Stojanov je bio jedan od najboljih profesora Ekonomskog fakulteta u Sarajevu

Ugledni profesor Dragoljub Stojanov, koji je godinama predavao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, preminuo je 12. oktobra u Trogiru. Njegov značaj i doprinos nisu se ogledali isključivo u znanju koje je prenosio studentima, već i u načinu na koji je studente učio da misle, propituju i argumentovano brane svoje stavove. O njegovom naučnom i pedagoškom značaju za Oslobodjenje.ba je govorio profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Fikret Čaušević, njegov nekadašnji student, magistrant, doktorant i kolega.

Čaušević ne skriva koliko je visoko cijenio svog profesora. Smatra ga najboljim profesorom kojeg je Ekonomski fakultet imao u posljednjih, kako kaže, četrdesetak godina, posebno kada je riječ o makroekonomiji i političkoj ekonomiji u njenom izvornom značenju.

Kako objašnjava naš sagovornik, jedinstvenost profesora Stojanova dolazila je iz njegove pripadnosti heterodoksnoj struji ekonomske misli i marksističkoj tradiciji, koja je ekonomiju posmatrala izvan uskih teorijskih i ideoloških okvira. U tom kontekstu Čaušević podsjeća i na Branka Horvata, istaknutog ekonomistu s prostora bivše Jugoslavije.

- Branko Horvat, najveći ekonomist s prostora centralne, istočne i jugoistočne Evrope koji je bio kandidat za Nobelovu nagradu za ekonomiju 1983. godine, također je bio marksistički ekonomist. Branko Horvat bio je, naravno, jedan od uzora profesoru Stojanovu, istakao je Čaušević.

Ako ne znate ovaj predmet, ne znate ekonomiju

Čaušević svoj prvi susret s profesorom Stojanovom pamti i danas, gotovo četiri decenije kasnije. 

- Bilo je to krajem oktobra 1987. godine, na prvoj godini postdiplomskog studija. U sali 9 Ekonomskog fakulteta okupilo se sedamdesetak studenata kada je ušao mladi profesor i odmah izgovorio rečenicu koja je ostavila snažan utisak. Čim je prišao katedri, rekao je: ‘Ako ne znate ovaj predmet, ne znate ekonomiju’, prisjeća se Čaušević.

Priznaje da je njegova prvobitna reakcija bila daleko od divljenja. Smatrao je takav nastup prepotentnim. Ipak, mišljenje je promijenio već tokom prvih predavanja.

- Njegova predavanja bila su provokativna u najpozitivnijem smislu te riječi, kaže Čaušević.

Stojanov je na Ekonomskom fakultetu predavao predmet Ekonomska teorija i analiza, zajedno s profesorima Fahrudinom Šebićem i Aleksandrom Kalmarom. Dok se tokom dodiplomskog studija, uglavnom, bavio mikroekonomijom i poslovnom ekonomijom, susret sa Stojanovljevim načinom razmišljanja pokazao mu je koliko je važno razumjeti šire društvene i ekonomske procese.

- Ispostavilo se da je bio potpuno u pravu. Na dodiplomskom studiju uglavnom sam se bavio mikroekonomijom, odnosno poslovnom ekonomijom, koja je danas povezana s menadžmentom i poslovnom ekonomijom. Njegova predavanja otvorila su mi sasvim drugačiji pogled na ekonomsku nauku, kazao je Čaušević.

Povjerenje koje je obilježilo profesionalni život

Njegov utjecaj na Čauševićev profesionalni razvoj nije ostao ograničen na učionicu. Kako navodi, njihov odnos je s vremenom prerastao u dugogodišnju saradnju zasnovanu na povjerenju i međusobnom poštovanju.

Stojanov je tako, davne 1990. godine, ponudio da bude mentor Čauševiću tokom njegovog magistarskog rada.

- Rekao mi je: ‘Fikrete, pretpostavljam da si pri kraju s polaganjem ispita na postdiplomskom studiju. Ako si zainteresovan, spreman sam da ti budem mentor za magistarski rad.’

Ponuda ga je, priznaje, iznenadila.

