Plavi val ili plava iluzija? Demokrati pred izbore polažu nade u Kongres

Tri dana prije nego što Amerikanci 3. novembra izađu na birališta i izaberu novi saziv Kongresa, Demokratska stranka nalazi se u neobičnoj poziciji. U nizu izbornih utrka njeni kandidati imaju dobre rezultate u anketama, ali umjesto euforije u stranačkim redovima prevladava oprez.

Demokrate imaju dugu historiju izbornih kampanja u kojima su istraživanja javnog mnijenja najavljivala povoljan ishod, a konačni rezultati donijeli drugačiju sliku. Zato je atmosfera u njihovim štabovima ovih dana nalik onoj među navijačima ekipe koja vodi 3:0 u 85. minuti utakmice – niko još ne slavi, a svi pogledavaju na sat.

Objavljeni modeli i prognoze različito procjenjuju mogućnost promjene kontrole nad oba doma Kongresa. Decision Desk HQ je 30. oktobra objavio ažurirani model za Predstavnički dom i Senat, s projekcijom od 239 demokratskih mjesta u donjem domu i ukupno 52 mjesta u Senatu. Na Polymarketu su istog dana zabilježene promjene u tržišnim procjenama, dok je Nate Silver u svojoj analizi demokrate opisao kao izrazito dobro pozicionirane u borbi za Predstavnički dom i kao ozbiljne kandidate za preuzimanje Senata.

Za preuzimanje Senata demokratama su potrebna četiri dodatna mjesta u odnosu na sadašnji odnos snaga. To je ozbiljan izazov, posebno jer će o konačnom ishodu odlučivati utrke u nekoliko saveznih država. Ali 2026. nije obična izborna godina – barem ne u političkom smislu.

Četiri imena koja su obilježila jesen

Jon Ossoff – senator koji zasad može mirnije spavati

Demokratski senator iz Georgije Jon Ossoff brani mandat u utrci protiv republikanca Mikea Collinsa. Prema anketi Univerziteta Georgia, objavljenoj u saradnji s listom Atlanta Journal-Constitution, Ossoff ima podršku 48 posto ispitanika, dok Collins bilježi 40 posto. Istraživanje Quantus Insightsa pokazalo je još veću razliku – 52 naprema 45 posto.

Ossoff je među najvažnijim figurama demokratske kampanje u Georgiji, a njegovo ime već se spominje i u razgovorima o predsjedničkoj utrci 2028. godine. On, međutim, uporno odbacuje spekulacije o kandidaturi.

U američkoj politici takve izjave ne moraju nužno zatvoriti vrata budućim ambicijama. Naprotiv, razgovori o narednim predsjedničkim izborima često počinju mnogo prije nego što potencijalni kandidati javno priznaju da razmišljaju o utrci.

James Talarico – demokratski izazov u Teksasu

Teksas nije izabrao demokratskog senatora još od 1988. godine. Taj podatak dugo je predstavljao jednu od najvećih prepreka za demokrate u pokušajima da osvoje državu koja je decenijama uporište republikanaca.

Ove godine, međutim, državni zastupnik James Talarico vodi kampanju koja je privukla pažnju cijele zemlje. Njegov protivnik je republikanski državni tužilac Ken Paxton, a pojedine ankete pokazuju da je utrka mnogo neizvjesnija nego što se ranije očekivalo.

Istraživanja objavljena krajem oktobra nisu pokazala jedinstvenu sliku. Anketa CNN-a od 29. oktobra zabilježila je podršku od 49 posto za Talarica i 43 posto za Paxtona, dok je istraživanje Texas Southern Universityja i YouGova pokazalo odnos 49 prema 47 posto. S druge strane, istraživanje Quantus Insightsa od 30. oktobra zabilježilo je 49 posto za Paxtona i 48 za Talarica.

