Ostao na frontu 491 dan, odsjekao sebi nogu pa ga spasio ukrajinski dron

Ukrajinski vojnik Kostyantyn Vlasenko (49) proveo je 491 dan na jednoj od najopasnijih pozicija na frontu, gdje se mjesecima skrivao od ruskih snaga, preživio uz pomoć zaliha koje su mu dostavljane dronovima i na kraju amputirao teško povrijeđenu nogu. Evakuisan je iz gotovo beznadežne situacije specijalno modifikovanim dronom, u operaciji koju ukrajinske snage predstavljaju kao prvi slučaj spašavanja ranjenog vojnika direktno iz borbenog položaja pomoću drona.

Vlasenko je služio u 30. mehanizovanoj brigadi ukrajinske vojske, a njegova priča je dospjela u javnost nakon razgovora s ukrajinskim novinarom Yuriyjem Butusovom, o kojem je pisao britanski Daily Mail.

Prije rata radio je kao vozač kamiona u kamenolomu u Krivom Rogu, rodnom gradu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Nakon početka ruske invazije, pridružio se vojsci, a 2. juna 2025. godine poslan je na položaj u Harkovskoj oblasti da zamijeni ranjenog vojnika.

Mjesecima zarobljen na položaju pod ruskim dronovima

Vlasenko je bio na položaju sa saborcem poznatim po pozivnom znaku "Baski". Njihovo sklonište se nalazilo u uskoj betonskoj drenažnoj cijevi, ispod koje su iskopali životni prostor. U početku je bilo planirano da budu zamijenjeni nakon dva mjeseca, ali su brojni ruski izviđački dronovi učinili kretanje gotovo nemogućim.

"Imali su toliko dronova da se nebo 'zamračilo' od njih. Da nisi vidio dron, on bi vidio tebe", rekao je Vlasenko.

Pokušaji zamjene vojnika nisu uspjeli. Pripadnici ukrajinskih snaga koji su pokušali doći do njihovog položaja su ubijeni, a misije pronalaska tijela žrtava također su propale. Vlasenko je stoga zamolio svoje nadređene da više ne šalju ljude po njega.

„Rekao sam im da ne moraju dolaziti po mene. Bolje da umrem sam nego da više ljudi bude ubijeno“, rekao je.

Situacija se dodatno pogoršala 14. februara 2026. godine, kada je sklonište, nakon nekoliko mjeseci radova na njegovoj izgradnji, poplavljeno. Dvojica vojnika morala su izaći na veliku hladnoću i skloniti se u napuštenu školu, odakle su radio vezom obavještavali komandu o svom položaju.

Ukrajinski dronovi su im donijeli odjeću i zalihe, ali su isporuke detektovali ruski izviđački dronovi, nakon čega su uslijedili napadi. ​​Vlasenko je zadobio teške povrede lijeve noge, a zatim je povrijedio i desnu nogu pokušavajući doći do hrane.

Njegov drug „Baski“ je poginuo kada je izašao iz skloništa da pokupi zalihe i pogođen je ruskim dronom.

„Čuo sam ga kako jauče cijelu noć. Pitao sam ga gdje je pogođen, u ruku ili nogu, ali nije mogao odgovoriti. Privukao sam ga što sam bliže mogao. Onda je zašutio“, prisjetio se Vlasenko. Sljedećeg jutra njegov drug je bio mrtav.

Sakrio se u peć i amputirao vlastitu nogu

Nakon što je ruski dron počeo emitirati poruke s pozivom na predaju, Vlasenko je odbio predati se. Ubrzo su uslijedili novi napadi na napuštenu školu.

Kada je prva eksplozija uništila dio zgrade, vojnik je mislio da je poginuo. Međutim, shvatio je da je živ, a zatim je među ruševinama ugledao staru peć od lijevanog željeza. Uvukao se u nju, a nekoliko sekundi kasnije uslijedila je još jedna snažna eksplozija.

"Ne znam koji me anđeo tamo gurnuo", rekao je.

