Chicagom kružili kamioni s tvrdnjom da je iz Hrvatske protjerano 250.000 Srba

Poruke međunarodne kampanje „Upoznajte srpsko stradanje“ prikazivane su na velikim ekranima na kamionima koji su se kretali ulicama Chicaga. Projekt Memorijalnog centra Republike Srpske, ranije predstavljen u nekoliko svjetskih gradova, prate kritike zbog načina prikazivanja ratne prošlosti i predstavljanja reakcija publike. Radio-televizija Vojvodine, pozivajući se na RTS, izvijestila je da su sadržaje ispred srpskog sabornog hrama pratili pripadnici tamošnje srpske zajednice i njihovi gosti. Na ekranima su se, između ostalog, pojavljivale poruke „Iz Hrvatske je od 1991. do 1995. protjerano 250.000 Srba“ i „NATO nas je bombardirao...“.

Kritičari kampanje upozoravaju da takve poruke izostavljaju stradanje Bošnjaka i Hrvata, odgovornost srpskih političara te kontekst NATO-ove intervencije, koji povezuju s politikom Slobodana Miloševića i nasiljem nad građanima Kosova. Prema njihovim ocjenama, problem nije u predstavljanju sudbina srpskih civila, nego u stvaranju slike prema kojoj su Srbi isključivo žrtve, a drugi agresori. U raspravama na Facebooku i forumima jedan komentator istovremeno osuđuje zločine svih strana, uključujući zločin u Varivodama nakon Oluje, i izražava ponos zbog hrvatske nezavisnosti. Zagovara kažnjavanje svih ratnih zločina i miran zajednički život, ali srpskim vlastima zamjera izostanak suočavanja s vlastitom odgovornošću. Poziva na čitanje haških presuda, spominje ideju Velike Srbije, Srebrenicu i Vukovar te optužuje Aleksandra Vučića i Milorada Dodika za vraćanje ratnim podjelama umjesto okretanja razvoju i budućnosti. U istom komentaru postavlja pitanje eventualnog budžetskog finansiranja izložbe i spominje navodni sprovod Ratku Mladiću. Te tvrdnje i pitanja nisu potkrijepljeni dodatnim informacijama u prenesenom tekstu.

Organizatori, prema izvještajima srpskih medija, kampanjom žele upoznati publiku izvan regije sa stradanjem Srba. Prije Chicaga predstavljena je u New Yorku, Beču i Rimu, dok je direktor Memorijalnog centra Denis Bojić izjavio da je izložba prikazana i u američkom Kongresu u Washingtonu. Objave na društvenim mrežama najavljuju reakcije formulacijama poput „Pogledajte kako je Chicago reagirao“. Izvještaj, međutim, prenosi stavove pojedinih posjetilaca, članova dijaspore, svećenika i srpskog diplomatskog predstavnika, a ne potvrdu da su gradske vlasti Chicaga službeno podržale projekt, prenosi Slobodna Dalmacija.

Nosilac kampanje je Memorijalni centar Republike Srpske, javna ustanova koju je entitetska vlada osnovala 2024. godine. Prema organizatorima, podršku pruža Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS-a. Bojić je tokom predstavljanja aktivnosti u Rimu naglasio da je dopiranje do publike izvan regionalnih granica jedan od glavnih ciljeva. Sadržaji su u italijanskoj prijestolnici prikazivani na pet lokacija, uključujući područje od Piazze della Repubblica prema Vatikanu. Organizatori su naveli da tako dolaze do lokalnog stanovništva i turista iz različitih zemalja. Izbor Italije obrazložili su i njenom političkom i sigurnosnom ulogom na Balkanu, među ostalim učešćem u misiji KFOR-a.

Protiv načina predstavljanja kampanje oglasila se i aktivistica iz Prijedora Ajla Kuduzović. U objavi koju je prenio Radiosarajevo.ba najavila je obraćanje gradonačelniku Rima, gradskoj skupštini i drugim italijanskim institucijama, tražeći javno pojašnjenje jesu li projektu pružile institucionalnu ili političku podršku. Kuduzović tvrdi da su organizatori zakupili komercijalne digitalne reklamne ekrane te da takvo oglašavanje ne treba predstavljati kao službeno priznanje italijanskih vlasti. „Plaćena vidljivost u jednoj evropskoj prijestolnici nije isto što i politička podrška te prijestolnice“, poručila je. Odgovor rimskih vlasti na njenu inicijativu nije prenesen.

Kuduzović je naglasila da ne osporava pravo srpskih žrtava na sjećanje, već kritikuje ono što smatra selektivnim korištenjem njihove patnje. Prema njenim riječima, svakoj žrtvi pripadaju dostojanstvo, istina i priznanje, ali predstavljanje žrtava vlastite zajednice mora pratiti suočavanje sa zločinima nad drugima. Od italijanskih institucija zatražila je i da potvrde privrženost činjenicama utvrđenim pred međunarodnim sudovima, uključujući priznanje genocida u Srebrenici.