Dragi i poštovani naši roditelji, mili moj jedini sine, iako kažu da vrijeme liječi sve, praznina, tuga i bol ne jenjavaju. Kada sam izgubila roditelje, mislila sam da je to nešto najgore što se može desiti čovjeku... i jeste... a onda mi je Bog poslao najteže iskušenje... ostala sam bez svog sina, bez brata su ostali Bojan i Lana, mi tvoji najmiliji, majka i tvoj tata. 
Znamo kako nam je dalje bez tebe. Majci najteže rastati se od tijela svog tijela, od duše svoje duše, sa tobom onakvim kakav si bio, jedinstven i neponovljiv. Teško je biti razoren u duši i tijelu, a opet ostati čitav. Čuvaj, sine, svoju voljenu baku i svog dedu u rajskim vrtovima, jer sam sigurna da nam je mjesto jedino tamo, čuvaj ih, sine moj, i voli kao što su oni voljeli tebe cijeli svoj život. 
Do našeg sljedećeg susreta na onom ljepšem mjestu, voljet ćemo te i nositi u srcima kao što si ti volio sviju nas.