- Bio sam šokiran, naravno, u najpozitivnijem smislu. Pitao sam ga: ‘Profesore, jeste li sigurni?’ A on mi je odgovorio: ‘Pa, ono što kažem, iza toga i stojim.’

Za Čauševića je, kako kaže, to bio jedan od najvećih komplimenata u profesionalnom životu. Nakon rata Stojanov mu je bio mentor i na doktorskom studiju.

Tražio je kritiku, a ne poslušnost

U to vrijeme, ali i danas, autoritet profesora se često podrazumijevao i rijetko kada se dovodio u pitanje. Ipak, Stojanov je, kaže Čaušević, od svojih studenata tražio da razmišljaju svojom glavom, pokažu i argumentuju stavove i ne odustaju od rasprave samo zato što razgovaraju s nekim ko je akademski stariji ili iskusniji.

- Bio je otvoren i za kritiku. Kao mnogo mlađi kolega, njegov student, a kasnije magistrant i doktorant, mogao sam mu se suprotstaviti u raspravi. On je to, zapravo, i tražio, prisjeća se.

Čaušević u tome prepoznaje jednu od najvažnijih osobina profesora Stojanova - akademski autoritet koji nije počivao na zahtjevu za poslušnošću, nego na spremnošću da se znanje stalno preispituje.

Iza profesora ostaje način razmišljanja

Njihova saradnja trajala je sve do Stojanovljevog odlaska s Ekonomskog fakulteta 2005-2006. Posljednjih godina predavao je na riječkom univerzitetu, a, prema saznanjima profesora Čauševića, posljednju deceniju života provodio je između Sarajeva i Trogira, odakle je poticala njegova majka.

Čaušević je razgovarao i sa suprugom preminulog profesora, od koje je saznao da je Stojanov preminuo nakon boravka u splitskoj bolnici, odnosno nakon što je iz bolnice prebačen kući.

Ipak, u njegovom sjećanju biografski detalji ostaju u drugom planu. 

Govoreći o Stojanovu, Čaušević mnogo važnijim smatra ono što je profesor ostavio iza sebe, odnosno znanje i otvorenost za drugačija mišljenja te povjerenje koje je ukazivao mlađim kolegama.

- Nije poenta u tome gdje je živio, nego u tome kako je živio. Nije poenta ni u tome hoćemo li živjeti 100 ili 150 godina. Iako, naravno, niko ne živi 150 godina, bitno je kako čovjek živi, kazao je Čaušević.

O BiH i Daytonu

Stojanov je bio jedan od kreatora ekonomskih reformi u bivšoj Jugoslaviji, koje je pokrenuo posljednji jugoslovenski premijer Ante Marković.Poslije rata je bio premijer u Alternativnoj vladi BiH, koja je nudila rješenja za izlazak iz političke, ali i ekonomske krize.

Govoreći svojevremeno o BiH, Stojanov je isticao da je i kod nas došlo do velike polarizacije, odnosno da postoji mali broj ljudi koji imaju previše i veliki broj ljudi koji nemaju dovoljno za život. Zbog toga, kao i u BiH, svaka druga država u svijetu traži kredite MMF-a. 

- Ko će vraćati kredite i šta će biti sa budućim generacijama, teško je reći. Ako se ništa ne promijeni u sistemu funkcionisanja u cijelom svijetu, polarizacija između bogatih i siromašnih bit će još veća, posebno u zemljama u tranziciji, pojasnio je Stojanov.

Za teško stanje u BiH nije okrivio samo domaće političare, već je istakao da je velikim dijelom odgovoran i Dejtonski sporazum.

- Nisu se našle adekvatne ekonomske mjere koje su potrebne ovakvoj BiH. Sve nam je nametnuto izvana i mi tu nismo mogli birati, ali izgleda da nismo ni htjeli, jer imamo "isprane mozgove" i takve mjere smo prihvatili nekritički i one se primjenjuju. Te mjere su globalne i bez promjena na svjetskom planu teško se pojedinačno bilo koja zemlja može pokrenuti iz ove situacije, kazao je proročki Stojanov.