Abazović: Izbor reisa gotovo je jednako važan kao izbor člana Predsjedništva

Religijska pripadnost u Bosni i Hercegovini oduvijek je bila važan dio identiteta stanovništva, ali se ona nije nužno podudarala s aktivnim učešćem u životu vjerskih zajednica. Sociolog Dino Abazović ističe da udio religijski opredijeljenih stanovnika nikada nije pao ispod 90 posto, čak ni tokom Jugoslavije.

- Samoidentifikacija nije značila participaciju. To nije značilo da ti ljudi koji imaju etno-konfesionalnu svijest nužno participiraju, nužno agregiraju u zajednici, nužno su članovi ove ili one zajednice, objašnjava Abazović.

Jednu od najvećih grešaka nekadašnjeg ideološkog sistema vidi u potiskivanju etno-konfesionalnog identiteta u privatnu sferu. Religija je ostala bez odgovarajuće javne uloge, dok se kulturni identitet izražavao uglavnom kroz kulturno-umjetnička društva, narodne nošnje i tradicionalne pjesme.

Šta nude kandidati?Dedović, Malkić ili Grabus? Islamska zajednica u BiH u subotu bira novog reisa

Slomom tog sistema došlo je do sve izraženijeg poistovjećivanja etničkog, nacionalnog i religijskog identiteta, zbog čega danas mnogi ne prave razliku između nacionalne i vjerske pripadnosti.

- Ako je meni svaki Hrvat katolik, i svaki Srbin pravoslavac, i svaki Bošnjak musliman, ako tu nema razlike, pa ko onda s kim tu ima problem? Jer niko suvisao i normalan neće reći da je u Bosni i Hercegovini bio vjerski rat, govori Abazović.

Smatra da takvo preplitanje identiteta stvara intelektualnu konfuziju koja prvenstveno šteti religiji. Kršćanstvo i islam, podsjeća, imaju univerzalni karakter i njihova učenja trebala bi povezivati ljude bez obzira na etničku pripadnost, granice, jezik ili spol.

- Ovi identiteti, kršćanski i muslimanski, odnosno islamski, su univerzalni identiteti. Oni su namijenjeni, svojim naučavanjem, da spajaju preko etniciteta, preko granica, preko jezika, preko spola, preko svega ostalog. Ali ako ih reducirate na partikularne identitete, njih je lako instrumentalizirati, upozorava Abazović.

Takvo poistovjećivanje, dodaje, otežava i prepoznavanje pozitivnog potencijala religije, uključujući njenu ulogu u borbi za socijalnu pravdu.

Govoreći o djelovanju vjerskih zajednica, Abazović ocjenjuje da su Katolička crkva i Islamska zajednica napravile značajan odmak od devedesetih godina, dok Srpsku pravoslavnu crkvu izuzima iz te ocjene.

- Katolička crkva i Islamska zajednica su dobrano evoluirale, koliko god se to možda u javnosti ne činilo, i napravile odmak od tih zlokobnih 90-ih. Napravile su ozbiljan odmak, ističe Abazović.

Iako prostora za napredak još ima, smatra da su ove zajednice prepoznale kako politička instrumentalizacija religije dugoročno šteti njihovoj osnovnoj ulozi, odnosno brizi o duhovnom i religijskom životu vjernika.

Posebno naglašava značaj izbora reis-ul-uleme Islamske zajednice, koje je u trenutku razgovora ocijenio gotovo jednako važnim kao izbore za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

- Jako interesantno će biti pratiti ove izbore koje ćemo imati za reis-ul-ulemu Islamske zajednice, gotovo pa jednako su važni kao i ovi izbori za bošnjačkog člana Predsjedništva. Jer će oni, u određenom smislu, značajno oblikovati perspektivu narednih četiri do osam godina, što možda izgleda malo, ali će značajno uticati na ono što se dešava kod muslimana, objašnjava Abazović.

Dodaje da pritom misli na muslimane u religijskom smislu, ali i na značajan dio Bošnjaka, s obzirom na ulogu Islamske zajednice u njihovom društvenom životu.

- Nikad nemojmo zanemariti ulogu religije u politici generalno, zaključuje Abazović.

Čitav razgovor sa sociologom Abazovićem možete gledati iduće subote u 21 sat na www.oslobodjenje.ba u podcastu U kontru sa Draganom Markovinom.