Rusi vode Trumpu naklonjene medije u razoreni grad, kriju li strašnu istinu?

Ruske vlasti pripremaju organizovanu posjetu odabranih američkih novinara okupiranom ukrajinskom gradu Oleški, gdje je od nekadašnja 24.000 stanovnika ostalo manje od 2.000 civila. Dok Moskva najavljuje humanitarnu akciju u okviru privremenog prekida vatre, novinarka američkog magazina The Atlantic upozorava da bi posjeta mogla poslužiti za predstavljanje ruske vojske kao spasitelja stanovništva koje godinama živi u teškim uslovima.

Oleški se nalazi na istočnoj obali Dnjipra, nasuprot Hersonu, koji je pod ukrajinskom kontrolom. Prema pisanju The Atlantica, ruske snage koriste grad kao uporište za napade na Herson, dok prisustvo preostalih civila služi kao zaštita njihovih vojnih položaja. Stanovnici su od kraja prošle godine praktično odsječeni od redovnog snabdijevanja hranom, vodom i lijekovima. Prilaze gradu nadziru dronovi, a brojne ulice i putevi su minirani.

Diplomatski pritisciEvropa izostavljena iz novih pregovora, Ušakov uputio oštru poruku

Primirje povezano s Melanijom Trump

Privremeni humanitarni prekid vatre, koji je počeo ove sedmice, Bijela kuća pripisuje posredovanju prve dame SAD-a Melanije Trump. Dogovor je postignut uoči američkih međuizbora, nakon što je Rusija mjesecima odbijala ranije prijedloge za omogućavanje humanitarnog pristupa civilima. Istovremeno, ruske vlasti odlučile su dozvoliti ulazak samo određenim američkim medijima i komentatorima.

Televizija Newsmax objavila je da je dobila ekskluzivno televizijsko pravo praćenja delegacije ruskih i ukrajinskih predstavnika koja će posjetiti Oleški. Prema izvorima The Atlantica, dolazak bi trebao biti dopušten i Fox Newsu, dok se na ruskim Telegram kanalima spominje moguća posjeta Tuckera Carlsona, bivšeg voditelja Fox Newsa koji je ranije intervjuirao ruskog predsjednika Vladimira Putina u Moskvi.

Većini ukrajinskih i nezavisnih međunarodnih novinara pristup nije odobren. Zarina Zabriski, novinarka koja od 2023. godine izvještava iz obližnjeg Hersona, smatra da će se američkim medijima omogućiti snimanje samo pažljivo odabranih prizora. Prema njenim očekivanjima, ruski vojnici pred kamerama će dijeliti hranu, pomagati starijima i učestvovati u evakuaciji stanovnika, dok će razgovori s civilima biti nadzirani, uz prevodioce koje osiguravaju ruske vlasti.

Svjedočenje žene koja je preživjela okupaciju

O tome kako izgleda život u Oleškom novinarki je svjedočila Ljudmila, stanovnica koja je ovog proljeća uspjela pobjeći iz grada. Kada su ruske snage u februaru 2022. godine ušle u Oleški, ona i suprug Andrij odlučili su ostati kako bi sačuvali porodičnu kuću uz Dnjipro. Vjerovali su da okupacija neće dugo trajati. Međutim, prema Ljudmilinom svjedočenju, nasilje je počelo gotovo odmah.

Ruski vojnici otrovali su njihovog psa, alabaja, kao i druge velike pse u gradu. Ubili su njihovog prvog komšiju, a njegovu suprugu silovali. Lokalni mesar je nestao, pojedini stanovnici su privođeni i premlaćivani, dok su naoružani vojnici pretresali kuće. Ljudmilin dom pretresen je tri puta, a ruski vojnici oduzeli su njoj i suprugu ukrajinske pasoše. Vojnici su se potom počeli useljavati u civilne kuće, dok su tenkove parkirali u dvorištima. Uprkos svemu, supružnici nisu napustili grad.

Poplava, požar i smrt supruga

Situacija se dodatno pogoršala u junu 2023. godine, kada je uništena brana hidroelektrane Kahovka. Ogromna količina vode poplavila je Oleški, odnoseći kuće i tijela poginulih. Ljudmila je ispričala da su leševi danima ostajali zakačeni za ograde, izloženi ljetnim vrućinama, jer ih niko nije smio ukloniti. Bez redovnog vodosnabdijevanja, ona i Andrij skupljali su kišnicu tokom ljeta, a zimi topili led.

