Nesanica i noćne more mogu biti nuspojave ovih deset vrsta lijekova

Teško uspavljivanje, noćne more ili česta buđenja mogu biti povezani i s lijekovima koje osoba koristi. Među terapijama koje mogu narušiti san nalaze se lijekovi za povišen krvni pritisak, dijabetes, astmu i druga stanja, a američki stručnjak za medicinu spavanja dr. Alex Dimitriu izdvaja deset grupa koje starije osobe često uzimaju.

Njihovo djelovanje nije uvijek isto. Neki otežavaju uspavljivanje, drugi skraćuju REM fazu, tokom koje dolazi do brzih pokreta očiju i sanjanja, dok pojedini mogu dovesti do parasomnija, odnosno neuobičajenih ponašanja u snu, poput vikanja ili udaranja rukama i nogama.

MOŽE BITI BOLNOImate problem s uraslim dlačicama? Ove greške možda svakodnevno pravite

Sposobnost uspavljivanja i održavanja kvalitetnog sna mijenja se tokom života, zajedno s tijelom i umom. Procjenjuje se da između 40 i 70 posto starijih osoba ima teškoće sa spavanjem, a nesanica je najčešći poremećaj sna kod odraslih starijih od 60 godina.

Posljedice nisu ograničene na loše raspoloženje. Kratak i nekvalitetan san povezuje se s većim rizikom od dijabetesa tipa 2, pretilosti, depresije i demencije, ali i nezgoda i padova. Dok kratkotrajnu nesanicu mogu pokrenuti stres ili promjena okruženja, hronična se javlja najmanje tri noći sedmično i traje duže od tri mjeseca.

Terapija za pritisak može remetiti san na različite načine

Kod lijekova za krvni pritisak važno je razlikovati djelovanje pojedinih grupa. ACE inhibitori ne izazivaju nesanicu direktno, ali suh i uporan kašalj, koji se može javiti zbog nakupljanja proteina koji uzrokuje upalu, može ometati noćni odmor.

Beta-blokatori, s druge strane, mogu sniziti prirodni nivo melatonina, hormona koji učestvuje u regulaciji ciklusa spavanja. Pojedini, poput karvedilola, mogu izazvati noćne more.

Metoprolol (Lopressor) i propranolol (Inderal XL) mogu proći krvno-moždanu barijeru, narušiti kvalitet sna i dovesti do čestih buđenja. Povezuju se i s nesanicom, noćnim morama i dnevnom pospanošću. Beta-blokatori mogu potisnuti i REM spavanje, dok je kod atenolola (Tenormin) i bisoprolola vjerovatnoća pojave nesanice manja nego kod drugih lijekova iz ove grupe.

Ove terapije ne služe samo regulaciji pritiska nego mogu štititi srce i bubrege od ozbiljnijih problema. Ako remete san, ljekar može razmotriti smanjenje doze ili zamjenu lijekom koji ima manje izražen uticaj na spavanje.

Noćni pad šećera kod terapije za dijabetes

Inzulin i određeni oralni lijekovi za snižavanje glukoze mogu dovesti do noćne hipoglikemije, odnosno pada šećera u krvi ispod 70 mg/dl tokom noći.

Takvo stanje može izazvati nemiran san, razdražljivost, noćno znojenje, drhtavicu, promjene disanja, noćne more i ubrzan rad srca.

Ljekar u tim slučajevima može prilagoditi dozu ili vrijeme primjene inzulina i drugih lijekova. Praćenje glukoze moguće je testiranjem ili monitorom koji osobu budi kada vrijednosti postanu preniske. Pri procjeni terapije treba uzeti u obzir i druge faktore, među kojima je apneja tokom spavanja.

Preparati protiv prehlade i alergija

Dekongestivi mogu ubrzati rad srca i pojačati kontrakcije srčanog mišića. Posljedice mogu biti lupanje srca, tjeskoba, povišen krvni pritisak i razdražljivost, što otežava uspavljivanje ili dubok san.

Zbog mogućeg djelovanja na srce, prije upotrebe preporučuje se razgovor s ljekarom. Kao jedna od mogućih alternativa navodi se steroidni sprej za nos.

Kod lijekova za astmu problem mogu biti druge nuspojave

Prema navedenim podacima, prava nesanica javlja se kod 1 do 3,1 posto korisnika lijekova za astmu. Ipak, san mogu narušiti druge nuspojave, naročito pri čestoj upotrebi: glavobolja, razdražljivost, drhtanje i lupanje srca.

Osobama koje inhalator ili nebulizator koriste više od dva puta sedmično i imaju teškoće sa spavanjem preporučuje se da s ljekarom razmotre preventivni lijek ili dugodjelujuću terapiju za astmu.

Lijekovi za raspoloženje i anksioznost

Neliječena depresija, tjeskoba i druga stanja mentalnog zdravlja često sama narušavaju san. Lijekovi mogu pomoći, ali njihovo djelovanje na neurotransmitere serotonin, dopamin i norepinefrin kod nekih osoba može pogoršati kontinuitet spavanja i smanjiti REM faze.

