Ni posao više nije dovoljan, cijene stanova ruše snove mladih o domu

Nekada se vlastiti stan smatrao jednim od prvih velikih koraka u osamostaljivanju. Danas se velikom broju mladih ljudi u Bosni i Hercegovini taj cilj čini sve daljim. Čak i oni koji imaju posao i redovna primanja teško mogu izdvojiti dovoljno novca, te su primorani da ostanu živjeti sa roditeljima ili plaćati kiriju.

Prosječna cijena prodatih novih stanova u BiH u drugom kvartalu ove godine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, iznosila je 3.311 KM po kvadratu, što je 5,2 posto više nego u istom periodu prošle godine.

Utjecaj dijaspore

U Sarajevu je, prema podacima sa internet-platformi za oglašavanje nekretnina, prosječna tražena cijena kvadrata oko 5.500 KM, a na atraktivnijim lokacijama, poput Marindvora, dostiže 8.000 KM ili više. U Istočnom Sarajevu prosječna oglašena cijena prelazi 4.000 KM po kvadratu dok, primjerice, u Tuzli iznosi oko 3.800 KM. Prema tim cijenama, stan od 50 kvadrata u Sarajevu koštao bi oko 275.000 KM, u Istočnom Sarajevu više od 200.000, a u Tuzli oko 190.000 KM.

Admir Čavalić, ekonomski stručnjak, ističe da visinu cijena ne utiče samo kupovna moć građana.

- Imamo i utjecaj dijaspore, koja kupuje veliki broj nekretnina u BiH, ali i razliku između centra i periferije. U centralnim dijelovima gradova cijene rastu, dok je na periferiji lakše pronaći povoljniju nekretninu, kaže Čavalić, te dodaje kako nedovoljno razvijen javni prevoz otežava povezivanje centra i periferije.

Za mlade, koji tek počinju raditi i primaju prosječnu neto platu, koja u FBiH iznosi oko 1.700 KM, kupovina stana ozbiljan je finansijski izazov. Bez pomoći porodice ili nasljedstva, stan je više san nego realnost.

- Nešto je izvodljivije ako oba partnera rade i spremni su se kreditno zadužiti na duži period. Međutim, to dugoročno opterećuje kućni budžet. Zato je realnije da iznajmljuju stan, ostanu živjeti s roditeljima ili traže neku drugu alternativu, kaže Čavalić.

Da život u zajedničkom domaćinstvu za veliki broj mladih ljudi nije samo stvar izbora, pokazuju i rezultati istraživanja Instituta za razvoj mladih KULT, prema kojima više od dvije trećine mladih u dobi od 15 do 30 godina živi s roditeljima. Aziz Đipa, voditelj Odjela za monitoring, evaluaciju i istraživanja u Institutu, kao ključne razloge navodi visoke cijene nekretnina, nedovoljna primanja i otežan pristup stambenim kreditima.

- Mladi u dobi od 25 do 30 godina, čak i kada su zaposleni, često nisu dovoljno kreditno sposobni jer im primanja nisu dovoljno visoka ili rade na određeno vrijeme. Drugi problem su vrlo visoke cijene nekretnina zbog kojih se i oni koji mogu podići kredit dvoume da li da to urade, a ogromna većina njih uglavnom boravi kod roditelja dok ne steknu neke ozbiljnije uslove da se osamostale, pojašnjava Đipa.

Dodaje da nedostaju mjere podrške onima koji ne mogu dobiti kredit.

Podrška mladima razlikuje se od kantona do kantona. U Kantonu Sarajevo je za 2026. godinu objavljen javni poziv za subvencioniranje najamnine mladim bračnim i vanbračnim parovima u iznosu do 300 KM mjesečno tokom 12 mjeseci, a predviđeno je ukupno 300.000 KM. Mladi mogu konkurisati i za stanove iz programa Fonda KS-a za izgradnju stanova, koji se nude po cijenama nižim od tržišnih, a najavljeni su i modeli dugoročnog najma s mogućnošću kasnijeg otkupa. U Tuzlanskom kantonu pomoć se uglavnom pruža kroz subvencioniranje kamata na stambene kredite, dok Grad Tuzla kroz zasebne javne pozive nudi dodatnu podršku do 3.000 KM.

Čavalić smatra da su postojeće mjere vlasti više populističke i da ne nude sistemski odgovor na problem dostupnosti stanova mladima.

Subvencioniranje kirija

- Dugoročno bi na cijene mogla utjecati legalizacija objekata, kao jedan od preduslova za značajnije oporezivanje nekretnina. Dok se ne krene s legalizacijom, a potom i odgovarajućim fiskalnim mjerama, nerealno je očekivati pad cijena, kaže on.

Da problem nije samo u cijenama već i u nedovoljnoj povezanosti lokacija stanovanja van grada s razvojem infrastrukture i dostupnošću gradskih sadržaja, smatra i Andrej Madunić iz Vijeća mladih KS-a. Upozorava da stanovanje na udaljenijoj lokaciji ne znači olakšicu ako je svakodnevni odlazak na posao ili fakultet otežan.

Madunić ukazuje i na nedovoljno razvijenu mogućnost dugoročnog najma po pristupačnim cijenama, te kao primjer navodi Beč, gdje postoji razvijeniji sistem povoljnog, uključujući i socijalno stanovanje.

Govoreći o subvencioniranju kirija koje je najavio Kanton Sarajevo, Madunić kaže da takve mjere u omladinskim strukturama prate s oprezom, te da su potrebna dugoročnija rješenja.

- Sada se iznosi plan o izgradnji stambenih jedinica koje će biti namijenjene mladim ljudima, što je pozitivna stvar i politika u pravom smjeru, kaže Madunić.

Neriješeno stambeno pitanje utiče i na odluke mladih o odlasku iz BiH, ali to nije jedini razlog zbog kojeg razmišljaju o životu u inostranstvu. Prema riječima Đipe, posljednjih godina sve važniji postaje ukupan kvalitet života, od dostupnosti zdravstvene zaštite i kvaliteta obrazovanja do mogućnosti zapošljavanja i društvenog ambijenta.