Tokom jedne noći, dok su trajale borbe, zapalio se krov njihove kuće. Uspjeli su ugasiti požar posljednjim zalihama vode, ali je dom postao neuslovan za stanovanje. Preselili su se u obližnju napuštenu kuću, gdje su ruski vojnici granatama ubili i njihovo novo štene. Nedugo zatim Andrij se teško razbolio. Hitna pomoć više nije dolazila u njihovo naselje, pa ga je Ljudmila jednog jutra stavila u građevinska kolica i sama odvezla do bolnice. Međutim, bolnica nije imala osnovne lijekove niti gorivo za agregate, zbog čega ljekari nisu mogli obaviti operaciju. Andrij je preminuo 2025. godine.

Dronovi iznad kuća, mine na ulicama

Nakon suprugove smrti Ljudmila je nastavila živjeti u gradu, gdje su napadi dronovima postajali sve učestaliji. Stanovnici su se plašili paliti svjetla tokom noći jer su strahovali da će dronovi otvoriti vatru prema osvijetljenim prozorima. Pojedine letjelice satima su lebdjele ispred kuća, na visini prozora.

Zimski uslovi bili su izuzetno teški. Voda se smrzavala u kantama unutar prostorija, a pojedini stanovnici umrli su od hladnoće. Ljudmila je u međuvremenu brinula o nepokretnoj svekrvi. Koristeći građevinska kolica, obilazila je napuštene kuće u potrazi za hranom, krećući se ulicama na kojima su se nalazile mine. Na pijaci je satima čekala rijetke dostave namirnica, dok su iznad nje kružili dronovi. Svjedočila je prizorima tijela na ulicama i pasa koji su raznosili ljudske kosti.

Kada joj je svekrva preminula od neliječenih rana koje su se inficirale, okupacione vlasti odvezle su njeno tijelo na obdukciju. Ljudmila ga je mogla preuzeti tek mjesec dana kasnije, među raspadnutim tijelima u mrtvačnici. Nakon što je uspjela pobjeći iz Oleškog, novinarki Zabriski opisala je svakodnevni strah stanovništva.

"Dolje su mine, gore zuje dronovi. Smrt vreba i pod nogama i iznad glave. Dok hodaš, moraš paziti na svaki korak, gledati oko sebe i ne skidati pogled s neba", napisala je.

Ukrajina dostavljala hranu pomoću dronova

Ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec tokom maja, jula i septembra predlagao je lokalne humanitarne prekide vatre kako bi se stanovnicima omogućila evakuacija ili dostavljanje osnovnih potrepština. Prema izvještaju The Atlantica, ruske vlasti odbile su sve prijedloge. Zbog miniranih prilaza gradu i nadzora dronova, konvencionalna dostava hrane postala je nemoguća. Ukrajinske snage zato su preostalim stanovnicima dostavljale pakete hrane pomoću vlastitih dronova.

Zabriski upozorava da su civili koji su mjesecima živjeli u podrumima, bez dovoljno hrane i osnovnih uslova za život, potpuno zavisni od okupacionih vlasti. Zbog toga smatra da neće moći slobodno govoriti pred ruskim vojnicima, posebno jer od njih zavise hrana, medicinska pomoć i dozvola za odlazak iz grada.

Hoće li američki novinari prikazati stvarno stanje?

Prema pisanju The Atlantica, Ukrajina je prihvatila uslove sadašnjeg humanitarnog dogovora kako bi se omogućilo izvlačenje preostalih civila. Ukrajinske vlasti pritom se pridržavaju operativne šutnje kako ne bi ugrozile evakuaciju. Zabriski smatra da Moskva kontrolisanim pristupom američkih medija pokušava promijeniti način na koji međunarodna javnost posmatra događaje u Oleškom.

Upozorava da bi snimci podjele hrane i evakuacije mogli prikazati ruske vojnike kao humanitarne radnike, dok bi izvan kadra ostale godine nasilja, razaranja i patnje stanovništva. Ipak, ističe da konačni ishod zavisi i od samih novinara.

Predstavnici američkih medija koji dobiju pristup gradu, prema njenim riječima, imaju mogućnost da ne prihvate unaprijed pripremljenu verziju događaja, nego da istraže stvarne uslove života, sudbinu civila, masovne grobnice i napade dronovima. Time bi, umjesto prenošenja kontrolisanih humanitarnih prizora, mogli pokazati šta se godinama događalo u okupiranom gradu i šta su njegovi preostali stanovnici preživjeli.