Američka vojska je napustila Irak, ali Washington i dalje drži njihovu naftu

Američke snage povukle su se iz Iraka. Ovo povlačenje proslavljeno je kao pobjeda Irana i njegovih saveznika, koji imaju dubok uticaj u zemlji u kojoj je više od 4.500 Amerikanaca poginulo tokom više od dvije decenije rata.

Ipak, još od invazije na Irak 2003. godine, SAD drže efektivnu kontrolu nad dolarima od naftnih prihoda ove zemlje. To Washingtonu daje izuzetnu polugu uticaja nad poslovima Bagdada, sa usputnim impliciranjem na regionalnu dinamiku koja uključuje Iran.

Sedmomjesečni ratIran slavi odlazak snaga SAD-a iz Iraka, poslao je poruku Trumpovim biračima

Kako kontrolišu iračke prihode od nafte?

Ovo prvenstveno proističe iz upravljanja iračkim prihodima od nafte putem Banke federalnih rezervi u New Yorku.
Nakon invazije 2003. godine, Koalicijska privremena uprava (CPA), predvođena SAD-om, osnovala je Fond za razvoj Iraka (DFI) smješten pri njujorškom Fed-u. Fond je dizajniran za prikupljanje prihoda od nafte koji bi se koristili za obnovu i razvoj zemlje.

Cilj Fonda bio je i zaštita iračkih naftnih prihoda od tužbi i potraživanja povezanih sa vladavinom Sadama Huseina.
Izvršnu uredbu tadašnjeg predsjednika Georga W. Busha o uspostavljanju ovog aranžmana obnovio je svaki naredni američki predsjednik. DFI je na kraju postao račun Centralne banke Iraka pri Federalnim rezervama u New Yorku, gdje se nalazi i danas.

Kakvu polugu uticaja ovo daje SAD-u nad Irakom?

Nafta je najvažniji izvor prihoda Iraka i čini oko 90 posto državnog budžeta. To Vašingtonu daje značajan uticaj na ekonomsku i političku stabilnost zemlje.

Kada je iračka vlada 2020. godine zatražila da američke trupe napuste zemlju, Vašington je, prema izvještajima, zaprijetio da će Iraku presjeći pristup sredstvima u Federalnim rezervama u New Yorku, nakon čega je Bagdad na kraju popustio.

Iako je Irak dobio veću kontrolu nad svojim finansijskim poslovima od ranih godina okupacije, ova povezanost naglašava trajni uticaj SAD-a na ekonomski pejzaž Iraka, čak i dok ovaj pokušava ostvariti suverenitet i nezavisnost.

Zašto je ovaj aranžman opstao tako dugo?

Ovaj sistem je pomogao u učvršćivanju finansijske stabilnosti Iraka i zaštiti državnih finansija, rekli su vladini zvaničnici za Reuters pod uslovom da ostanu anonimni.

To jača međunarodno povjerenje u upravljanje prihodima od nafte, olakšava pristup američkim dolarima potrebnim za trgovinu i uvoz, te štiti prihode od vanjskih potraživanja i finansijskih šokova, uključujući zahtjeve povjerilaca i tužbe, naveli su oni.

Aranžman podržava stabilnost kursa i jača povjerenje u iračku ekonomiju, dok istovremeno radi na jačanju domaćih finansijskih institucija i ostvarivanju većeg ekonomskog suvereniteta, dodali su.

Također omogućava vladi da se suprotstavi nekim akterima, poput grupa povezanih s Iranom, koji traže manje ograničenja na pristup dolarima. Prošle godine SAD su uvele sankcije iračkim bankama i pojedincima koje su optužile za pranje novca za Iran.

Kako je ovaj aranžman uticao na Irak?

Oštra ograničenja ponude američkog dolara dovela su do paralelnog, neformalnog tržišta dolara, što je rezultiralo razlikom u cijeni između zvaničnog kursa koji postavlja centralna banka i onog na crnom tržištu.

Razlika u cijeni je u suštini premija osiguranja od rizika za poslovanje izvan formalnog sistema.

U svom drugom mandatu, predsjednik Donald Trump vodio je kampanju maksimalnog pritiska na Iran, pri čemu se Irak često našao u unakrsnoj vatri.

Irački prihodi od nafte i dalje se nalaze na čuvanju u Banci federalnih rezervi u New Yorku.