„Dobro će se prodavati kad umrem“: Ovo je posljednja knjiga Vedrane Rudan

„To će se dobro prodavati kad umrem“, rekla je Vedrana Rudan kada joj je sin Slaven Hrvatin predložio da zajedno pripreme zbirku njenih najvažnijih tekstova. 

U toj rečenici, izgovorenoj uz njen prepoznatljivi crni humor, kao da je ostao sažet i njen odnos prema životu, smrti i svijetu koji je decenijama secirala bez zadrške.

Njena posljednja knjiga, „Kao da me ima“, objavljena je u izdanju srpske izdavačke kuće Laguna. Riječ je o zbirci tekstova nastalih tokom gotovo tri decenije novinarskog i književnog rada. Rudan nije dočekala njeno objavljivanje, ali je uspjela vidjeti prvu verziju i odobriti izbor tekstova. Za sada nije poznato kada će knjiga biti dostupna u knjižarama u Hrvatskoj, prenosi Index.hr.

Zbirka obuhvata kolumne i zapise koje je objavljivala od kraja devedesetih godina do posljednjih mjeseci života, uključujući tekstove iz „Feral Tribunea“, „Nacionala“ i s njenog bloga. Uz zapise po kojima je postala poznata, u knjizi su i manje poznati tekstovi koji otkrivaju intimniju stranu autorice čiji su je britkost i beskompromisnost učinili jednom od najupečatljivijih regionalnih književnih i medijskih ličnosti.

Knjiga je nastala tokom borbe s bolešću

U razgovoru za srpski sedmičnik NIN, Slaven Hrvatin otkrio je da je ideja o knjizi nastala početkom 2026. godine, kada se njegova majka već gotovo dvije godine borila s teškom bolešću. Prijedlog da zajedno odaberu njene najbolje tekstove bio je, između ostalog, pokušaj da joj misli nakratko odmakne od liječenja.

Rudan je pristala, a zatim reagovala onako kako su je čitaoci dobro poznavali – bez patetike i s dozom crnog humora.

Hrvatin je potom pregledao arhive, stare kolumne, blog i tekstove koji nisu bili toliko poznati javnosti. Pripremio je prvu verziju zbirke koju je njegova majka uspjela pročitati. Prihvatila je naslov „Kao da me ima“ i odredila tekst kojim knjiga treba završiti, dok je ostale uredničke odluke prepustila sinu.

Pisala je i kada više nije mogla sjediti za računarom

Za Slavena Hrvatina, priča o posljednjoj knjizi ujedno je i priča o majčinoj upornosti. Pisanje je za Vedranu Rudan ostalo važno i u najtežim fazama bolesti. Kada više nije mogla raditi za računarom, tekstove je pisala na mobitelu i slala mu putem WhatsAppa.

Njihov odnos, kako je ispričao, bio je drugačiji od slike koju su povremeno stvarali medijski naslovi. Iako su pojedine njene kolumne ostavljale utisak ozbiljnih sukoba između majke i sina, godinama su sarađivali. Slaven se brinuo o njenim internetskim stranicama i pomagao joj u objavljivanju tekstova, a znali su se zajedno smijati kada bi mediji njihove odnose predstavljali dramatičnije nego što jesu.

Od majke je, kaže, naučio i kako se treba odnositi prema vlastitom radu: uvijek tražiti odgovarajuću naknadu, a kada je već plaćen, ne bojati se tražiti više. Priznao je da taj savjet još nije u potpunosti usvojio.

Želio bi da je pamte po onome što je govorila moćnicima

Govoreći o tome kako bi volio da javnost pamti njegovu majku, Hrvatin je istakao njenu spremnost da se suprotstavi moćnicima i javno izgovori ono što se drugi nisu usuđivali reći.

Njen javni lik često su obilježavali provokativni nastupi, oštre rečenice i izjave koje su izazivale burne reakcije. Ipak, njen sin smatra da bi njeno naslijeđe trebalo biti veće od viralnih snimaka i provokacija – da bi ljudi trebali pamtiti njenu hrabrost da govori bez straha od onih koji imaju moć.

Književnica koja nije ublažavala svoje riječi

Vedrana Rudan preminula je 18. augusta 2026. godine, u 77. godini života, nakon borbe s teškom bolešću. Rođena je 29. oktobra 1949. u Opatiji, a tokom karijere radila je kao novinarka, kolumnistica, urednica i književnica.

Književni put započela je romanom „Uho, grlo, nož“, objavljenim 2002. godine. Među njenim poznatijim djelima su „Ljubav na posljednji pogled“, „Dabogda te majka rodila“, „Ples oko Sunca“ i „Doživotna robija“. Njene knjige prevedene su na više stranih jezika.

O bolesti je govorila otvoreno, kao što je i o drugim temama pisala bez pokušaja da se dopadne svima. Nakon njene smrti, na službenoj stranici objavljena je poruka: „Vedrana je otišla na područje bez signala.“

Bio je to oproštaj u skladu s njenom ranijom željom. A knjiga „Kao da me ima“ sada okuplja riječi koje je ostavila iza sebe – tekstove kroz koje je decenijama progovarala o društvu, ljudima i svijetu koji nije prestajala propitivati.