Peć mu je spasila život. U narednim mjesecima koristio ju je kao sklonište, izlazeći samo kada su ukrajinski dronovi donosili hranu, vodu i lijekove. Uprkos teškim povredama, nastavio je obavještavati komandu o kretanju ruskih snaga putem radija.

Međutim, stanje njegovih nogu nastavilo se pogoršavati. U aprilu je tkivo njegove lijeve noge odumrlo zbog promrzlina i loše cirkulacije, dok mu je sljedećeg mjeseca desna noga bila toliko oštećena da mu je kretanje bilo još teže.

Vlasenko je tada odlučio da sam amputira teško povrijeđenu nogu. Naslonio ju je na ciglu, uzeo nož i odsjekao preostalo tkivo koje je držalo ud.

"Suze su tekle, ali morao sam je posjeći. I jesam", rekao je.

Pored fizičke boli, suočio se sa gotovo potpunom izolacijom. Mjesecima je uglavnom preko radija čuo ljudske glasove, a poruke od svojih drugova da je u drugim položajima sve mirno pomagale su mu da se osjeća manje usamljeno.

Posebno ga je dirnuo paket koji mu je poslala supruga Tatjana. U njemu je bila knjiga "Autsajder" američkog pisca Stephena Kinga, čija je djela volio. Međutim, kako je rekao, najveći razlog da nastavi da se bori bila je pomisao na njegovu kćerku Christinu.

"Nisam se dovoljno posvetio svojoj kćerki. Možda sam želio nešto promijeniti. Bila je to žeđ za životom", rekao je Vlasenko, dodajući da se u jednom trenutku već počeo miriti sa smrću.

Poziv na dipolomatijuZelenski kaže da je Ukrajina spremna zamrznuti sukob duž trenutne linije fronta

Spašavanje dronom i let od 18 kilometara

Otprilike mjesec dana prije evakuacije, Vlasenka je kontaktirao drug, narednik sa pozivnim znakom "Lisi", i obavijestio ga da se priprema spasilačka operacija. Vojnik je očekivao da će ga pokupiti vozilo ili kvad, ali je umjesto toga dobio mobilni telefon sa video uputama i pisanim uputama na ukrajinskom i ruskom jeziku u kojima je objašnjeno kako ga pričvrstiti na dron.

Operacija je izvedena uz pomoć jako modificirane bespilotne letjelice ukrajinske kompanije "Gurzuf Defense", uz učešće nekoliko vojnih jedinica.

Dok se dron približavao njegovom položaju, Vlasenko je uspio da se pričvrsti za mehanizam za podizanje. Prije polijetanja, napravio je oblik srca rukama i palcem pokazao prema kameri.

Prema izvještajima, dron ga je podigao na visinu od oko 120 metara i nosio ga približno 18 kilometara, dok su ga pratili drugi ukrajinski dronovi.

Tokom ljeta brinuo se da bi mogao pasti u rijeku, jer ne zna plivati. Međutim, operacija je uspješno završena, a Vlasenko je prebačen u bolnicu, gdje se oporavlja od teških povreda.

Ukrajinske snage su ovu akciju predstavile kao prvi slučaj evakuacije ranjenog vojnika direktno sa aktivnog borbenog položaja pomoću drona iz zraka.

"Nemam riječi. Čudo. Zaista je čudo", rekao je Vlasenko, opisujući trenutak kada je shvatio da je spašen.

Zahvalio se vojnicima koji su ga mjesecima snabdijevali zalihama, kao i svima koji su učestvovali u planiranju i sprovođenju operacije.

"Želim da se zahvalim svima. Svima koji su toliko učinili za ovo. Čak ih ni ne poznajem sve, ali želim da im dam dio sebe. Nevjerovatno sam im zahvalan", rekao je.

Na pitanje šta ukrajinske snage kažu da je prvi vojnik koji je na ovaj način evakuisan sa bojnog polja, odgovorio je humorom koji mu je, čini se, pomogao da izdrži mjesece izolacije i patnje.

"Ne volim biti prvi. Više volim biti drugi."