Većina ovu biljku čupa kao korov, a njen korijen krije sastojke koji liječe

Kada ugledaju čičak, većina ljudi pomisli na dosadni korov čije se bodljikave glavice lijepe za odjeću, obuću ili pseću dlaku. Zato ga mnogi odmah čupaju i bacaju, iako je ova biljka stoljećima imala važno mjesto u narodnoj medicini, ali i u prehrani pojedinih naroda.

Čičak raste uz puteve, na livadama, zapuštenim zemljištima i rubovima šuma. Premda ga najčešće smatramo običnim korovom, njegov korijen sadrži vrijedne biljne spojeve zbog kojih je posljednjih godina ponovo privukao pažnju naučnika.

Odličan posaoPoljoprivrednik iz bh. komšiluka u ovu biljku uložio 400 KM, očekuje 10.000 KM zarade

Najviše vrijednih sastojaka nalazi se u korijenu

Najkorisnijim dijelom biljke smatra se korijen, koji sadrži inulin - prirodno prebiotičko vlakno koje hrani korisne bakterije u crijevima i doprinosi pravilnom radu probavnog sistema. U njemu se nalaze i antioksidansi, flavonoidi, vitamin C, kalij, magnezij te drugi biljni spojevi.

U narodnoj medicini čičak se tradicionalno koristio za "čišćenje organizma", poticanje rada jetre i bubrega te njegu kože. Pojedina laboratorijska istraživanja ukazuju na njegov antioksidativni potencijal, ali stručnjaci upozoravaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se mogući korisni učinci potvrdili i kod ljudi.

Zbog visokog sadržaja inulina, korijen čička može doprinijeti boljoj probavi i raznovrsnijem crijevnom mikrobiomu. Zdravlje crijeva danas se smatra jednim od važnih faktora za očuvanje općeg zdravlja organizma.

Od korova do cijenjene namirnice

Manje je poznato da čičak nije samo biljka koja se koristi u narodnoj medicini nego i namirnica. U Japanu je njegov korijen poznat kao „gobo“ i smatra se delikatesom. Može se kuhati, peći i pržiti, kao i dodavati supama i varivima. Njegov okus podsjeća na kombinaciju mrkve i paškanata.

Od korijena čička proizvodi se i ulje koje se decenijama upotrebljava za njegu kose i tjemena. Tradicionalno se koristi za jačanje vlasi, ublažavanje peruti i njegu kože glave, iako još nema dovoljno kvalitetnih naučnih dokaza da utječe na rast kose.

Ova biljka poslužila je i kao inspiracija za jedan od najpoznatijih izuma modernog doba. Švicarski inženjer Georges de Mestral primijetio je da se bodljikave glavice čička uporno lijepe za odjeću i pseću dlaku. Pregledavši ih pod mikroskopom, uočio je sitne kukice koje su ga potaknule da osmisli čičak-traku, danas širom svijeta poznatu pod nazivom "Velcro".

Iako je čičak jestiv i ima dugu tradiciju primjene u narodnoj medicini, ne može biti zamjena za terapiju koju je propisao ljekar. Poseban oprez preporučuje se osobama koje uzimaju lijekove za dijabetes ili diuretike. Trudnice i dojilje trebale bi se prije njegove upotrebe posavjetovati sa stručnjakom.