Među mladima se pojavila nova ovisnost, krive i društvene mreže

Sve može biti štetno ako se u nečemu pretjera, pa tako i u vježbanju.

Fizička aktivnost jedan je od temelja zdravog života, ali pretjerano treniranje može imati negativne posljedice i na fizičko zdravlje i na psihu.

Odlazak u teretanu posljednjih godina postao je izuzetno popularan među mladima, što potvrđuje i sve veći broj teretana, uključujući one koje rade 24 sata dnevno.

Međutim, dio mladih u teretanu dolazi vođen nerealnim očekivanjima, iskrivljenim standardima ljepote i željom da što prije promijene izgled.

Trening nakon kojeg se osoba potpuno iscrpi možda kratkoročno može pomoći u oslobađanju od stresa, ali tijelu je nakon toga potreban oporavak. Ako se takav obrazac stalno ponavlja, mogu se pojaviti umor, povrede i nezadovoljstvo rezultatima.

U najtežim slučajevima može se razviti i ovisnost o vježbanju.

Okolina često ne prepoznaje problem

O ovoj pojavi razgovarali smo sa sportskim psihologom Anđelkom Boticom, koji upozorava da ovisnost o vježbanju nije uvijek lako prepoznati.

Razlog je jednostavan – redovno vježbanje u društvu se smatra zdravom navikom, dok se osoba koja gotovo nikada ne preskače trening često doživljava kao disciplinirana i motivirana.

„Okolina zato često pozitivno reagira na osobu koja često trenira, pazi na prehranu i ulaže puno vremena u oblikovanje tijela, pa se problematičan odnos prema vježbanju može dugo prikrivati ili čak doživljavati kao izraz velike motivacije“, objašnjava Botica.

Važno je, kaže, razlikovati ovisnost o vježbanju od pretreniranosti.

Pretreniranost se prvenstveno odnosi na fizičko stanje u kojem se organizam ne uspijeva dovoljno oporaviti od opterećenja. Posljedice mogu biti umor, pad sportske izvedbe, bolovi, češće povrede, poremećaji sna i smanjena otpornost organizma.

Kod ovisnosti o vježbanju ključna je psihološka potreba za treniranjem, čak i kada tijelu zapravo treba odmor.

„Trening nije dobar ako nisi iscrpljen“

Nakon treninga normalno je osjećati umor i blagu bol u mišićima, kao i potrebu za odmorom.

Međutim, tijelo se treba oporaviti. Ako se umor stalno nakuplja, a osoba sebi ne daje dovoljno vremena za odmor, pojavljuju se problemi.

Može doći do slabijeg napretka, pada snage i kondicije, lošijeg sna, razdražljivosti i manjka motivacije. Na fizičkom nivou mogu se pojaviti sitne povrede i bolovi koji se stalno vraćaju.

„Često se čuje stav da trening nije dobar ako nakon njega osoba nije potpuno iscrpljena, ako se nije 'ubila na treningu' ili 'razvalila trening'. To nije tačno“, upozorava Botica.

Cilj svakog treninga nije doći do krajnje granice izdržljivosti.

„Napredak se postiže dobrim rasporedom treninga, pravilnom prehranom, snom i oporavkom, a ne stalnim forsiranjem“, dodaje.

Poseban problem predstavlja treniranje kada je osoba povrijeđena, bolesna ili izrazito umorna. Ignorisanje tih znakova može produžiti oporavak i povećati rizik od ozbiljnije povrede.

Šta stoji iza ovisnosti?

Problem se često najjasnije vidi tek kada osoba mora prestati ili smanjiti trening.

Primjer su učenici koji zbog školskih obaveza više ne mogu odlaziti u teretanu onoliko često koliko su navikli.

Tada se mogu pojaviti nervoza, razdražljivost, tjeskoba, osjećaj krivice, nezadovoljstvo vlastitim tijelom, pad raspoloženja ili osjećaj da osoba gubi kontrolu.

„U pozadini takvog odnosa prema vježbanju mogu biti nezadovoljstvo vlastitim tijelom, potreba za kontrolom, perfekcionizam, nisko samopoštovanje, utjecaj društvenih mreža, uspoređivanje s vršnjacima i pritisak da se brzo promijeni izgled“, navodi Botica.

Teretana tada više nije samo mjesto za očuvanje zdravlja i razvoj kondicije.

Može postati način na koji osoba potvrđuje vlastitu vrijednost ili pokušava kontrolisati neugodne emocije.

Društvene mreže dodatno pojačavaju pritisak

Veliku ulogu u stvaranju nezadovoljstva vlastitim tijelom imaju sadržaji koje mladi svakodnevno gledaju na društvenim mrežama.

