Roman „Bedel“ otvorio prostor za razgovor o odrastanju i ratu

Manifestacija „Dani knjige Konjic 2026“ nastavljena je promocijom romana „Bedel“ autora Esada Bajića, djela koje kroz iskustvo jednog odrastanja u ratnim godinama govori o gubitku, odgovornosti, prijateljstvu i pokušaju čovjeka da pronađe svoje mjesto u vremenu nakon rata.

 

Promocija je održana u Bosanskoj sobi JU Narodni univerzitet Konjic, a o romanu su govorili novinar Nedim Gondžić i magistar sociologije Nermin Hodžić. Razgovor je moderirao direktor Narodnog univerziteta Benjamin Mušinović.

U uvodu je Mušinović govorio o samom naslovu romana. Pojam „bedel“ u islamskoj tradiciji označava osobu koja obavlja hadž umjesto drugoga, dok ga Bajić u svom djelu koristi kao simbol preuzimanja očinske uloge nakon pogibije oca u odbrani Bosne i Hercegovine u novembru 1992. godine.

Bajić je u Armiju RBiH stupio prije punoljetstva, kao učenik trećeg razreda Gazi Husrev-begove medrese. Upravo iskustvo dječaka koji iz školskih klupa ulazi u rat čini jednu od temeljnih linija romana.

Ipak, kako je istaknuto tokom promocije, „Bedel“ nije klasična ratna priča. Rat je njegova važna pozadina, ali u središtu su odrastanje, školovanje, medresa, prijateljstva i čovjek koji pokušava živjeti s posljedicama onoga što je preživio.

Mušinović je posebno izdvojio činjenicu da roman izbjegava patetiku i pretjeranu dokumentarnost, čime se udaljava od nekih uobičajenih obrazaca bosanskohercegovačke ratne proze.

Gondžić je roman analizirao kroz njegovu unutrašnju strukturu i tri velika životna perioda – stari sistem, ratnu odbranu i teško snalaženje u miru. Posebnu pažnju posvetio je različitim figurama autoriteta koje se pojavljuju kroz djelo, od hadžije Alije i komandanta Muderrisa do šejha i oca.

U njegovom čitanju „Bedel“ otvara i prostor za književne paralele sa Stendhalovim „Crvenim i crnim“, Dostojevskim i Selimovićem, ali istovremeno ostaje čvrsto vezan za vlastiti prostor, iskustvo i vrijeme.

Posebno emotivan dio promocije odnosio se na generaciju dječaka koji su kao maloljetni dobrovoljci postali dio ratne stvarnosti.

Hodžić, koji je i sam kao maloljetnik bio dobrovoljac Armije RBiH, kazao je da su dječaci srce Bajićeve knjige. Likovi Muzafera, Čupe, Rahmana i Mehmeda predstavljeni su bez uljepšavanja – kao mladići koji su istovremeno bili uplašeni, gladni, željni dokazivanja i pokušavali razumjeti svijet u koji su prerano zakoračili.

Jedna od posebnosti romana, prema Hodžićevim riječima, jeste spremnost autora da otvoreno govori o vlastitom strahu, ali i o etici koja je postojala među pripadnicima Armije RBiH. Kao primjer izdvojio je scenu u kojoj mladić ne može povući okidač nakon što na nišanu prepozna ženske obrise.

Bajićev stil dodatno doprinosi neposrednosti priče. Kratke rečenice i ritam usmenog pripovijedanja stvaraju osjećaj neposrednog svjedočenja, dok se u najtežim trenucima jezik svodi na gotovo ogoljene iskaze.

„Noge idu. Oči plaču.“

Hodžić je roman opisao kao spoj ratne proze i duhovne autobiografije, ali i kao svojevrsnu spomenicu generaciji kojoj su ratne godine obilježile odrastanje.

Sam autor kazao je da je želio ispričati priču koja bi mogla poslužiti kao uvid u živote nekoliko hiljada maloljetnih dobrovoljaca Armije RBiH, kojima je knjigu i posvetio.

Zahvalio je Centru za napredne studije (CNS) Sarajevo, koji je podržao projekat, izdavačkoj kući Ilum i drugim prijateljima projekta „Bedel“.

Bajić je istakao i da je jezik romana prilagodio savremenom čitaocu, posebno mladima, čiju pažnju danas nije lako zadržati. Upravo njima je knjiga, kako je naglasio, prvenstveno i namijenjena.

U četvrtak razgovor o „Bijelim Ciganima“

Program „Dana knjige Konjic“ bit će nastavljen u četvrtak, 8. oktobra, kada će u Bosanskoj sobi JU Narodni univerzitet Konjic u 20 sati biti održan razgovor s autorom Adnanom M. Ćatovićem o njegovom historijskom romanu „Bijeli Cigani – Čuvarica ljudskih duša“.

Ćatović će o svom prvijencu razgovarati s novinarom Tarikom Dautovićem, a publika će imati priliku upoznati djelo koje kroz historijsku fikciju otvara teme progona, kolektivnog pamćenja i borbe protiv zaborava.

Roman je koncipiran kao uzbudljiva i potresna priča o „Duhovima Pakosti“, koji stoje iza programa etničkog čišćenja Bošnjaka s Balkana, i „Čuvarima istine“, koji nastoje sačuvati sjećanje na prošlost i sudbinu španskih muslimana.

Djelo je inspirisano istinitim događajima, a autor ga je zamislio kao književni pokušaj da se prošla vremena sačuvaju od zaborava i da se kroz priču savremenom čitaocu prenese upozorenje o posljedicama historijskog potiskivanja i šutnje.