Klinički psiholog i stručnjak za spavanje iz Los Angelesa Michael Breus posebno izdvaja antidepresiv Wellbutrin.

„Wellbutrin je vrlo poticajan lijek koji kod nekih ljudi može izazvati nesanicu“, kaže Breus.

Uzimanje terapije ujutro umjesto navečer navodi se kao moguća prilagodba o kojoj treba razgovarati s ljekarom. Prekid ili zamjena lijeka također zahtijevaju konsultaciju, jer naglo obustavljanje može izazvati štetne učinke.

Terapija za demenciju može povećavati budnost

Poremećaji ciklusa spavanja česti su kod osoba s demencijom i promjenama pamćenja. Istovremeno, lijekovi za ta stanja mogu imati učinak poticanja budnosti.

San dodatno mogu ometati njihove nuspojave, uključujući bol, mišićne grčeve, povišen krvni pritisak, uznemirenost i gubitak apetita, koji može dovesti do niskog šećera u krvi.

Budući da ove terapije mnogima pomažu u kontroli simptoma demencije, njihove prednosti i nedostatke treba razmotriti s ljekarom prije bilo kakve promjene ili prekida, piše Vedrana Larva za HINA Zdravlje, portal Hrvatske izvještajne novinske agencije posvećen zdravlju.

Opioidi mogu promijeniti cikluse sna

Bol sama može otežati uspavljivanje i održavanje sna, ali i opioidni analgetici, koji se ponekad propisuju za umjerenu do jaku bol nakon operacije ili povrede, mogu pridonijeti problemima sa spavanjem.

U ovu grupu spadaju fentanil (Duragesic), morfin (Avinza), hidrokodon (Norco), oksikodon (OxyContin), oksimorfon (Opana) i tramadol (Ultram).

Kod nekih osoba mijenjaju cikluse sna, a mogu dovesti i do apneje, tokom koje disanje prestaje i ponovo se pokreće.

Ako su propisani za kratkotrajno ublažavanje bola, s ljekarom se može razgovarati o mogućnosti zamjene acetaminofenom ili ibuprofenom. Kvalitet života osoba koje trpe bol mogu poboljšati i fizička aktivnost, mršavljenje, kognitivno-bihevioralna terapija, fizikalna terapija, komplementarni pristupi poput akupunkture te terapije alternativne medicine.

Lijekovi za prostatu i REM faza

Alfa-blokatori uglavnom ne izazivaju probleme sa spavanjem, ali mogu skratiti REM fazu. Osim što je povezana sa sanjanjem, ona učestvuje u pamćenju, emocionalnoj obradi i zdravom razvoju mozga.

Ako se tokom liječenja simptoma bolesti prostate jave nesanica ili druge teškoće sa snom, preporučuje se razgovor s ljekarom o najnižoj djelotvornoj dozi ili prelasku na drugu grupu lijekova.

Kao mogućnosti se navode inhibitori 5-alfa-reduktaze, poput dutasterida (Avodart) i finasterida (Proscar), koje izvor opisuje kao sigurnije i općenito bolje podnošljive kod starijih osoba.

Stimulansi mogu odgoditi uspavljivanje

Povećavanje budnosti, pažnje i energije osnovno je djelovanje stimulansa, koji se koriste i za poboljšanje koncentracije, naročito kod starijih osoba. Međutim, mogu produžiti vrijeme potrebno za uspavljivanje te se povezuju s nesanicom i poremećajima unutrašnjeg biološkog sata.

Među njima su amfetamin-dekstroamfetamin (Adderall), metilfenidat (Concerta i Ritalin), dekstroamfetamin (Dexedrine), deksmetilfenidat (Focalin), lisdeksamfetamin (Vyvanse) i brojne druge formulacije.

S ljekarom treba razmotriti koristi i nedostatke njihove primjene, kao i mogućnost prilagođavanja doze ili vremena uzimanja. Zavisno od stanja koje se liječi, djelotvorni mogu biti i nestimulansi poput atomoksetina (Strattera), klonidina (Kapvay), viloksazina (Qelbree) i guanfacina (Intuniv).

Veće doze steroida mogu pojačati nesanicu

Glukokortikoidi, odnosno steroidi, koriste se kratkotrajno protiv upale ili dugotrajno za suzbijanje imunološkog odgovora. Propisuju se za stanja poput reumatoidnog artritisa, multiple skleroze, leukemije, limfoma i sistemskog lupusa.

Nemir koji mogu izazvati, smanjivanje prirodnog nivoa melatonina i poremećaj ciklusa spavanja mogu narušiti san. Simptomi nesanice mogu biti izraženiji pri visokim dozama i dugotrajnoj primjeni.

Preporuka je da se koriste samo kada su potrebni, u najmanjoj potrebnoj dozi i u skladu s uputama ljekara.