Bio je najmlađi književni nobelovac, na vrhu slave život mu je prekinula nesreća

Francuski pisac i filozof Albert Camus imao je samo 44 godine kada je 1957. dobio Nobelovu nagradu za književnost, postavši jedan od najmlađih dobitnika ovog prestižnog priznanja. Pred njim su bile godine književnog stvaralaštva, ali je njegov život iznenada prekinut 4. januara 1960. godine, kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Francuskoj.

Camus je tada imao samo 46 godina. U trenutku smrti radio je na novom romanu, čiji je nedovršeni rukopis pronađen među njegovim stvarima nakon nesreće.

Rođen je 7. novembra 1913. godine u Mondoviju, u tadašnjem francuskom Alžiru, u siromašnoj porodici. Uprkos teškim životnim okolnostima, uspio se školovati i studirati na Univerzitetu u Alžiru, gdje je razvio interesovanje za filozofiju i književnost. Prije nego što je postao jedan od najpoznatijih pisaca 20. stoljeća, bavio se novinarstvom. Pisao je za list Alger Républicain, u kojem se bavio političkim i društvenim prilikama u Alžiru. Nakon zabrane rada novina preselio se u Francusku, gdje je nastavio novinarsku i književnu karijeru.

Od zatvorske samice do NobelaSvijet je osvojio pričama o Bosni, a novac od Nobela vratio njenim bibliotekama

Od siromašnog djetinjstva do Nobelove nagrade

Camus je književno debitovao 1937. godine, a međunarodnu pažnju privukao je romanom Stranac, objavljenim 1942. godine. U ovom djelu, kroz priču o glavnom liku Meursaultu, bavio se apsurdom ljudskog postojanja, odnosom pojedinca i društva te pitanjima smisla života. Iste godine objavio je i filozofski esej Mit o Sizifu, u kojem je dodatno razradio ideju apsurda, jednu od središnjih tema svog stvaralaštva.

Njegov roman Kuga, objavljen 1947. godine, donio je priču o epidemiji u alžirskom gradu Oranu. Kroz postupke likova suočenih s bolešću i smrću, Camus je istraživao ljudsku solidarnost, odgovornost i otpor prema patnji i nepravdi. Među njegovim najpoznatijim djelima nalaze se i Pad iz 1956. godine te zbirka priča Izgnanstvo i kraljevstvo, objavljena 1957. Camus je bio aktivan i u pozorištu, kao dramaturg, reditelj i autor drama. Tokom njemačke okupacije Francuske učestvovao je u pokretu otpora, a nakon oslobođenja radio je kao kolumnista lista Combat.

Njegovo književno i filozofsko stvaralaštvo donijelo mu je Nobelovu nagradu za književnost 1957. godine. Švedska akademija priznanje mu je dodijelila za njegov značajan književni opus, koji je, prema obrazloženju, s pronicljivom ozbiljnošću osvjetljavao probleme ljudske savjesti u savremenom dobu.

Camus je tada imao 44 godine, što ga je svrstalo među najmlađe dobitnike Nobelove nagrade za književnost. Ipak, rekord najmlađeg laureata pripada britanskom piscu Rudyardu Kiplingu, koji je priznanje dobio 1907. godine sa 41 godinom.

Pisac koji nije želio pripadati nijednoj ideologiji

Camus se tokom života bavio pitanjima slobode, pravde, morala i odgovornosti pojedinca. Zbog prijateljstva s filozofom Jean-Paulom Sartreom i tema kojima se bavio često su ga povezivali s egzistencijalizmom, iako se sam nije želio poistovjećivati s određenom filozofskom školom ili ideologijom.

Njegovi stavovi razvijali su se pod utjecajem iskustava iz Alžira, Drugog svjetskog rata i političkih sukoba koji su obilježili Evropu sredinom 20. stoljeća. U svojim djelima razmatrao je kako čovjek može živjeti i donositi moralne odluke u svijetu koji ne pruža jednostavne odgovore na pitanja o smislu postojanja. Upravo su takve teme obilježile njegovo stvaralaštvo, ali i intelektualne rasprave u kojima je učestvovao.

Kobno putovanje automobilom

Samo nešto više od dvije godine nakon što je primio Nobelovu nagradu, Camus je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Četvrtog januara 1960. godine putovao je prema Parizu u automobilu kojim je upravljao njegov prijatelj i izdavač Michel Gallimard.

Automobil marke Facel Vega sletio je s ceste i udario u drvo u blizini mjesta Villeblevin, južno od Pariza. Camus, koji je sjedio na suvozačevom mjestu, poginuo je na mjestu nesreće. Gallimard je također zadobio smrtonosne povrede. Nesreća je prekinula život pisca koji je tek nekoliko godina ranije dobio najviše međunarodno priznanje za književnost.

Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je Camus sa sobom nosio rukopis romana na kojem je radio. 

Nedovršeni roman pronađen nakon smrti

Među stvarima pronađenim nakon nesreće nalazio se rukopis djela Prvi čovjek, romana u kojem se Camus vraćao vlastitom djetinjstvu i životu u Alžiru.

Riječ je o djelu s autobiografskim elementima, u kojem je pisac istraživao porodičnu historiju i vlastito porijeklo. Zbog njegove iznenadne smrti roman je ostao nedovršen.

Rukopis je decenijama čuvan, a njegova kćerka Catherine Camus kasnije je učestvovala u pripremi teksta za objavljivanje.

Prvi čovjek konačno je objavljen 1994. godine, čak 34 godine nakon autorove smrti. To djelo omogućilo je čitaocima i istraživačima da upoznaju još jedan dio Camusovog književnog rada, ali i da steknu uvid u pravac kojim se njegovo stvaralaštvo razvijalo neposredno prije tragedije.

Camus je iza sebe ostavio suprugu Francine Faure i njihovo dvoje djece, blizance Catherine i Jeana.

Njegova djela nastavila su se objavljivati, prevoditi i proučavati širom svijeta, dok je njegova prerana smrt ostala jedan od najpoznatijih tragičnih događaja u historiji književnosti 20. stoljeća.