A još uvijek se čini kao da ćeš svakog trenutka ući na vrata, nasmijati se i svojim prisustvom učiniti da sve bude lakše. Vrijeme je naučilo da živimo s tugom ali nije umanjilo koliko nam nedostaješ. Nedostaje tvoj glas, tvoji savjeti, tvoje ruke koje su uvijek znale pružiti sigurnost i tvoje veliko srce koje je nesebično voljelo sve nas. Kažu da ljudi odlaze onda kada ih zaboravimo, a ti nećeš otići nikada. Živiš u svakom našem sjećanju, u svakoj molitvi i u svakom trenutku kada poželimo da si tu. S ponosom što smo te imali i s tugom što smo te izgubili, čuvamo te u srcu zauvijek.