Problem je što takvi sadržaji često prikazuju samo najbolji trenutak, dok se iza fotografija i videa mogu kriti sati treninga, stroge dijete, profesionalna rasvjeta, filteri i različite digitalne obrade.

Danas je dodatni problem i sve veća količina potpuno vještački generisanog sadržaja.

Mladi tako mogu porediti vlastito tijelo s idealiziranim slikama koje zapravo ne predstavljaju realnu sliku ljudskog izgleda.

A šta je sa suplementima?

Želja za bržim napretkom često vodi i prema korištenju različitih suplemenata, posebno nakon savjeta koji se mogu pronaći na društvenim mrežama.

Neki suplementi, poput kreatina, mogu imati određenu korist u specifičnim situacijama, ali važno je znati zašto se koriste i šta se njihovom upotrebom želi postići.

S druge strane, anabolički steroidi i proizvodi s hormonskim djelovanjem mogu predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik.

„Kod maloljetnika ne bih preporučio uporabu sportskih suplemenata, već pravilnu i uravnoteženu prehranu i dovoljnu hidraciju“, kaže Botica.

Poseban problem, upozorava, jeste činjenica da dodaci prehrani nisu jednako strogo kontrolisani kao lijekovi.

Proizvod može sadržavati sastojke koji nisu jasno navedeni na deklaraciji ili biti kontaminiran drugim supstancama.

Zbog toga se u sportu preporučuju proizvodi koji su prošli nezavisno testiranje.

„Moram još više trenirati“

Iako većina suplemenata ne izaziva klasičan oblik fizičke ovisnosti, može se razviti psihološka zavisnost od ideje da bez određenog proizvoda nema napretka.

To dodatno može pojačati problematičan odnos prema treningu.

„Problematičan obrazac često izgleda ovako: 'Moram još više trenirati, moram uzeti još nešto i moram što prije izgledati bolje', pri čemu je upravo ovo 'što prije' najveća zamka“, upozorava Botica.

Želja za brzim rezultatom može dovesti do pretjerivanja, a potom i do odustajanja kada očekivani rezultat izostane.

Koliko je treninga dovoljno?

Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje koliko puta sedmično treba ići u teretanu.

To zavisi od uzrasta, fizičke spremnosti, ciljeva i individualnih potreba.

Za djecu i adolescente od 5 do 16 godina preporučuje se najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno. Teretana nije nužna – prikladni su različiti sportovi, hodanje, trčanje, vožnja bicikla, igra na otvorenom, ples i drugi oblici kretanja.

Aktivnosti koje jačaju mišiće i kosti poželjno je uključiti najmanje tri puta sedmično, uz prilagođavanje dobi i pravilno izvođenje.

„Mladima koji žele početi trenirati u teretani obično su dovoljna dva do tri treninga sedmično, posebno ako tek uče pravilnu tehniku. Kasnije se, uz dobar plan i dovoljno odmora, broj treninga može povećati na tri ili četiri sedmično“, savjetuje sportski psiholog.

Kod punoljetnih osoba opća preporuka je najmanje 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti sedmično, uz vježbe snage najmanje dva puta sedmično.

To ne moraju biti isključivo vježbe u teretani.

Profesionalni sportisti nisu uzor za svakoga

Profesionalni sportisti često treniraju svakodnevno, a ponekad i nekoliko puta dnevno.

Ali njihov režim nije uporediv s treningom rekreativaca.

„Oni imaju stručne trenere, planove opterećenja, nadzor zdravstvenog stanja, prilagođenu prehranu i organizovan odmor. Zato njihov način treninga nije realan ni potreban uzor većini mladih rekreativaca“, kaže Botica.

Mnogo je važnije pravilno izvoditi vježbe, ne pretjerivati s intenzitetom i ostaviti dovoljno vremena za oporavak.

Teretana ne smije postati cijeli život

Mladima koji počinju redovno trenirati Botica savjetuje da najprije razmisle o zdravstvenom stanju i ciljevima koje žele postići.

Po potrebi je dobro potražiti savjet fizijatra, kineziologa ili fizioterapeuta i voditi računa o pravilnoj prehrani.

Važno je, međutim, da trening ne potisne ostale dijelove života.

„Teretana ne bi smjela istisnuti školu, posao, porodicu, prijatelje, hobije i odmor“, naglašava Botica.

Posebno treba biti oprezan sa suplementima i sredstvima za povećanje mišićne mase, naročito kod mladih.

Ako osoba primijeti da se teško može opustiti kada preskoči trening, da osjeća snažnu krivicu ili tjeskobu zbog dana odmora ili da nastavlja trenirati i kada je povrijeđena, to može biti znak da odnos prema vježbanju više nije potpuno zdrav.

„To ne znači nužno da postoji ozbiljan problem, ali može biti znak da odnos prema treningu više nije potpuno zdrav“, zaključuje sportski psiholog.