Urbano biće Sarajeva još živi (samo) u idejama

Imati lijep, urban grad, koji je i ugodan za život, zahtijeva ljude koji ga vole i doživljavaju svojim na nesebičan način. Koji ne gledaju na trenutni vlastiti profit, nego na opće dobro onih koji u njemu žive.

E, tu je ta razlika između Sarajeva nekad i sada. Reklo bi se isti grad i kultura, samo novo vrijeme i generacije, ali nije tako.

Stručnjaci i vizija

Šta se dogodilo, pa je vrijeme nagrizlo urbano biće Sarajeva?

- Ta promjena metropole, grada zahtijeva vrlo složen mentalni sklop. I ako gledate Baščaršiju danas i Ilidžu, kao dva repera za ovaj grad, ja bih htio reći da sam tih 80-ih i 90-ih godina sa našim turističkim zajednicama, razgovarao i kandidirao sa pametnim ljudima koji vole Sarajevo, Baščaršiju za UNESCO-ovu baštinu i za prirodnu baštinu Ilidžu, jer to je bila naša banja, kazao nam je Ibrahim Spahić, predsjednik Kulturnog foruma u BiH, i napomenuo da su nekada o urbanom biću Sararajeva razmišljali školovani ljudi, koji su donosili kvalitetna i dugoročna rješenja za grad i one koji žive u njemu.

Planiralo se i po 25 godina unaprijed.

- Mi smo ušli u Baščaršiju, zapuštenu i napravili tamo poetiku prostora. U Ćulhan, u Morića han... svuda i jednostavno preoblikovali sa umjetnicima taj prostor, prisjetio se Spahić jedne od intervencija umjetnika, arhitekata i urbanista tog vremena i naglasio da je to bio poriv te generacije.

Da se posebnost Sarajeva ne ogleda u pojedinačnim spomenicima ili građevinama, nego prije svega slojevitosti njegove historije, arhitekture, stanovništvu, pejzažu i načinu života, istaknuli su i iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

- Grad je kroz stoljeća nastajao i razvijao se kroz različite kulturne i društvene utjecaje, pri čemu su se pojedini slojevi nadograđivali, ostavljajući tragove koji i danas oblikuju njegov identitet. I upravo u toj slojevitosti leži najveća vrijednost Sarajeva, podsjetili su iz Zavoda i naglasili da je zbog toga važno da se grad ne razvija parcijalno, kroz izolovane intervencije i pojedinačne interese, nego kroz cjelovito sagledavanje prostora i očuvanje ravnoteže između naslijeđa, savremenih potreba i kvaliteta života.

I pored brojnih stručnjaka i entuzijazma koji još uvijek diše ovim prostorom i pored dobrih ideja, sve ostaju samo prijedlozi.

- Dok ne budu vodili grad stručnjaci, arhitekti, urbanisti, vrhunski ekonomisti i istovremeno ljudi koji su vidjeli kako funkcionira grad na bilo kojoj tački planete ove zemlje, koji su iskusili i imaju neki rezultat, biće teško, ukazuje Spahić i podsjeća da i danas imamo vrhunske stručnjake, ali ih niko ne pita za mišljenje.

Da smo zakazali kao društvo, svakodnevno nas napominju prostori sa sve manje zelenih površina, umjesto kojih niču parkirališta i privremeni objekti.

- Ako želimo da Sarajevo ostane moderan grad i ugodan za život, ne možemo ga posmatrati kao zbir parcela, nego kao organizam. Savremenost ne znači rušenje starog, najbolji evropski gradovi pokazuju da razvoj i očuvanje naslijeđa mogu postojati zajedno, a tu praksu trebamo slijediti i mi, precizirali su iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo i naglasili: “Zbog toga Sarajevo mora čuvati svoje historijske jezgre, austrougarske urbane cjeline i pojedinačna ostvarenja, modernističko, postmodernističko i olimpijsko naslijeđe, javne prostore i zelenilo, industrijsko naslijeđe, spomeničke komplekse, kao i prirodno naslijeđe koje je sastavni dio identiteta grada.”

Česme bez vode

Činjenica je, složni su naši sagovornici, da se često zaboravlja arhitektura 70-ih i 80-ih, a ona danas postaje naslijeđe.

- U tom kontekstu, papagajka, Holliday Inn, UNITIC, Elektroprivreda, bob-staza na Trebeviću i olimpijski kompleksi mogu se posmatrati kao posljednji veliki urbani i arhitektonski iskorak Sarajeva prije rata, napomenuli su iz Zavoda i konstatovali da ta tema u Bosni i Hercegovini još nije dovoljno istražena ni valorizirana.

I nije nas samo pojelo vrijeme nego odluke pojedinaca.

- Sada je određenim krugovima važnije da imamo šuši-muši barove, da prave privremene objekte i da prave rubno svoje velike kuće jer imaju kapital, a park koji ima 8 hiljada kvadratnih metara pretvoren je dobrim dijelom u parkiralište, spomenuo je jedan od primjera Spahić, dodavši kako vlada borba između onih koji hoće parkinge i onih koji žele koncertnu dvoranu.

Kada su u pitanju ljepote Sarajeva i njegove vrijednosti, najbolji primjer su nam sarajevske česme.

- Gdje su naše česme, jesu li presahnule, pita i Spahić.