U kampanju je uložen ogroman novac, a Talarico je privukao pažnju i neobičnim prijedlogom da se televizijska debata s Paxtonom održi na TMZ-u, portalu poznatom po praćenju slavnih ličnosti. Takav potez dobro oslikava stil američke političke komunikacije u kojoj se granice između politike, zabave i društvenih mreža sve više brišu.

Abdul El-Sayed – kandidat koji bi mogao ući u historiju

U Michiganu se za mjesto u Senatu bori Abdul El-Sayed, koji je u demokratskoj utrci pobijedio za manje od jednog procentnog boda, uprkos velikoj potrošnji novca protiv njegove kandidature.

Protivnik mu je bivši kongresmen Mike Rogers. Anketni podaci iz posljednjih dana oktobra pokazuju da El-Sayed ima prednost, ali i da razlika nije ista u svim istraživanjima. CNN-ova anketa od 29. oktobra zabilježila je odnos 49 prema 42 posto u njegovu korist, dok je istraživanje Michigan State Universityja i YouGova od 26. oktobra pokazalo znatno užu razliku – 48 prema 46 posto.

El-Sayedova kampanja zasniva se na porukama o smanjenju utjecaja novca u politici, većoj ekonomskoj sigurnosti građana i dostupnijem zdravstvenom sistemu.

Ako osvoji mandat, mogao bi postati prvi musliman izabran u američki Senat. Zbog toga njegova kandidatura ima značaj koji nadilazi samu utrku u Michiganu.

Zohran Mamdani – kandidat koji se uopće ne kandiduje

Gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani nije na glasačkom listiću 3. novembra, ali je postao jedna od tema republikanske kampanje u brojnim saveznim državama.

Republikanci ga koriste kao primjer politike koju predstavljaju kao previše lijevu, povezujući ga s kandidatima Demokratske stranke u nastojanju da upozore birače na navodni dolazak socijalističke politike.

Mamdani, s druge strane, nastoji održati određenu distancu od nacionalne kampanje i fokusirati se na posao gradonačelnika New Yorka. Njegovi susreti s Donaldom Trumpom, uključujući javne razgovore i rukovanje pred kamerama, izazvali su različite reakcije među pripadnicima američke ljevice.

Za jedne je riječ o pragmatičnom odnosu prema predsjedniku s kojim će gradonačelnik morati sarađivati, dok drugi takve susrete posmatraju kao politički kompromis.

Bernie, AOC i astronaut – tri različita lica istog pokreta

Bernie Sanders ima 85 godina, ali i dalje ostaje jedna od najprepoznatljivijih figura američke progresivne ljevice. Njegova turneja „Borba protiv oligarhije“ okuplja veliki broj ljudi širom zemlje, a poruke o koncentraciji bogatstva, utjecaju milijardera na politiku i ekonomskim nejednakostima postale su važan dio demokratske kampanje.

U Michiganu je Sanders podržao Abdul El-Sayeda, čime je dodatno naglašena veza između progresivnog krila Demokratske stranke i njegove kandidature.

Alexandria Ocasio-Cortez u međuvremenu je izrasla iz mlade političke nade u jednu od najutjecajnijih predstavnica progresivnog pokreta. Sredinom oktobra najavila je da će iz svoje njujorške kampanje preusmjeriti milion dolara za podršku demokratama u Michiganu, što je protumačeno kao direktna podrška El-Sayedu.

Mark Kelly, bivši astronaut i senator iz Arizone, predstavlja drugačiji dio stranke. Za razliku od Sandersa i Ocasio-Cortez, Kelly pripada umjerenijem krilu demokrata, a njegov politički profil obilježavaju pitanja nacionalne sigurnosti i odbrane.

Sukob s Donaldom Trumpom i ministrom odbrane Peteom Hegsethom, nakon objavljivanja videa u kojem je s drugim bivšim pripadnicima oružanih snaga podsjetio vojnike da ne moraju izvršavati nezakonita naređenja, donio mu je veliku pažnju u demokratskim krugovima.

