Zašto je jesen najbolje vrijeme za sadnju drveća i kako to pravilno uraditi

Prednosti jesenje sadnje su: izbor sadnica je veći, jer rasadnici tek počinju sa vađenjem i prodajom, pa su obično jeftinije, tlo je još toplo, pa se u njemu korijen brže i uspješnije prima, za očekivati je oborine, tako da iza sadnje najčešće ne treba zalijevati. U jesen posađene sadnice brže napreduju u proljeće. Bjelogoricu (osim breza) ne treba balirati jer se prodaju nezaštićenog korijena, pa su sadnice i zbog toga jeftinije nego balirane ili posađene u kontejnerima, ali ih treba što prije posaditi.

Kupovina sadnica

U jesen ima manje poslova u vrtu pa se bez posebne žurbe možemo posvetiti sadnji.

Sa jesenjom sadnjom bjelogoričnog drveća počinjemo kada otpadne lišće, a to je iza pojave prvih jesenjih mrazeva.

Na nama je da znamo koje vrste kupiti, te odabrati kvalitetne sadnice. Ukoliko imamo hortikulturni projekat, o kojem sam pisala u prošlom prilogu, iz njega čitamo spisak predloženih vrsta i količina koje ćemo kupiti i saditi. Ukoliko ga nemamo, a najčešće je kod nas još uvijek tako, onda biramo sami, odredimo mjesto sadnje vodeći računa da će drvo rasti i zauzeti sve veći prostor, pa treba da o izabranom imamo osnovne informacije, da ga posadimo tako da nam u budućnosti ne smeta temeljima zgrada, pogled u daljinu, komšijama, te da daje tako poželjnu ugodnu sjenu i hladovinu na mjestima gdje ćemo najviše boraviti od proljeća do jeseni. Sadnja na jugozapadnoj strani je pogodno mjesto za popodnevni boravak. Dobro je na tom mjestu unaprijed iskopati jamu, kako bi novo nabavljeno drvo što prije posadili.

U našim klimatskim uvjetima je dobro dati prednost bjelogorici, jer u jesen, kada otpadne list i u proljeće kada još nema lišća, a dani su sunčani, ispod tog drveća možemo uhvatiti svaku zraku sunca, što ispod crnogorice nije moguće.

U vrtove treba saditi autohtono drveće. Posebno su dragocjene voćke, koje ne samo da krase vrtove već su i korisne. Vraća se sadnja starih sorti voćaka kalemljenih na sjemenjaku, tako da te voćke narastu kao drveće i ne zahtijevaju tako intenzivnu njegu kao one za plantažni uzgoj, kalemljene na vegetativnim podlogama.

Prednost treba dati autohtonim vrstama, jer su one genetički otpornije na bolesti i štetnike i na klimatske promjene.

Tehnika sadnje

Jama za sadnju može biti okrugla ili kvadratna, dubine 50 do 60 cm i širine 80 do 120 cm. To se čini veliko, ali se u konačnici isplati, jer se sadnice brže primaju i bolje napreduju u ratresitoj zemlji. Najprije se iskopa 25 do 30 cm dubine gornjeg – plodnog sloja tla i stavlja na jednu stranu jame, a zatim donji sloj od 25 do 30 cm, koji se stavlja na drugu stranu. Prilikom zatrpavanja radi se obrnuto, tako da plodniji sloj zemlje dođe na dno jame, a donji, (poželjno) pognojen organskim supstratom, na gornji dio jame.

Korijen sadnice nekoliko sati prije sadnje potopimo u kašastu masu sastavljenu od vrtne zemlje i vode, da se osvježi prije sadnje.

Sadnju obavljaju dvije osobe. Jedna postavlja i drži sadnicu tako da joj je korijen rav­nomjerno raspoređen u jami. Na udaljenosti od nekoliko cm od sad­nice, na strani odakle duvaju najjači vjetrovi, u jamu se prije zatrpavanja sadnice zabije kolac ili kolci, zavisno od veličine sadnice. Oni treba da se pobiju u neprekopani dio jame, da stoje čvrsto jer treba da u naredne dvije do tri godine štite sadnicu od prevrta­nja i neprestanog cimanja na vjetru. Sadnica se zatrpava lagano potresajući, tako da zemlja što ravnomjernije pokriva korijen. Uz korijen treba stavljati rastresitu, plodnu zemlju. Pri tome treba paziti da sadnica bude posađena na dubinu na kojoj je rasla u rasadniku, to jest do korijenovog vrata. Kada je korijen sadnice potpuno zatrpan, zemlja se lagano nagazi nogama da prione uz korijen. Za zalijevanje, naročito velikih sadnica, je preporučljivo u jamu okolo korijena postaviti drenažno crijevo u koje se, u slučaju suša, prve do treće godine redovno zalijeva, što je bitno za prijem i opstanak sadnica u sve sušnijim godinama. Na kraju je dobro dodati sloj zemlje, koja se u vidu široke plitke zdjele formira do ruba jame i služi za buduće kvalitetnije zalijevanje. Sadnica se, zatim, u obliku osmice veže kanapom ili specijalnom gumom uz kolac ili kolce.

Odmah po završetku sadnje, obavezno se dobro zalije da zemlja nalegne na korijen. Ako suša poslije sadnje potraje, zalijevanje treba ponavljati.

Sadnjom drveća se smanjuje CO2, odnosno ublažavaju klimatske promjene, smanjuje temperatura u ljetnom periodu što je naročito korisno u urbanim sredinama, smanjuje zagađenje zraka i buka, čuva plodnost tla, sprečavaju poplave i povećava proizvodnja hrane (voćke) i niz drugih dobrobiti.

Vrtovi su veoma značajne zelene površine i od općeg značaja jer doprinose kvalitetu okoline u kojoj se nalaze, pa je sadnja drveća u vrtovima ne samo korist vlasnicima već i korist za okolinu. Vrtlari kažu: “Vrt (a naročito drveće) je investicija koja raste!”