Još jedan zanimljiv posjetilac Miljacke: Kormoran traži ribu u centru Sarajeva

Mali vranac pripada porodici kormorana, ali je znatno sitniji od velikog vranca koji se češće povezuje s većim rijekama i jezerima. Dug je približno pola metra, tamnog je perja, ima relativno dug vrat i mali, izdužen kljun. Kada pliva, najveći dio tijela mu je veoma nisko u vodi, zbog čega se izdaleka često vide gotovo samo glava, vrat i dio leđa.

Iako na prvi pogled djeluje kao da samo mirno pluta, mali vranac je veoma sposoban podvodni lovac. Za razliku od čaplji, koje plijen najčešće čekaju stojeći u plićaku, kormorani aktivno love – zarone ispod površine i pod vodom progone sitnu ribu.

Upravo je takvo ponašanje jedan od najlakših načina da ih prepoznamo. Ptica iznenada nestane ispod površine, a nekoliko sekundi kasnije može se pojaviti nekoliko metara dalje. Pojava malog vranca na Miljacki pokazuje koliko gradske rijeke, uprkos snažnom prisustvu ljudi, mogu biti važne za divlje životinje. Ove ptice koriste rijeke, jezera, ribnjake i druga vodena staništa na kojima mogu pronaći dovoljno hrane i odgovarajuća mjesta za odmor.

Nekoliko zanimljivosti o malom vrancu:

Odličan je ronilac: Mali vranac hranu najvećim dijelom traži pod vodom. Nakon zarona koristi noge za snažno kretanje i može veoma brzo promijeniti pravac dok prati ribu.
Pliva gotovo potopljen: Za razliku od patki, čije tijelo jasno „sjedi“ na površini, kormorani plivaju veoma nisko u vodi. Zbog toga izdaleka mogu izgledati kao mala crna glava i vrat koji se kreću površinom rijeke.

Često suši raširena krila: Jedan od najkarakterističnijih prizora kod kormorana jeste ptica koja nakon lova stoji na kamenu, grani ili obali raširenih krila. Takav položaj pomaže joj da osuši perje nakon boravka u vodi. Mali je u odnosu na velikog vranca: Veliki vranac može biti gotovo dvostruko duži i mnogo masivniji. Mali vranac ima sitniju glavu, tanji vrat i općenito kompaktniju građu.

Hrani se pretežno ribom: Osnovu njegove prehrane čine sitnije ribe, ali može loviti i druge manje vodene životinje, zavisno od toga šta je dostupno u staništu.

Može se vidjeti i daleko od „divljine“: Iako se kormorani često povezuju s velikim jezerima, močvarama i riječnim deltama, mogu koristiti i vodotoke koji prolaze kroz gradove, naročito tokom potrage za hranom ili migracija.
Ne treba ga miješati s patkom ili gnjurcem: Tamna boja i način plivanja mogu na prvi pogled zbuniti posmatrača, ali dugačak vrat, uska glava, nizak položaj tijela u vodi i učestalo ronjenje karakteristični su za kormorane.

Prisustvo ptice koja se hrani ribom na Miljacki znači da rijeka i dalje pruža određene uslove za opstanak vodenog svijeta. Ipak, samo pojavljivanje kormorana ne može se uzeti kao dokaz da je voda čista – ove ptice mogu loviti i na vodama pod značajnim utjecajem čovjeka, sve dok u njima postoji dovoljno hrane.

Za prolaznike koji su navikli na golubove, vrane i patke, prizor malog vranca kako zaranja usred Sarajeva svakako je nešto neobičniji, ali ujedno podsjeća da Miljacka nije samo gradski vodotok nego i stanište koje svakodnevno koriste različite vrste ptica i drugih životinja.