Na 100 metara dubine izgradili tajni grad iz kojeg bi vladali nakon napada

Čak ni ministrima tokom 1960-ih nije bilo dopušteno posjetiti podzemni kompleks iz kojeg je britanska vlada trebala nastaviti rad ako London bude uništen u nuklearnom napadu. Za lokaciju nisu znali ni pojedini državni zvaničnici uključeni u planiranje rada vlasti u ratnim okolnostima. Postojanje tog alternativnog sjedišta države službeno je priznato tek krajem 2004. godine.

Poznat pod kodnim imenom Burlington, kompleks je izgrađen stotinjak metara ispod Corshama, mjesta u engleskoj grofoviji Wiltshire. U njemu je bilo mjesta za do 4.000 ljudi, uključujući premijera, članove vlade, vojne zvaničnike i državne službenike. Zadatak ovog podzemnog grada bio je omogućiti nastavak upravljanja državom i organizovanje obnove nakon nuklearne katastrofe.

Ostrvo KorčulaIstraživači ušli u zaboravljeni bunker Titove JNA, pogledajte šta su našli tamo

Od kamenoloma do sjedišta vlasti

Za izgradnju je iskorišten Spring Quarry, nekadašnji kamenolom koji je već tokom Drugog svjetskog rata dobio novu namjenu. U njegovim podzemnim prostorima tada je uređena velika fabrika avionskih motora.

Poslije rata britanske vlasti odlučile su postojeću infrastrukturu pretvoriti u zaštićeni komandni centar za slučaj nuklearnog sukoba. Prema podacima organizacije Historic England, planovi za ratno sjedište završeni su 1957. godine, dok je najveći dio radova okončan do aprila 1959.

Prostor je bio opremljen za smještaj i rad hiljada pripadnika državnog i vojnog aparata. Uz urede i spavaonice, imao je kuhinje, kantine, pekaru, praonicu veša, skladišta, medicinski centar i stomatološku ordinaciju. Kroz kompleks su prolazile podzemne ulice, a njegovi dijelovi bili su raspoređeni poput manjeg grada.

Premijer je imao zasebne prostorije i privatni smještaj. Za rad vlade bili su predviđeni operativni prostori, među kojima su, prema dokumentaciji Historic Englanda, soba za pregled karata i prostorija za operativne sastanke.

Planiran boravak u izolaciji

Veze s regionalnim centrima vlasti širom zemlje trebao je održavati komunikacijski sistem, jedan od ključnih dijelova kompleksa. Burlington je raspolagao i sistemima ventilacije, vodosnabdijevanja i opskrbe električnom energijom, kao i prostorijama za održavanje infrastrukture.

U slučaju nuklearnog napada njegovi stanovnici trebali su ostati odvojeni od vanjskog svijeta. Historic England navodi da je planiran boravak pod zemljom u trajanju od 30 dana.

U drugim historijskim prikazima spominje se infrastruktura projektovana za duži samostalan rad. Ipak, takve projektovane mogućnosti treba razlikovati od potvrđenog trajanja funkcionisanja kompleksa.

Tokom decenija objekt je nosio više kodnih imena: Stockwell, Subterfuge, Turnstile, Chanticleer i Burlington. Lokacija je bila strogo povjerljiva, a pristup ograničen i unutar samog državnog aparata. O razmjerama tajnosti svjedoči historijska dokumentacija objavljena u publikaciji britanskog Ministarstva odbrane, prema kojoj dio zvaničnika zaduženih za planiranje rada vlade u ratu nije znao gdje se sklonište nalazi.

Promjena planova i skidanje oznake tajnosti

Razvoj vojne tehnologije i promjene u planiranju upravljanja državom tokom napada postepeno su umanjili stratešku važnost Burlingtona. Već tokom 1960-ih britanske vlasti počele su odustajati od oslanjanja na jedno veliko centralno sklonište. Umjesto toga, okretale su se mreži manjih centara raspoređenih na različitim lokacijama.

Nakon završetka Hladnog rata kompleks je 1991. godine preuzelo Ministarstvo odbrane. Namjera je bila održavati ga na minimalnom nivou, uz mogućnost ponovnog aktiviranja ako se za tim ukaže potreba.

S vremenom su, međutim, uklonjene zalihe hrane i goriva, a veliki podzemni rezervoar vode je ispražnjen. Oznaka tajnosti službeno je skinuta u decembru 2004. godine.

Dijelovi podzemlja i dalje imaju vojnu namjenu

Iako se Burlington često predstavlja kao napušteni podzemni grad, današnji status tog prostora složeniji je od takvog opisa. Područje Corshama i dalje služi vojnim potrebama, a Ministarstvo odbrane zadržalo je nadzor nad dijelovima podzemne infrastrukture.

Prema organizaciji Subterranea Britannica, dijelovi povezanih kamenoloma koriste se za potrebe Corsham Computer Centre i vojne infrastrukture. Zbog toga se cijelo područje ne može opisati kao jedinstven napušteni grad prepušten propadanju.

Pojedini dijelovi kompleksa zaštićeni su zbog historijskog značaja. Historic England u registar zaštićene baštine uvrstio je više zasebnih cjelina, uključujući premijerove prostorije i operativne centre.

Britanski mediji ranije su izvještavali i o mogućoj prenamjeni dijelova podzemnog prostora, među ostalim za skladištenje vina i smještaj podatkovnih centara.