Zločinci sa fasada gledaju Srbe uz prešutnu podršku vlasti u RS-u

Prostor entiteta Republika Srpska postaje crno platno za iscrtavanje grafita i murala posvećenih onima koji su pred međunarodnim i domaćim sudovima presuđeni za najteže ratne zločine i genocid. Najnoviji primjer je Istočno Sarajevo, gdje je na fasadi zgrade osvanuo mural kojim se slavi ratni zločinac Ratko Mladić.

Prešutna podrška

Na zgradi koja se nalazi na ulazu u Lukavicu oslikana je šapka zločinca Mladića. Taj simbol već neko vrijeme zamjenjuje iscrtavanje lika ovog zločinca, a kako bi autori i odgovorni za davanje dozvola izbjegli pravosudne procese. Ispod je nacrtana srpska trobojka i ispisano “Vojska Republike Srpske”, kao i natpis “Srpsko Sarajevo”, što je do 2004. bio naziv za grad koji je ponio ime Istočno Sarajevo nakon odluke Ustavnog suda BiH.

No, mural u Lukavici samo je jedan od nizu iscrtanih na brojnim mjestima u ovom entitetu. Iako ih je bilo i ranije, smrt zločinca Mladića donijela je pravu poplavu murala i grafita u sjećanje na osuđenog ratnog zločinca. Sociolog Srđan Puhalo navodi za Oslobođenje da je kontinuitet jasan godinama. Novo je, kaže, to što postoji prešutni dogovor vlasti, lokalnih i entitetskih, te onih koji to iscrtavaju.

- Da je to nešto što je dobro, što je u skladu sa našim vrijednostima, pa da samim tim mogu očekivati svu moguću podršku lokalne vlasti. Možda ne zvanična, ali prećutna podrška postoji – od dizalica, kranova, preko obezbjeđenja saglasnosti za fasade, do boja i “umjetnika”, kaže Puhalo.

Puhalove navode potvrđuje poruka načelnika Istočnog Novog Sarajeva Jovana Katića da su “zajednice suvlasnika zgrada ranije zatražile i dobile suglasnost za oslikavanje murala”. Dodaje Puhalo kako se to sada interpretira kao kultura sjećanja.

- Mi odajemo počast tim ljudima, Republici Srpskoj i svima onima koji su se borili i poginuli za RS, ali ne vodeći računa o onome što znamo. Pravimo se da ne znamo, a tiče se presuda Haškog tribunala i lokalnih sudova, te drugih žrtava. To prosto nije važno, jer da bismo nabildali svoj nacionalni identitet i patriotizam, potrebno je da imamo nezvanične spomenike i biljege koji nam govore ko smo i šta smo, kaže Puhalo.

Nakon pada režima Aleksandra Vučića u susjednoj Srbiji, brojni mladi, ali i drugi građani, počeli su u Beogradu i drugim mjestima s one strane Drine akcije uklanjanja uvredljivih murala i grafita, pa tako i onih sa likom Mladića. Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, poručuje kako je to do prije nekoliko dana bilo nezamislivo.

- Potrebno je menjati politike sećanja i omogućiti da presuđene činjenice, dokazi i rezultati istraživanja dobiju mesto u obrazovnom sistemu. Promjene se ne mogu dogoditi brzo, ali civilno društvo ne smije odustati od insistiranja na činjenicama, kaže Kandić za N1, ali Puhalo poziva na oprez.

- Ovo što se dešava u Beogradu i Srbiji je samo pobjednička euforija. Vidjet ćemo za dva, tri mjeseca hoće li ti grafiti ponovo izroniti i u kojem obliku, jasan je.

Iskonsko zlo

Na pitanje zašto preovladavaju grafiti i murali posvećeni zločincima, a ne naučnicima, sportistima i drugima koji su ostavili trag u srpskom društvu, Puhalo konstatuje da se većini teško identifikovati s takvim ličnostima. Jer, nemaju Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Novak Đoković, Jovan Cvijić i Dučić, Petar Kočić, te bezbroj drugih, potencijal da izazovu pravu emociju. Zaključuje da se radi i o ogoljenom nacionalizmu vladajuće politike koja afirmiše iskonsko zlo nauštrb pravih vrijednosti naroda prebogate historije.

Dnevnik možete gledati na O kanalu u 18:20, ili na oficijelnom YouTube kanalu.