tražila sam njegove znanstvene publikacije i nema ništa! Zašto on, a ne neko drugi? Postoje i drugi milijarderi, ali su manje bogati i ne idu u Captol na Trumpovu inauguraciju.” Millet je milijardera nazvala oligarhom, “rječju koja mu savršeno pristaje”. Termin se prvo odnosio na ruske magnate i ne podrazumijeva ništa pozitivno. Oligarh je iznimno bogata osoba, koja ima često nesaglediv politički i gospodarski utjecaj, zahvaljujući vezama sa vladom. Ruski milijarderi su bogatstvo stekli u privatizacijama devedesetih godina.

Bernard Arnault je od 1973. do 1990. bio oženjen Anneom Dewavrin (1950), idealnom predstavnicom bogate industrijske aristokracije, sa kojom je dobio dvoje djece. 1991. se oženio kanadskom pijanisticom Hélène Mercier (1960), koja je sa 15 godina otišla studirati na Muzičku akademiju u Beč, nastavila na renomiranom Juilliardu u New Yorku, i poslije na Višem konzervatoriju u Parisu. Koncertira na najvećim pozornicama svijeta, od Théâtre des Champs-Élysées u Parisu, do Southbank Centrea i Wigmore Halla u Londonu, preko Konzerthaus u Berlinu, Praga, New Yorka, Moskve, Monte Carla, Tokija i Šangaja. Svirala je klavirski duo sa Borisom Berezovskyim i Katjom Buniatishvili…Nastupala je pod ravnanjem vodećih dirigenata, kao što su Zubin Mehta, Kurt Masur, Seiji Ozawa i Semyon Bychkov. Njezinu karijeru obilježile su suradnje sa solistima, kao što su Vladimir Spivakov i Mstislav Rostropovič. Milijarder i pijanistica imaju tri sina. Bernard Arnault je lik i slučaj za sebe, ali da ga je dopao ovaj naizgled rijedak ukras – jeste.

Bernard Arnault ne namjerava u mirovinu, ni prepustiti mjesto predsjednika LVMH-a nekom od svoje djece. Iako vrlo skromnih rezultata i u vojsci i na Politehničkom fakultetu, 2021. je potvrdio Le Mondeu da je bio opsjednut idejom da njegovo potomstvo stekne “najbolje moguće obrazovanje”.

Kćerka Delphine Arnault (1975) je diplomirala na francuskoj Visokoj poslovnoj školi i na London School of Economics. 2023. je imenovana za izvršnu direktoricu Christian Dior Couture. Ima dvoje djece, a krvna zrnca je udružila sa još jednim francuskim bogatunom, čije je imetak procijenjen na 28 milijardi dolara. Pijanistica Arnault je s njim u neprijateljskim odnosima, a i on je bio pozvan na Trumpovo slavlje, mada ne na inauguraciju.

Antoine Arnault (1977) je diplomirao na Europskom institutu za poslovnu administraciju, jednoj od najprestižnijih škola za menadžment na svijetu, i na Visokoj trgovačkoj školi u Montrealu. U LVMH-u je odgovoran za marketing i imidž, a ujedno je i predsjednik uprave i izvršni direktor holding tvrtke Christian Dior SE, glavnog holdinga LVHM-a. Bio je predsjednik uprave Berlutija (ko ne poznaje, neka pogleda cijene npr. njihovih sneakersica). Upravlja obiteljskim ulaganjem u nogometni klub Paris FC. Oženjen je ruskom manekenkom Natalijom Vodijanovom, koja upravo očekuje njihovu treću, a za nju šestu po redu prinovu.

Alexandre Arnault (1992) je magistrirao na Politehničkoj školi, a zamjenik je generalnog direktora LVHM-ovog Odjela za vina i žestoka pića Moët Hennesy. Bio je izvršni potpredsjednik odgovoran za komunikacije i industriju kod Tifannyja, i član je upravnog odbora LVMH-a. Ima jednog potomka.

