Smiljevićima ostaju još tri godine, da li je spalionica rješenje za Sarajevo?

Deponija Smiljevići bi, uz proširenje kapaciteta, mogla primati otpad još neko vrijeme. A šta nakon toga? Dok se u Sarajevu ponovo aktuelizira ideja izgradnje spalionice otpada, ostaju otvorena pitanja njene izvodljivosti, utjecaja na okoliš i spremnosti postojećeg sistema da odgovori na takav projekat.

Deponijski gas

Problemi s deponijom Smiljevići, od pritužbi stanovnika okolnih naselja koji su u više navrata organizovali mirne proteste i proteste upozorenja zbog nesnosnog smrada, neadekvatnog odlaganja otpada i ugrožavanja zdravlja, do pitanja njenog dugoročnog kapaciteta, nisu novi. SDA u svojoj viziji glavnog grada Bosne i Hercegovine zagovara njeno zatvaranje i izgradnju nove deponije izvan grada, uz spalionicu i razvoj reciklaže. Međutim, prijedlog ne navodi lokaciju budućeg postrojenja, a otvoreno je i pitanje kako bi takav sistem bio uspostavljen.

Anes Podić iz Eko akcije ranije je za Oslobođenje upozorio da zatvaranje deponije ne znači i nestanak problema koje ona predstavlja. Otpad odložen u Smiljevićima nastavit će ispuštati deponijski gas i nakon zatvaranja, zbog čega, kako je istakao, tu lokaciju ne treba posmatrati kao prostor koji bi se jednostavno mogao prenamijeniti za stambenu izgradnju.

O izgradnji postrojenja za termičku obradu otpada u Sarajevu govorilo se i ranije. Sarajevska regionalna razvojna agencija (SERDA) je 2019. godine izradila studiju opravdanosti izgradnje kogeneracijskog postrojenja i postrojenja za mehaničko-biološki tretman otpada. Studijom je razmatrana termička obrada oko 203.000 tona miješanog komunalnog otpada godišnje, uz proizvodnju električne i toplotne energije, a investicija je procijenjena na više od 198 miliona KM. Kao moguće lokacije razmatrani su Smiljevići i Butile, pri čemu su Smiljevići ocijenjeni povoljnijim s tehničkog aspekta. Iako je Vlada KS-a tražila da Ministarstvo predloži usvajanje studije, ona nikada nije predstavljena Skupštini KS-a.

Prema informacijama iz KJKP Rad, koje upravlja deponijom Smiljevići, otpad se trenutno odlaže na aktivnoj plohi površine 15.000 kvadratnih metara. Planirana je izgradnja dodatnih 22.000 kvadratnih metara s multibarijernom zaštitom, unutar postojećeg obuhvata deponije.

“Završetkom izgradnje i stavljanjem u funkciju te površine procjenjuje se da bi se, uzimajući u obzir dinamiku odlaganja otpada, raspoložive kapacitete i tehničke uslove, odlaganje moglo nastaviti”, naveli su iz Rada.

Procjenjuju da bi se, nakon proširenja, otpad mogao odlagati još tri godine. Izgradnja dodatne plohe za građevinski otpad i postrojenja za termičku obradu otpada mogla bi, dodaju, značajno produžiti vijek trajanja deponije.

Kada je riječ o spalionici, iz Rada ističu da su prije donošenja konačne odluke potrebne odgovarajuće studije. Kao primjer navode evropske gradove poput Stockholma, Osla, Kopenhagena i Beča, gdje energane obrađuju otpad koji nije za reciklažu, uz proizvodnju toplotne i električne energije.

Međutim, iz ovog javnog preduzeća priznaju da postojeći sistem primarne selekcije otpada nije dovoljno razvijen za funkcionisanje takvog postrojenja.

Drugačija naplata

“Potreban je ozbiljan zaokret kako u načinu odvoza otpada i ispostavljanja računa prema građanima, tako i u prilagođavanju infrastrukture komunalnog preduzeća Rad”, navode.

Među predloženim promjenama su drugačiji sistem naplate odvoza miješanog i organskog otpada, prema kojem bi se usluga naplaćivala po pražnjenju kanti, dok se odvoz reciklabilnog otpada ne bi naplaćivao. Za kolektivno stanovanje predlažu da se računi ispostavljaju upraviteljima zgrada, uz postavljanje kontejnera s karticama ili bravicama kako bi se njihovo korištenje ograničilo na stanare odgovarajućih ulaza.

Promjene bi, smatraju, morale pratiti zakonska rješenja, uključujući efikasan zakon o komunalnoj policiji koja bi sankcionisala prekršaje, kao i ulaganja u novu mehanizaciju i kompostanu za organski otpad, travu i granje. Kao primjer podsticanja pravilnog razvrstavanja navode praksu njemačkog Hildesheima, gdje se korisnicima koji miješani otpad odlažu u kante za reciklažu oduzimaju te kante, zbog čega moraju plaćati odvoz svih vrsta otpada. U kompostani bi se od organskog otpada proizvodio kompost namijenjen tržištu.

Dok iz Rada ukazuju na potrebu unapređenja sistema upravljanja otpadom, Podić upozorava na moguće posljedice neadekvatne kontrole rada spalionica i ističe: “Imate širom svijeta niz primjera, čak i u razvijenim zemljama, gdje su spalionice otpada izazvale niz zdravstvenih problema okolnom stanovništvu.”