Naučnike zabrinula hladna mrlja, prijeti li Evropi apokaliptični scenarij?

Evropa bi se u budućnosti mogla suočiti s mnogo hladnijim zimama nego danas. Naučnici upozoravaju na mogućnost slabljenja Atlantske meridionalne prevrtajuće cirkulacije (AMOC), ogromnog sistema oceanskih struja koji prema sjeveru prenosi toplu vodu iz tropskih područja i tako značajno utiče na evropsku klimu.

Posebnu zabrinutost izaziva područje neuobičajeno hladne vode južno od Grenlanda, poznato kao "hladna mrlja". Dio naučnika smatra da bi ono moglo biti znak da AMOC već usporava. Klimatske simulacije, mjerenja temperature mora i druga istraživanja također ukazuju na mogućnost da bi se ozbiljne promjene mogle dogoditi ranije nego što se ranije očekivalo, piše The Telegraph.

Znatno hladnije zime i sušnija ljeta

Potpuni kolaps AMOC-a, prema sadašnjim saznanjima, ne bi se dogodio naglo. Takav bi se proces vjerovatno odvijao decenijama, ali bi se posljedice mogle početi osjećati mnogo ranije.

Ozbiljno slabljenje cirkulacije moglo bi snažno uticati na evropsku poljoprivredu, ekonomiju, infrastrukturu i svakodnevni život.

Evropa bi u takvom scenariju mogla imati znatno hladnije zime, sušnija ljeta, češće snažne oluje i porast nivoa mora. Sjeverni dio kontinenta bio bi posebno izložen promjenama.

Donedavno se mogućnost značajnog usporavanja AMOC-a smatrala malo vjerovatnim scenarijem koji je još daleko od stvarnosti. Međutim, kako se sve više istraživanja bavi mogućim posljedicama takvog razvoja događaja, evropske zemlje počele su ozbiljnije razmišljati o tome kako se na vrijeme pripremiti.

Ujedinjeno Kraljevstvo ulaže milione u sistem ranog upozoravanja, Island je mogući kolaps AMOC-a proglasio pitanjem nacionalne sigurnosti, dok Nizozemska i Finska analiziraju kakve bi posljedice usporavanje ove struje imalo na njihove zemlje. O toj temi sve više razgovaraju i nordijske države.

Zašto je AMOC toliko važan?

Ključni dio AMOC-a nalazi se u sjevernom Atlantiku. Tamo se hladna i slana voda spušta prema dubini, čime potiče kretanje toplije vode prema sjeveru.

Taj ogromni sistem strujanja već hiljadama godina ima važnu ulogu u oblikovanju evropske klime. Upravo zbog njega London ima znatno blaže zime od kanadskog Ontarija, iako se nalazi sjevernije. Sličan uticaj osjeća se i na Islandu te u sjevernim evropskim zemljama, koje nemaju klimu kakva bi se očekivala na tim geografskim širinama.

Problem dodatno produbljuje globalno zagrijavanje. Zbog otapanja grenlandskog ledenog pokrivača i sve veće količine slatke vode koja dospijeva u sjeverni Atlantik, morska voda postaje manje slana, a samim tim i manje gusta.

Takva se voda teže spušta prema dubini, što može oslabiti i usporiti cijeli sistem oceanskih struja.

Pritom postoji opasnost od začaranog kruga. Ako se strujanje uspori, prema sjeveru se prenosi i manje slane vode, zbog čega se površinski sloj mora dodatno razrjeđuje i postaje lakši. To otežava njegovo poniranje te može dodatno usporiti AMOC.

Film "Dan poslije sutra" iz 2004. godine takvu je ideju prikazao kao naglo zamrzavanje sjeverne hemisfere. Ipak, naučnici naglašavaju da nema dokaza da bi se takav ekstremni scenarij mogao dogoditi preko noći.

Moguće promjene bile bi mnogo sporije, ali bi njihovi učinci mogli biti ozbiljni.

Posebnu pažnju naučnika privlači subpolarni vrtlog, odnosno kruženje morske vode južno od Grenlanda koje ima važnu ulogu u funkcioniranju AMOC-a. Neka istraživanja ukazuju na mogućnost da bi njegovo slabljenje moglo početi već tokom 2040-ih.

Posljedice bi se mogle pojaviti unutar samo jednog desetljeća, uključujući hladnije zime i povećan rizik od suše.

Naučnici još uvijek ne mogu sa sigurnošću odrediti kada bi AMOC mogao dosegnuti kritičnu tačku nakon koje bi njegovo snažno slabljenje bilo teško zaustaviti. Procjene o tome koliko bi globalne temperature morale porasti da bi se to dogodilo znatno se razlikuju.