Kelly se ne kandiduje za Senat ove godine, ali prikuplja novac za stranačke kandidate širom zemlje i učestvuje u kampanjama u ključnim saveznim državama. U Georgiji je proveo nekoliko dana s Ossoffom, a njegove političke ambicije za 2028. ostaju predmet spekulacija.

Ironija je očigledna. Sanders i Kelly ne dijele iste političke stavove, ali ih u ovoj kampanji povezuje protivljenje Trumpovoj politici i nastojanje da demokrate osvoje većinu u Kongresu.

Obama – rezervni adut koji se aktivira u završnici

Demokratska stranka ima političko ime koje čuva za završnicu kampanje – Baracka Obamu.

Bivši predsjednik uključio se u završnu fazu kampanje 24. oktobra, kada je u Clevelandu podržao demokratskog kandidata za Senat Sherroda Browna i kandidatkinju za guvernerku Amy Acton. Na skupu su govorili o troškovima života, cijenama goriva i posljedicama rata s Iranom na američku ekonomiju.

Obama je potom učestvovao i u kampanjskim aktivnostima u Michiganu, dok je njegova podrška kandidatima širom zemlje postala važan dio završne mobilizacije demokratskih birača.

Posebno je zanimljiv njegov odnos s Abdulom El-Sayedom. El-Sayed je ranije kritikovao Obaminu politiku, ali se sada našao na istoj pozornici s bivšim predsjednikom. To je još jedan primjer načina na koji se unutar Demokratske stranke ideološke razlike privremeno stavljaju po strani kada je potrebno mobilizirati birače.

Koliko Obama zaista može utjecati na rezultat? Njegova uloga vjerovatno nije toliko u pridobijanju neodlučnih birača koliko u motiviranju onih koji već podržavaju demokrate. U izborima za Kongres, gdje izlaznost može biti presudna, takva mobilizacija ima značaj.

Donald Trump je također obilazio ključne države i učestvovao u predizbornim aktivnostima. Dva politička tabora tako su u završnici kampanje pokušavala mobilizirati svoje birače, svjesna da bi nekoliko hiljada glasova u pojedinim izbornim jedinicama moglo odlučiti o kontroli nad Kongresom.

Gavin Newsom – kandidat za 2028. koji se ponaša kao da su izbori već počeli

Guverner Kalifornije Gavin Newsom u kampanji za Kongres ima dvije uloge.

Prva je institucionalna. Kalifornija je usvojila Prijedlog 50, kojim se mijenjaju granice izbornih jedinica za Predstavnički dom. Mjera je predstavljena kao odgovor na republikansko prekrajanje izbornih mapa u Teksasu, a njen cilj je promijeniti raspored izbornih jedinica u korist demokrata.

Druga Newsomova uloga je politička. Kroz svoj politički odbor prikuplja novac za kandidate širom zemlje, obilazi ključne države i koristi društvene mreže za direktne napade na Trumpa. Njegov stil komunikacije često uključuje ironiju, memove i parodiranje predsjednikovog načina obraćanja.

Newsom ne krije da razmišlja o budućoj predsjedničkoj kandidaturi. Očekivanja da bi mogao ući u utrku 2028. godine postala su dio političkih analiza, a rezultat demokrata na novembarskim izborima mogao bi utjecati i na njegovu poziciju unutar stranke.

Ukoliko demokrate ostvare značajan uspjeh, Newsom bi mogao isticati i svoju ulogu u kampanji i promjenama izbornog sistema u Kaliforniji.

Trump – centralna figura demokratske kampanje

Demokratski stratezi ne moraju mnogo objašnjavati biračima zašto žele promjenu odnosa snaga u Kongresu. Veliki dio njihove kampanje zasniva se na kritikama Trumpove administracije, a ekonomske prilike dodatno su pojačale nezadovoljstvo dijela birača.

