Mlada umjetnica Iva Prgić: Svaki projekat je zadiranje u različite dijelove sebe

U samo godinu dana Iva Prgić našla se u nekoliko potpuno različitih pozorišnih priča. Od uloge u mjuziklu „Sarajevo, moje drago“, preko Čehovljevog "Galeba", kojim je otvorena sezona Novog teatra, do "Deinosa", svaki novi proces donio joj je drugačije glumačko iskustvo i otvorio prostor za nova istraživanja.

Danas, dok se priprema za novu premijeru, mlada umjetnica o svom putu govori bez velikih riječi, ali sa jasnom sviješću o tome koliko je važno ostati otvoren za učenje. U razgovoru za Oslobodjenje.ba prisjetila se prvih koraka u glumi, ljudi koji su utjecali na njenu ljubav prema teatru, rada s iskusnijim kolegama, ali i nesigurnosti i pitanja koja prate svaki novi profesionalni izazov.

Drugi dom

Razgovarali smo o tome šta je kroz "Galeba" naučila o sebi, kako je "Deinos" otvorio teme nasilja i patrijarhata, ali i o mjuziklu "Sarajevo, moje drago", njenoj prvoj profesionalnoj predstavi koju i danas opisuje kao jedan od najljepših bisera svog dosadašnjeg iskustva. Upravo će se mjuzikl ponovo igrati u Narodnom pozorištu Sarajevo sutra i prekosutra, 29. i 30. septembra, dok "Deinos" svoju premijeru donosi 10. oktobra, na zatvaranju MESS-a.

"Galebom" je otvorena sezona Novog teatra. Kako ste doživjeli to što ste upravo Vi, kao dio ansambla, imali priliku biti među onima koji su ispisali prve stranice nove priče Novog teatra?

- Rad sa ovakvim ansamblom i ovakvim timom ljudi za mene je zaista bila privilegija i čast. Novi teatar je trenutno za mene drugi dom. Radom na predstavama "Galeb" i "Deinos" dobila sam tu priliku i zadovoljstvo da više bivam u pozorištu nego u vlastitom domu, što je za svakog mladog umjetnika, vjerujem, jako značajno. Presretna sam što sam bila dio ovog historijskog trenutka, početka djelovanja Novog teatra.

Predstava u režiji Selme Spahić donosi različite generacije umjetnika i njihovu potrebu da budu viđeni, priznati i ostvareni. Prepoznajete li nešto od tih dilema i među mladim umjetnicima danas?

- Mislim da svaka osoba na ovom svijetu, bila ona umjetnik ili ne, ima potrebu da bude viđena, priznata i ostvarena. Naravno, smatram i to da su umjetnici malo osjetljiviji po tom pitanju, jer u sve što radimo unosimo puno sebe i bitno nam je da to bude prihvaćeno. To je nešto sto je, rekla bih, prirodno.

Kako je izgledao proces rada sa iskusnim glumcima poput Senada Bašića i Ejle Bavčić, ali i rediteljicom Selmom Spahić, čiji je autorski pristup veoma prepoznatljiv?

- To je jedna od onih situacija za koju mislite da se neće još dugo desiti, i onda kada dođe, doima se potpuno prirodnom. Ejla Bačvić i Senad Bašić su izvanredni glumci, i puno sam učila od njih tokom procesa. Ne samo od njih, naravno, nego i od cjelokupnog ansambla koji je divan. 

Uz Selmu Spahić smo se nekako našli svi na istoj liniji. Bilo joj je jako bitno da, bez obzira na godine i iskustvo budemo svi jednaki. U ovom procesu je bilo mnogo poštovanja, ne samo od mlađih kolega prema starijima, nego i obrnuto. I to je nešto po čemu ću sigurno pamtiti ovaj proces.

Mračni dijelovi

Paralelno ste i u "Deinosu", koji je fizički i emotivno vrlo zahtjevan. Koliko su Vam ta dva procesa bila različita i šta ste kroz njih naučili o sebi kao mladoj umjetnici?

- Kroz svaki dosadašnji projekt sam naučila nešto novo o sebi kao osobi i kao glumici. Svaki novi projekat je zadiranje u različite dijelove sebe. Kroz  "Galeba" sam ponajviše do sada učila o sebi, o svojim željama  i upoznala sam sebe u nekom drugom svjetlu. "Deinos" je za mene, a i ostale kolege koje su dio projekta, bio zadiranje u svoje mračne dijelove sebe. U strahove, tajne želje, iskušenja, sve ono potisnuto u nama što nas čini osobama kojima jesmo.

"Deinos" je i na neki način bilo moje osvještavanje društva u kojem živimo. Društva patrijarhata koje treba da se mijenja. Centar istraživanja bile su različite vrste nasilja...

Savremeni plesDruga premijera Novog teatra: "Deinos" donosi priču o strahu, tijelu i slobodi

Bliže se i nove izvedbe prvog bh. mjuzikla. Hoće li Vas publika imati priliku ponovo pratiti i koliko Vam znači što opet vlada ogroman interes, a s obzirom na to da je riječ o Vašem prvom velikom projektu?

- Da, mjuzikl "Sarajevo moje drago" je moja prva profesionalna predstava, i u procesu stvaranja te predstave sam naučila jako puno o gradu Sarajevu, njegovoj historiji te ga zavoljela na neki lijep način. Ovaj mjuzikl je zasigurno na neki način "oda gradu Sarajevu", stoga me ne čudi potražnja za istim. Nažalost u ovom bloku izvedbi neću biti u mogućnosti igrati u mjuziklu, ali se veselim idućem bloku igranja u decembru.

Kada se vratite na svoje prve korake u glumi, sjećate li se trenutka kada ste prvi put pomislili: "Ovo je zaista ono čime želim da se bavim"?

- Ne postoji konkretan trenutak. To je želja koja se javila jako rano i svakim mjesecom, godinom je rasla u nadi da se ostvari. Puno je tu faktora. Dramske sekcije su zasigurno neki početak za velik broj današnjih mladih glumaca. Redatelj Vinko Radovčić, koji vodi dramsku sekciju "Dramu plus" u Zadru, je mene apsolutno opčinio teatrom i na neki neki način prenio svoju zaljubljenost u teatar na mene. Moja ljubav prema glumi je tu počela cvjetati.

Doza straha

Kada biste danas mogli razgovarati s Ivom koja je tek kretala u glumu, šta biste joj poručili? Čega da se ne boji i šta da nikada ne izgubi na putu?

- Ja sam još uvijek ta ista Iva koja tek počinje. Premijera "Deinosa" će biti moja peta premijera u posljednjih godinu dana, ali svejedno dosadašnji svaki projekat mi se činio kao prvi, i u svaki sam ulazila sa dozom straha. Moje glumačko i sopstveno samopouzdanje se tek počinje graditi i vjerujem da će ono rasti sa svakom narednom izvedbom i novim projektom.

Tako da u tom smislu, smatram da moj put negdje tek počinje. Da mogu promijeniti išta u ovoj dosadašnjoj putanji ne bih mijenjala ništa, jer me ovaj put doveo do iskustava koje imam danas. Poručila bih si da se manje plašim nepoznatog i da si više vjerujem. Ali promatrajući i svoje prijatelje i kolege, svi dolazimo na tu vrstu prepreka u sebi samima, tako da su ti strahovi vjerovatno nešto sto se smanjuje tek sa godinama iskustva.