Rekordne vrućine u Francuskoj odnose živote, klima-uređaji postali političko pitanje?

Francusku su ove godine, još prije početka ljeta i na samom početku najtoplijeg godišnjeg doba, pogodila dva snažna toplotna vala koja su odnijela veliki broj života, ozbiljno opteretila zdravstveni sistem i izazvala političke podjele. Krajnja desnica optužila je ljevicu da iz ideoloških razloga koči ugradnju klima-uređaja u škole, javne ustanove, pa čak i stambene objekte.

Dva ekstremna toplotna vala

Prvi talas ekstremnih vrućina trajao je od 26. do 30. maja i bio je neuobičajen prije svega zato što je stigao mnogo ranije nego što je uobičajeno. Prema podacima Météo-Francea, 26. maj bio je najtopliji majski dan otkako se u Francuskoj vode meteorološka mjerenja. U mjestu Angoulême-La Couronne izmjereno je čak 37,8 stepeni Celzijusa.

Drugi, još intenzivniji toplotni val, dostigao je vrhunac između 23. i 26. juna, a počeo je slabiti tek krajem mjeseca. Météo-France navodi da je po intenzitetu nadmašio čak i historijski toplotni val iz augusta 2003. godine, koji je ostao upamćen po velikom broju smrtnih slučajeva. U gradu Saintes 24. juna izmjereno je 43,8 stepeni.

Vrućine odnijele hiljade života

Ekstremne vrućine najčešće ubijaju posredno, pogoršavajući bolesti srca i krvnih sudova, plućne i bubrežne bolesti, izazivajući dehidraciju, iscrpljenost i padove. Zbog toga se njihov utjecaj procjenjuje kroz višak smrtnosti, odnosno broj umrlih iznad očekivanog prosjeka za određeni period godine.

Preliminarni podaci Nacionalnog instituta za statistiku i ekonomske studije (INSEE), koje je objavio BFMTV, pokazuju da je Francuska tokom toplotnog vala krajem juna zabilježila oko 2.025 dodatnih smrtnih slučajeva.

Između 22. i 28. juna elektronski je evidentirano gotovo 9.000 smrtnih slučajeva, a nagli rast poklopio se s vrhuncem velikih vrućina koje su pogodile veći dio zemlje.

Francuska nije izuzetak. Studija objavljena u časopisu Nature Medicine procijenila je da je tokom 2024. godine vrućina u 32 evropske zemlje bila povezana s 62.775 smrtnih slučajeva, dok je 2022. godine taj broj iznosio 67.873.

Zašto Francuzi imaju malo klima-uređaja?

Posljedice sve češćih toplotnih valova otvorile su pitanje zašto Francuska, jedna od najvećih evropskih ekonomija, ima znatno manje klima-uređaja u domaćinstvima u odnosu na mnoge druge razvijene zemlje.

Tokom posljednjeg toplotnog vala brojni stanovnici Pariza spas od vrućine tražili su u klimatiziranim trgovinama poput Ikee ili u gradskim parkovima jer su temperature u stanovima bile gotovo nepodnošljive.

Prema podacima francuske Agencije za ekološku tranziciju (ADEME), klima-uređaj je 2025. godine imalo oko 24 posto domaćinstava u Francuskoj.

Za poređenje, u Italiji je prošle godine najmanje jedan sistem za hlađenje imalo oko 56 posto domaćinstava, dok je u Španiji taj udio iznosio oko 41 posto.

Krajnja desnica optužuje ljevicu

Francuska krajnja desnica, koja često umanjuje značaj klimatskih promjena, iskoristila je ovu situaciju za političke napade na ljevicu i zelene.

Liderka Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen optužila je zelene i ljevicu da iz ideoloških razloga odbacuju masovniju ugradnju klima-uređaja uprkos zdravstvenim rizicima.

"Ekolozi, čim nešto ne žele, izvrću studije kako bi vas uvjerili da to ne treba raditi", izjavila je Le Pen.

