Ponovo otvorena Stara džamija u Orahovici, sačuvana za nove generacije

Stara džamija u džematu Orahovica-Kovačevići kod Zenice, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, svečano je otvorena nakon višemjesečne restauracije kojom su joj vraćeni autentičan izgled i puna funkcionalnost. Prisustvovali su brojni vjernici te predstavnici vjerskog, političkog i javnog života.

Obnovu su finansirali i u cijelosti vodili vakifi Džemila i Suvad Isaković, porijeklom iz Orahovice. Džemili je reisul-ulema Husein-ef. Kavazović uručio ključeve, nakon čega je otvorila vrata džamije. Vakifima su dodijeljeni pokloni i zahvalnice, a oni su poklon uručili reisul-ulemi.

Investitor, prof. dr. sci. Suvad Isaković, podsjetio je da je njegov djed Derviš učestvovao u prethodnoj restauraciji. Govorio je o mektebu, odlascima na džumu s ocem i želji da roditelji dijele radost obnove.

„Mi nismo željeli izgraditi novu džamiju, nego očuvati staru“, kazao je, zahvaljujući precima koji su je sačuvali.

Reisul-ulema je u centralnom obraćanju naveo 18. ajet sure Et-Tevba, o vjernicima koji održavaju Allahove džamije. Obnavljanje je povezao s vjerom, odgovornošću prema drugima i ljubavlju prema domovini, podsjećajući na trud, imetak, dove i ljubav generacija ugrađene u džamiju.

„Ova džamija je kuća mira (Dar us-Selam). Ona nas uči da budemo izvori mira za sve ljude oko nas“, poručio je.

Naglasio je da ljepotu obnovljenog objekta trebaju pratiti lijepi međuljudski odnosi. Džamiju je opisao kao ustanovu učenja i budući orijentir mladima. Pozivajući se na 17. i 18. ajet sure Lukman, govorio je o namazu, dobročinstvu, strpljenju i odbacivanju nadmenosti, ističući da savremenost ne podrazumijeva napuštanje tradicije i morala.

Muftija zenički hfz. prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević govorio je o džamijama kao potvrdi vjere i trajanja na bosanskom tlu. Zahvalio je vakifima, reisul-ulemi, ulemi, premijeru i ostalim predstavnicima, naglašavajući duhovni, kulturni i historijski značaj objekta te odnos savremene kulture prema novom, a drevnih kultura prema starom.

Premijer Zeničko-dobojskog kantona prof. dr. Nezir Pivić zahvalio je Isakovićima, ističući da vrijednost džamije čine i generacije koje su je posjećivale. Glavni imam MIZ-a Zenica mr. Sumedin-ef. Kobilica naglasio je institucionalnu zaštitu naslijeđa, a Kavazoviću zahvalio za brigu o imamskom dostojanstvu i teške odluke za zajednicu.

Program je otvorio ašeret hafiza Madžida Aganhodžića, dok je moderator Muhamed-ef. Bilčević očuvanje džamije povezao s čuvanjem prošlosti. Ilahije su izveli Ibrahim Bilčević i Šaha Isaković. Završni ašeret i dovu proučili su Saudin-ef. Lužić i muftija Ejub-ef. Dautović. Lužićevim ezanom najavljen je zajednički podne-namaz.

Izložba fotografija u haremu predstavila je historiju i izgled džamije prije i poslije obnove. Dokumenti osporavaju višedecenijsko uvjerenje mještana da je sagrađena 1936. godine. „Jugoslovenska pošta“, broj 2544 od 11. oktobra 1937, izvijestila je o obnovi dotrajalog objekta radi sprečavanja urušavanja.

Popis od 22. aprila 1895. bilježi mekteb u Babićima i staru džamiju u Kovačevićima na današnjoj lokaciji. Ucrtana je i na „General Karte von Bosnien und Hercegovina“, prema podacima prikupljenim između 1881. i 1884.

Austrijska vojna kartografija započela je 1763, a BiH obuhvatila Trećim vojnim mjerenjem 1869–1887. Sarajevski paša odobrio je mjerenja 1872. astronomima Robertu i Heinrichu Sterneku te kartografima i geometrima Millinkovichu i Gyurkovichu. Ekspedicije su pratile nestašice hrane, snijeg, magla, kiše, tifus i smrtni slučajevi.

Mapiranje je intenzivirano 1880. uz Savu, a završeno krajem 1884. Vincenz Haardt von Hartenthurn ocijenio ga je jedinstvenim poduhvatom, na što podsjećaju savremeni istraživači.

Prema pregledu objavljenom u „Novom Muallimu“, orahovički mekteb 1882/1883. imao je muallima i 150 učenika, povezanih sa Starom džamijom. Zenica je imala četiri mekteba, pet muallima i 215 učenika.

Salih Jalimam u „Prošlosti Zenice do 1941. godine“ analizira proračun iz 1913: Orahovička džamija među 30 vakufa; kotar s prihodima 7.459 i rashodima 5.715 kruna, 22. među 51 kotarom.

Zastoj gradnje nakon 1878. dodatno otvara pitanje osmanskog porijekla. Dokumenti potvrđuju postojanje početkom osamdesetih godina 19. stoljeća; tačan nastanak tek trebaju utvrditi buduća arhivska istraživanja.