Direktor doma za osobe sa invaliditetom silovao štićenice, morale ga zvati tata

- Boljelo me iznutra, pa sam došla ispričati svoju priču, prve su riječi koje je Seo Mi-hyeon rekla policiji.

Seo ima intelektualne teškoće, teško sastavlja duže rečenice i uglavnom komunicira kratkim riječima i gestama. Ipak, sjećanja na zlostavljanje potpuno su joj jasna. Ona je jedna od najmanje tri štićenice državom finansiranog doma u Južnoj Koreji koje je seksualno zlostavljao direktor ustanove, piše BBC.

Sedmorica silovala studenticu?Slučaj grupnog silovanja na Cornellu preuzima specijalna tužiteljica

Sud u Seulu ranije ovog mjeseca osudio je direktora, identificiranog samo prezimenom Kim, na 15 godina zatvora. Kim negira optužbe i žalio se na presudu.

Tokom suđenja otkriveno je da su neke štićenice direktora morale oslovljavati s "tata". Tužioci su istakli da to pokazuje neravnopravan odnos moći između Kima i osoba o kojima je trebao brinuti. Imena žrtava u članku su promijenjena radi zaštite njihovog identiteta.

Seo se 2016. godine doselila u Saekdongwon, dom za osobe s intelektualnim teškoćama u Incheonu. Ispričala je da je zlostavljanje počelo ubrzo nakon njenog dolaska. Kim ju je posjećivao noću ili rano ujutro i silovao.

Seo je rekla da se u domu nije imala kome povjeriti jer nije vjerovala da će joj zaposlenici pomoći. Tako je živjela gotovo deset godina.

Slučaj je otkriven u februaru 2025. godine, nakon što je Seo zadobila povredu glave. Rekla je da se povrijedila tokom jednog od Kimovih pokušaja napada, kada mu se suprotstavila, a on je na nju bacio čašu. Iz doma su je odveli u bolnicu, a majku su obavijestili tek nakon što su joj zašili ranu.

Majka je zatražila snimke nadzornih kamera, ali su je u domu odbili. Nakon toga odvela je kćerku kući i odlučila je ispisati iz ustanove. Tek kada je Seo saznala da se više ne mora vraćati u dom, priznala je majci da je seksualno zlostavljana.

- Mislila sam da je sigurno progovoriti jer su mi rekli da se ne moram vraćati u Saekdongwon, rekla je za BBC.

Na pitanje kako je godinama sve podnosila, odgovorila je: "Samo sam trpjela."

Nakon njenog iskaza policija je proširila istragu na ostale štićenike. Otkrivene su još najmanje dvije žrtve, među njima Lee Mi-Na, koja je također rekla da ju je Kim silovao. Sudija je iskaze sve tri žrtve ocijenio vjerodostojnima.

Kim je osuđen na 15 godina zatvora zbog silovanja Lee i Seo. U slučaju treće žrtve proglašen je krivim za blaže krivično djelo seksualnog nasilja jer, prema ocjeni suda, nije bilo dovoljno dokaza o upotrebi sile ili prijetnji zbog kojih se žrtva nije mogla oduprijeti.

Udruženja za prava osoba s invaliditetom kritikovala su takvu odluku, ali i samu istragu. Smatraju da sposobnost žrtve da se odupre ne bi trebala utjecati na presudu te da policija možda nije identificirala sve žrtve. Istraživanje koje su lokalne vlasti naručile od Univerziteta Woosuk sugeriralo je da je Kim možda zlostavljao još najmanje deset štićenika.

Policija je teško prikupljala iskaze jer mnogi štićenici imaju ozbiljne komunikacijske poteškoće. Profesorica Jeon Ji-su, koja je vodila istraživački tim, rekla je za BBC da su istražitelji prihvatali "samo iskaze ljudi koji su zlostavljanje mogli opisati potpunim rečenicama".

- Ako žrtve svoja iskustva izražavaju drugačije od onoga što očekujemo, ne bi li se država trebala više potruditi da čuje njihov glas?, pita Baek In-seong iz savjetovališta Hansahoe. Iz policije su odgovorili da, "iako je možda bilo propusta u pojedinačnim slučajevima, to ne treba uzeti kao sliku cijele istrage".

Prije izricanja presude sudu je predato i 13 peticija za pomilovanje Kima. U jednoj od njih tražilo se da sud uzme u obzir njegov "doprinos socijalnom sektoru". Udruženja za ljudska prava oštro su to kritikovala.

Sudija je u presudi naveo da je Kimov zločin "posebno gnjusan" jer je, uprkos dužnosti da štiti prava štićenika, iskoristio svoj položaj kako bi "zadovoljio vlastite seksualne nagone".

Slučaj je pokrenuo pitanja o tome kako je zlostavljanje moglo trajati godinama uprkos redovnim inspekcijama doma. Jedan službenik okruga Ganghwa priznao je za BBC da su se inspekcije uglavnom svodile na provjeru dokumentacije, dok se sa štićenicima razgovaralo samo ako bi se pojavio neki problem.

Aktivisti upozoravaju i da je porodicama često veoma teško izvući svoje članove iz takvih ustanova. Alternativni smještaj teško je pronaći, a jedno istraživanje pokazalo je da šest od deset osoba na mjesto u domu čeka najmanje tri godine.

Slučaj Saekdongwona nije jedini. Prošle godine potvrđena je osmogodišnja zatvorska kazna zaposleniku koji je silovao dvije žene s intelektualnim teškoćama u domu u Yeongcheonu. U Anseongu je radnik nedavno osuđen na šest godina zatvora zbog višestrukog silovanja štićenice.

- Nasilje koje doživljavaju žene s invaliditetom nije individualni problem, rekla je Jo Ha iz savjetovališta koje je pomagalo žrtvama.

- To je strukturalno nasilje koje proizlazi iz isprepletenosti roda, invaliditeta, institucionalizacije, siromaštva i društvene izolacije.

Nakon što je slučaj dospio u javnost, južnokorejski premijer naredio je osnivanje posebnog vladinog tima. Vlada je u aprilu objavila da je pregledala 1.507 ustanova širom zemlje i identificirala 33 sumnjiva slučaja zlostavljanja. U osam slučajeva pokrenute su istrage.

Okrug Ganghwa naložio je zatvaranje Saekdongwona i oduzeo licencu fondaciji koja je upravljala domom. Zatvaranje je ipak odgođeno dok se ne pronađe smještaj za 33 preostala štićenika. Uprava doma tužila je vlasti zbog odluke o oduzimanju licence.

Seo danas živi izvan doma. Na pitanje šta se najviše promijenilo otkako je otišla, odgovorila je: "Osjećam mir. Sretna sam svaki dan."

Kaže da joj je najbolje to što može jesti i spavati kad god poželi.

- Nadam se da će postojati ustanove bez seksualnog nasilja, gdje ljudi poput nas mogu živjeti u miru.