Vaša jetra može živjeti hiljadama godina duže od vas, izračunata granica ljudskog života

Koliko dugo bi čovjek mogao živjeti kada bi bilo moguće ukloniti gotovo sve procese starenja? Upravo na to pitanje pokušali su odgovoriti naučnici u novom istraživanju objavljenom u časopisu NPJ Aging, analizirajući koliko bi pojedini ljudski organi mogli opstati kada bi jedini ograničavajući faktor bile somatske mutacije, odnosno promjene u ćelijama koje nastaju nakon začeća.

Istraživači su željeli procijeniti maksimalni mogući životni vijek čovjeka u hipotetičkom scenariju u kojem bi svi reverzibilni procesi starenja bili uklonjeni, bez ekstremnih intervencija poput masovne zamjene ćelija ili prijenosa svijesti na digitalne sisteme.

Otkriven novi tragNaša galaksija možda se prevrnula za 90 stepeni, drevni sudar promijenio naše noćno nebo

Model zasnovan na 30-godišnjim stanovnicima Švicarske

Za izradu modela istraživači su postavili nekoliko pretpostavki. Kao početnu tačku uzeli su stopu smrtnosti koju imaju tridesetogodišnji stanovnici Švicarske. Kako navode autori, cilj je bio koristiti populaciju u kojoj bolesti povezane sa starenjem imaju što manji utjecaj na smrtnost. Tridesetogodišnjaci su odabrani jer se uglavnom nalaze u dobrom zdravstvenom stanju, ali su i dalje izloženi rizicima poput bolesti, nesreća na radu ili drugih uzroka smrti koji nisu povezani sa starenjem.

Čak i kada bi se proces starenja uklonio, ljudi bi i dalje mogli umrijeti usljed nesreća, infekcija ili drugih vanjskih uzroka, zbog čega je bilo potrebno definisati osnovnu stopu smrtnosti. Na osnovu tog modela, istraživači su izračunali da bi hipotetička osoba koja ne stari imala medijalni preostali životni vijek od 1.759 godina, dok bi maksimalni mogao dosegnuti čak 29.221 godinu.

Autori ističu da ovi podaci prije svega pokazuju koliki utjecaj proces starenja ima na povećanje rizika od smrti tokom života. Kao primjer navode da bi, kada bi kao početna tačka bila uzeta stopa smrtnosti današnjih 110-godišnjaka, medijalni preostali životni vijek iznosio tek jednu godinu.

Mozak i srce najveća prepreka dugovječnosti

Nakon toga istraživači su u model uključivali i isključivali različite procese starenja kako bi utvrdili koliko bi dugo pojedini organi mogli funkcionisati ako bi jedini problem bile somatske mutacije. Rezultati su pokazali velike razlike među različitim vrstama tkiva.

Autor studije Jevgenij Jefimov, istraživač u Centru za biomedicinske tehnologije Skoltecha i institutu AIRI, naveo je da su neuroni i srčane ćelije, koje nemaju sposobnost dijeljenja, glavni faktor koji ograničava životni vijek. Prema rezultatima istraživanja, čak i kada bi svi ostali uzroci starenja bili uklonjeni, same somatske mutacije smanjile bi teorijski medijalni životni vijek sa 1.759 na 156 godina.

S druge strane, tkiva s velikom sposobnošću regeneracije, poput jetre, mogla bi održavati svoju funkciju hiljadama godina zahvaljujući neprekidnoj obnovi ćelija, čime se u velikoj mjeri neutralizira negativan utjecaj mutacija.

Somatske mutacije nisu jedini razlog starenja

U modelu je maksimalni mogući životni vijek dostizao 470 godina, ali istraživači naglašavaju da se takvi rezultati odnose isključivo na matematički model u kojem su gotovo svi drugi procesi starenja uklonjeni. Koautor studije Dmitrij Krjukov istakao je da rezultati pokazuju kako somatske mutacije imaju značajan doprinos starenju, ali same po sebi ne mogu objasniti stvarnu smrtnost ljudi.

Prema njegovim riječima, ograničenju životnog vijeka u sličnoj mjeri doprinose i drugi mehanizmi starenja, uključujući gubitak proteinske ravnoteže, poremećaje u radu mitohondrija i epigenetske promjene. Autori zaključuju da starenje ne pogađa sve organe jednako. Mozak i srce stare brže od pojedinih drugih tkiva, zbog čega bi budući pokušaji produženja ljudskog života trebali biti usmjereni upravo na organe koji predstavljaju najveće ograničenje.

U radu navode da bi terapije usmjerene na zamjenu neurona mogle predstavljati jedini održivi put ka životnom vijeku dužem od 150 godina, čak i kada bi ostali procesi starenja bili uspješno ublaženi. Na osnovu rezultata istraživanja, naučnici procjenjuju da bi maksimalni medijalni životni vijek čovjeka, uz uklanjanje ostalih glavnih uzroka starenja, mogao iznositi između 146 i 194 godine, pri čemu bi ključnu granicu i dalje predstavljale somatske mutacije.