Poslanik iste stranke Joël Bruneau poručio je da je nakon katastrofalnog toplotnog vala 2003. godine trebalo pokrenuti veliki program ugradnje klima-uređaja, ali da je klimatizacija u Francuskoj "godinama bila ideološki tabu koji je nametnula ljevica".

Razlozi su mnogo složeniji

Ipak, stručnjaci upozoravaju da je stvarnost mnogo složenija od političkih optužbi.

Od 2003. godine Francuskom su upravljali predsjednici različitih političkih opcija – od Jacquesa Chiraca i Nicolasa Sarkozyja, preko Françoisa Hollandea do Emmanuela Macrona – pa je teško odgovornost pripisati isključivo jednoj političkoj strani.

Osim toga, veći dio Francuske, posebno sjever i zapad zemlje, decenijama nije imao duga razdoblja s temperaturama iznad 40 stepeni i tropskim noćima, zbog čega klima-uređaji nisu postali standard kao u toplijim dijelovima južne Evrope.

Hrvatica Latica Ihlen, koja već 20 godina živi u Strasbourgu, kaže da do ove godine ona i njen suprug nisu osjećali potrebu za klima-uređajem.

"Vrućine su ranije trajale kraće pa smo se snalazili uz ventilatore. Ovih dana bilo je zaista teško. Mačkama smo čak stavljali mokre peškire kako bismo ih rashladili", ispričala je.

Dodaje da je u njihovoj zgradi bilo razgovora o postavljanju klima-uređaja, ali da su pravila prilično stroga jer je potrebna saglasnost ostalih stanara, koji često strahuju od buke vanjskih jedinica.

Energetska politika i održiva rješenja

Latica smatra da jedan od razloga slabije zastupljenosti klima-uređaja leži i u francuskoj energetskoj politici.

"Francuska proizvodi veliki dio električne energije u nuklearnim elektranama, ali vlasti nastoje izbjeći veliki rast potrošnje tokom ljeta. Zbog toga radije subvencioniraju zamjenu prozora, termoizolaciju i energetsku obnovu nego masovnu ugradnju klima-uređaja", kaže ona.

Ističe da škole i vrtići uglavnom još nemaju klimatizaciju te da su direktori tokom posljednjeg toplotnog vala roditeljima čak preporučivali da djecu ne šalju na nastavu.

"Mislim da odluka o ugradnji klima-uređaja nema mnogo veze s političkim opredjeljenjem. Za njih se najčešće odlučuju porodice s malom djecom zbog zdravstvenih razloga", dodaje.

Stare zgrade dodatni problem

Veliki dio francuskog stambenog fonda čine starije zgrade s debelim kamenim zidovima, kapcima i sistemima prirodnog provjetravanja, koje su decenijama uspješno ublažavale ljetne vrućine.

Međutim, kada ekstremno visoke temperature potraju danima ili sedmicama, a ni noću ne padaju ispod 25 stepeni, takva pasivna zaštita više nije dovoljna.

Dodatni problem predstavlja činjenica da je u historijskim dijelovima gradova ugradnja klima-uređaja često tehnički zahtjevna, skupa i podliježe strogim pravilima.

Latica upozorava i na još jedan problem.

"Klima-uređaji hlade stanove, ali istovremeno zagrijavaju ulice. Tako nastaju toplotni otoci, posebno u gusto naseljenim gradovima, što dugoročno nije idealno rješenje", kaže.

Zbog toga se Francuska nakon katastrofalnog toplotnog vala 2003. godine fokusirala na energetsku obnovu zgrada, bolju izolaciju, sjenila, prirodnu ventilaciju i sisteme ranog upozoravanja, umjesto na masovnu ugradnju klima-uređaja.

"Država snažno podstiče takve projekte. Za zamjenu prozora i obnovu fasada moguće je dobiti subvencije. Potrebno je uložiti određeni trud, ali se takvi projekti uglavnom odobravaju", zaključila je Latica Ihlen.