Ipak, među stručnjacima postoji saglasnost da će klimatske promjene oslabiti ovaj sistem oceanskih struja. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svojoj procjeni iz 2023. godine naveo je da bi AMOC do kraja ovog stoljeća mogao oslabiti za 24 do 39 posto u odnosu na nivo iz predindustrijskog perioda.

Mogući scenarij u Evropi

Ako bi došlo do velikog slabljenja ili kolapsa AMOC-a, evropske zime mogle bi postati znatno hladnije, a vremenske prilike nestabilnije. Velike temperaturne razlike između hladnog sjevera i toplijeg juga mogle bi dodatno pojačati oluje.

Arktički led mogao bi se proširiti prema Škotskoj i nordijskim fjordovima, a zaleđivanje Baltičkog mora moglo bi otežati pomorski saobraćaj.

U pojedinim dijelovima Nizozemske temperature bi mogle padati do minus 20 stepeni Celzijusa, dok bi u Skandinaviji mogle dosezati i minus 40. Istovremeno bi pojedina područja mogla postati sušnija.

Promjene u tropskom pojasu kiša mogle bi pogoršati sušu u zapadnoj Africi i potaknuti veće migracije prema sjeveru. Island bi se mogao suočiti s velikim ekonomskim problemima ako bi promjene u moru dovele do smanjenja ribljeg fonda.

Dodatni problem predstavljalo bi podizanje nivoa mora uz evropsku obalu Atlantika. To bi povećalo opasnost od poplava i prodora slane vode u poljoprivredna područja.

Istovremeno bi ljeta i dalje mogla biti veoma vruća, ali uz manje padavina, što bi dodatno povećalo pritisak na zalihe vode.

Jedno istraživanje pokazalo je koliko bi posljedice mogle biti ozbiljne za poljoprivredu Ujedinjenog Kraljevstva. Površina pogodna za uzgoj hrane mogla bi se nakon kolapsa AMOC-a smanjiti s današnjih 32 na samo sedam posto.

Države se već pripremaju

Zbog mogućih posljedica pojedine evropske države već počinju izrađivati planove. Island je pitanje AMOC-a otvorio na sastanku nordijskih država, dok je Finska pokrenula procjenu mogućih posljedica usporavanja cirkulacije.

Ujedinjeno Kraljevstvo uložilo je 81 milion funti, odnosno oko 95 miliona eura, u program čiji je cilj razvoj sistema ranog upozoravanja.

Naučnici pokušavaju bolje pratiti dva važna sistema povezana s AMOC-om – grenlandski ledeni pokrivač i subpolarni vrtlog – kako bi se što ranije moglo uočiti približavanje kritičnoj tački.

Problem je što se velik dio sistema za praćenje okeana i dalje finansira kroz kratkoročne naučne projekte. Stručnjaci smatraju da bi bilo potrebno uspostaviti trajni međunarodni sistem posmatranja okeana, sličan infrastrukturi koja već postoji za vremensku prognozu i svemirska istraživanja.

Evropska komisija ove je godine najavila 92 miliona eura za posmatranje okeana, a nakon dodatnog sastanka obećana sredstva povećana su na 220 miliona eura.

Naučnici pozdravljaju ulaganja, ali smatraju da bi za pouzdano praćenje Atlantika trebalo izdvajati između 500 miliona i milijardu eura godišnje.

Smanjenje emisija najvažnija mjera

Mnoge posljedice mogućeg slabljenja AMOC-a dodatno bi pogoršale probleme s kojima se Evropa već suočava zbog klimatskih promjena – od suša i ekstremnih vremenskih prilika do rasta nivoa mora.

Zbog toga bi dio priprema koje se sada smatraju potrebnim imao smisla nezavisno od toga kako će se AMOC razvijati. To uključuje jačanje infrastrukture, bolju zaštitu obalnih područja od poplava, otporniju poljoprivredu i sigurnije lance snabdijevanja.

Ipak, naučnici ističu da postoji jedna ključna mjera kojom se dugoročno može smanjiti rizik od ozbiljnog slabljenja AMOC-a – smanjenje emisija stakleničkih plinova i usporavanje globalnog zagrijavanja.

Za zemlje poput Islanda i Norveške ovo pitanje više nije samo teorijska rasprava o budućnosti. Moguće promjene u oceanskim strujama mogle bi direktno uticati na njihovu infrastrukturu, ekonomiju, okoliš i način života.

Upravo zato sve više evropskih vlada stabilnost AMOC-a počinje posmatrati kao dugoročni rizik za koji se treba pripremati već danas.