Anketa Reuters/Ipsos objavljena 19. oktobra pokazala je da je Trumpov rejting odobravanja pao na 31 posto, što je najniži rezultat u oba njegova predsjednička mandata. U istom istraživanju 47 posto registrovanih birača izjasnilo se da bi glasalo za demokrate kada bi se izbori održavali tog dana, dok je republikance podržalo 35 posto.

Rat s Iranom, visoke cijene goriva i carinska politika postali su važni elementi predizborne rasprave. Cijena benzina u SAD-u prešla je četiri dolara po galonu, što je dodatno opteretilo domaćinstva i otvorilo prostor za kritike na račun Trumpove administracije.

Trump, međutim, nastavlja aktivno učestvovati u kampanji. Putuje u savezne države, održava skupove i podržava republikanske kandidate. Problem za njegovu stranku jeste što pojedini kandidati u ključnim utrkama imaju vlastite slabosti koje ne mogu jednostavno nadoknaditi predsjednikovom popularnošću.

Ken Paxton u Teksasu suočava se s kritikama zbog ranijih pravnih i političkih kontroverzi. Mike Rogers u Michiganu ima iskustvo u Kongresu, ali se suočava s kandidatom koji je uspio privući pažnju progresivnog dijela biračkog tijela. U Ohiju republikanci pokušavaju odbraniti mjesto koje želi osvojiti bivši senator Sherrod Brown.

Republikanci, ipak, imaju argument koji ne treba zanemariti. Mamdani, Sanders i El-Sayed predstavljaju političke figure koje mogu koristiti u kampanji protiv onoga što nazivaju socijalističkim programom demokrata. Takve poruke i dalje imaju odjek u ruralnim i konzervativnijim dijelovima zemlje.

Osim toga, čak i eventualno preuzimanje oba doma Kongresa ne bi značilo da demokrati mogu jednostavno zaustaviti Trumpovu politiku. Predsjednik zadržava pravo veta, a za usvajanje većine zakona u Senatu potrebno je 60 glasova, što dodatno ograničava mogućnost velikih političkih promjena.

Prognoze i otvorena pitanja

U završnici kampanje najviše pažnje privlače utrke za Senat u Teksasu, Michiganu, Georgiji, Maineu, Iowi, Kansasu i Ohiju. Razlike među kandidatima u pojedinim državama male su, a ankete objavljene posljednjih dana pokazuju da se rezultati mogu značajno razlikovati od istraživanja do istraživanja.

U Teksasu se Talarico i Paxton smjenjuju u vodstvu, dok istraživanja u Michiganu uglavnom bilježe prednost El-Sayeda nad Rogersom. U Georgiji Ossoff u objavljenim anketama ima prednost nad Collinsom.

Ipak, američke ankete su u prethodnim predsjedničkim ciklusima u više navrata potcijenile podršku Trumpu. Ako se slična odstupanja ponove i ove godine, konačni rezultati mogli bi se razlikovati od onoga što trenutno pokazuju istraživanja javnog mnijenja.

Najveća priča ovih izbora možda neće biti samo pitanje ko će kontrolisati Kongres, nego i kakvu će poruku birači poslati unutar Demokratske stranke.

Uspjeh Talarica i El-Sayeda mogao bi ojačati progresivno krilo i otvoriti prostor za novu generaciju političara. Suprotan rezultat dao bi dodatni argument umjerenijim demokratama koji upozoravaju da previše lijeva retorika može udaljiti dio biračkog tijela.

U pozadini svega već se nazire i borba za predsjedničku nominaciju 2028. godine. Newsom, Kelly, Ossoff i Ocasio-Cortez pripadaju različitim dijelovima stranke, ali bi rezultati novembarskih izbora mogli utjecati na njihove buduće političke pozicije.

U srijedu ujutro, nakon izbornog dana, počet će se jasnije nazirati ko će kontrolisati Kongres. Pitanje ko će u narednom periodu kontrolisati Demokratsku stranku vjerovatno će ostati otvoreno znatno duže.