Pink.rs objavio odgovor Slađana Tomića, slijedi li katarza režimskih medija?

Slađan Tomić, novinar iz Sarajeva koji godinama izvještava o političkim prilikama u Bosni i Hercegovini i regionu, zatražio je od portala Pink.rs da objavi njegov odgovor na tekst u kojem je, nakon gostovanja na televiziji N1, označen kao novinar koji „ne priznaje Republiku Srpsku“ i „najostrašćeniji antisrbin“.

U tekstu objavljenom 26. septembra pod naslovom „Sramota na N1: Pozvali Slađana iz Sarajeva, koji ne priznaje RS, da pljuje Dodika i Vučića – Ovako rade 'objektivni' mediji (VIDEO)“, Pink.rs je Tomiću pripisao stavove i motive koje on sada izričito odbacuje.

U odgovoru, koji prenosimo u cijelosti, Tomić navodi da su objavljene neistinite, tendenciozne i uvredljive tvrdnje te da portal nije ponudio dokaze za tvrdnju da ne priznaje Republiku Srpsku.

„Izričito odbacujem tvrdnju da ‘ne priznajem Republiku Srpsku’. Takvu izjavu nikada nisam dao, niti je u tekstu ponuđen bilo kakav dokaz koji bi potkrijepio ovu činjeničnu tvrdnju“, navodi Tomić.

Dodaje da se etiketama poput „najostrašćeniji antisrbin“ i tvrdnjama da je na N1 „pljuvao sve srpsko“ ne prenosi sadržaj njegovih izjava, već stvara negativna slika o njemu, njegovim stavovima i profesionalnom radu.

Tomić ističe da su se njegove izjave u emisiji „Novi dan“ odnosile na političke prilike u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj i Srbiji. Kritiku postupaka političkih funkcionera, navodi, ne treba poistovjećivati s neprijateljstvom prema narodu kojem pripadaju.

„Iznošenje kritičkog stava o postupcima nosilaca javnih funkcija ne može se izjednačavati sa neprijateljstvom prema srpskom narodu, niti se kritika određenog političara može predstavljati kao napad na Srbiju ili Republiku Srpsku“, poručuje Tomić.

Novinar koji je i ranije bio meta prijetnji

Slučaj je posebno značajan i zbog Tomićeve profesionalne biografije. Novinarstvo je počeo još kao srednjoškolac, a tokom karijere radio je za Federalni radio, Federalnu televiziju i TV1, odnosno O Kanal. Sarađivao je i s portalom Buka, Deutsche Welleom, BBC-jem na srpskom i Mediacentrom.

Njegov novinarski rad godinama prati i izloženost napadima i pritiscima. Udruženje BH novinari i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini ranije su osudili prijetnje upućene Tomiću. Prema evidenciji mreže SafeJournalists, prijetnje i kampanje diskreditacije protiv njega nastavljene su i kasnijih godina.

Tomić u odgovoru navodi i da su, zbog njegovog izvještavanja i kritika političkih prilika u Sarajevu, pojedini ekstremisti godinama pokušavali diskreditovati njegov rad zbog njegove pripadnosti srpskom narodu. Tvrdi da su takve napade osudile kancelarije Evropske unije i OSCE-a u BiH te da mu je organizacija Front Line Defenders dodijelila status branitelja ljudskih prava.

Svoj odgovor završava zahtjevom da glavni urednik, u skladu sa zakonom, objavi tekst u cijelosti, bez izmjena i komentara, na način i u roku propisanom zakonom.

Može li promjena vlasti donijeti katarzu režimskim medijima?

Slučaj Slađana Tomića otvara i šire pitanje odnosa politike, medija i javnog prostora u Srbiji. Može li eventualna promjena vlasti dovesti i do promjene uređivačke politike medija koji su godinama bili bliski vlastima? Ili će se promijeniti politički akteri, a zadržati isti obrasci izvještavanja, etiketiranja kritičara i predstavljanja novinara kao neprijatelja države ili naroda?

Katarza u medijima ne bi značila da novinari moraju prestati kritikovati političare, niti da se mediji moraju odreći jasnih uređivačkih stavova. Značila bi, prije svega, spremnost da se činjenice razdvoje od komentara, da se sagovornicima ne pripisuju izjave koje nisu dali, da se poštuje pravo na odgovor i da se odgovornost za javno izrečene tvrdnje ne zamjenjuje političkim etiketama.

Promjena vlasti sama po sebi ne garantuje takav preokret. Za njega bi bile potrebne promjene u uređivačkim praksama, veća profesionalna odgovornost i spremnost da se isprave neistinite informacije, bez obzira na to kome politički odgovaraju.

Hoće li mediji poput Pinka biti spremni na takvo preispitivanje ako se promijeni politički ambijent u Srbiji? Ili će katarza ostati samo riječ, dok će se novinari koji propituju moć i dalje suočavati s diskreditacijom umjesto s argumentima?