Frédéric Arnault (1994) je diplomirao na Politehničkoj školi. Generalni izvršni direktor je italijanske tvrtke luksuzne odjeće Loro Piana. Do 2024. je bio predsjednik uprave i izvršni direktor LVMH Satovi. Istovremeno je izvršni direktor obiteljskog holdinga Financière Agache, voditelj strategije i glavni direktor za digitalnu djelatnost Tag Heiera. Član je upravnog odbora LVHM-a.

Jean Arnault (1998) je magistrirao finansijsku matematiku na Massachusetts Institute of Technology i strojarstvo na Kraljevskom institutu u Londonu. Od 2021. je direktor marketinga i razvoja odjela za satove Louis Vuittona. To mu je prvi posao.

U vezi sa nasljedstvom Bernard Arnault je prvo osigurao glasanje dioničara, kojim je podignuta dobna granica za obnašanje dužnosti izvršnog direktora sa 75 na 80 godina. Aprila 2025. na godišnjoj skupštini Skupine LVMH dioničari su s 99,18 posto glasova odobrili odluku prema kojoj izvršni direktor Arnault može ostati na dužnosti do navršene 85. godine. Meni se čini da je to ili diktatura boga Mamona ili sužavanje vidika, tipično za poodmaklu životnu dob. Kaže moja obiteljska liječnica: “Starost, Nado.” Ne mogu vjerovati da na toj adresi nema niko mlađi ni razboritiji. Kao ni kod druga mu DT.

Moć riječi, šok fotki

Pitanje svih pitanja je kako Arnaultovi javnosti predstavljaju svoj politički angažman. U portretu, kojeg je krajem aprila 2026. objavio Libération, pijanistica Arnault je potvrdila da je osobno njen suprug, vlasnik Paris Matcha, magazina poznatog po izuzetnim fotkama, odobrio onu naslovnicu na kojoj je Jordan Bardella, od 2021. predsjednik Le Penove stranke ekstremne desnice, “u nježnoj vezi” sa princezom Marijom Carolinom od Burbona i dviju Sicilija. Naslovnicu prati srceparajuća reportaža. Bernard Arnault je potez nazvao “marketinškom operacijom”. Paris Match ima kultnu devizu “Moć riječi, šok fotki”.

Izborna predviđanja navode da će Bardella (1995) voditi u prvom krugu glasanja, a prognozirana je i njegova pobjeda u drugom krugu, bez obzira na protivnika. Bardella je školovanje završio na prvoj godini geografije i nema radnog staža izvan stranke. Pijanistica Arnault je Libérationu navela da će u drugom krugu predsjedničkih izbora glasati za Jean-Luc Mélanchona (1951), predstavnika radikalne i ekstremne ljevice. Istom prigodom je izjavila da je Macron razočarenje, a da se strastveno zanima za islam, na prijedlog prijatelja, popularnog Maître Gimsa, kongoanskog rappera, nedavno optuženog za teško pranje novca, kojeg joj je predstavila gospođa Macron, svojevremeno nastavnica francuskog dvojici njenih sinova.

Da li je ovdje sve egzotično ili je za očekivati, ne mogu razlučiti. Tekst u Libérationu se završava ovako: “Nastupila je sa Gimsom na pozornici u La Défenseu pred 45.000 ljudi. Odletjela je s njim i njegovim timom privatnim jetom u Kongo, naročito uzbuđena što će otkriti Afriku. Prije nego što su krenuli, Bernard ju je, zabrinut za njenu sigurnost, zagrlio: Nadam se, Hélène, da si otišla na ispovijed.”

Imala sam profesoricu klavira, koja mi je rekla da u svim pijanistima čuči nešto divlje i neukrotivo. Lakonski mi se čini da je ovdje slika našla svoj lik u Psihi. U grčkoj mitologiji Psiha je prelijepa smrtnica u koju se zaljubio bog ljubavi. U tradicionalnom dizajnu, psiha označava veliko, najčešće pokretno ogledalo, ugrađeno u toaletni stolić ili komodu s ladicama. Ali ne znam da li je psiha ključ za rješenje enigme Bernard Arnault.