(VIDEO) Političarima u BiH kultura nije zanimljiv plijen

Priča o (post)ratnoj pljački Muzeja Zenica, koju smo objavili u jučerašnjem izdanju lista Oslobođenje, bila je dobra metafora za razgovor o stanju u kulturi i institucijama kulture danas. U sinoćnjem izdanju magazina “Ovjereno” na O kanalu govorili su direktorica Historijskog muzeja BiH Elma Hašimbegović i bh. režiser Haris Pašović.

Hašimbegović je navela da uskoro ide u Ukrajinu kako bi podijelila iskustva iz BiH u načinu spašavanja kulturno-historijskog nasiljeđa u ratu. No, ono što je brine je kako objasniti pljačku i nemar koji nisu plod agresorskog djelovanja, s obzirom na to da su uništavanje, pred i postratno, zeničkog Muzeja vodili oni koji su ga trebali štititi.

Čisti barbarizam

Ističe da je sreća Historijskog muzeja BiH to što su uposlenici 1996. bili svjesni potrebe da sačuvaju imovinu i artefakte.

- No, našli smo se u poziciji da je sve što je Muzej imao, postalo neželjena baština. Institucionalna kultura ni danas nije prepoznata kao važna za društvo i u nju se ne ulaže, istakla je Hašimbegović.

Onaj ko se stidi i odriče historijskog perioda od 1941. godine, mora se odreći i same BiH, istakao je Pašović, referirajući se i na dešavanja u Zenici nakon dolaska višepartijskog sistema, ali i na tvrdnje sagovornice u studiju magazina “Ovjereno”. Dodaje da se do toga još nije došlo, ali ne znači da neće.

- Jer je primitivizam do te mjere aktivan da vodi tome. Trideset godina se ništa nije radilo po pitanju funkcionisanja i opstanka Zemaljskog muzeja BiH. To je udruženi - bošnjački, hrvatski i srpski primitivizam, jer se radi o zajedničkom naslijeđu. Trideset godina nisu bili u stanju da kupe stan ljudima koji tamo žive i tako smo završili sa pečenim prasetom u Muzeju, jasan je Pašović.

Takav odnos, upozorava, vodi propadanju države i napominje kako su i velika carstva propadala kroz historiju. Jasan je – život bez kulture znači barbarstvo. U posebnom problemu je sedam državnih institucija kulture, čije finansiranje s nivoa BiH nikada nije riješeno na političkom nivou. Hašimbegović je jasna – 30 godina nema interesa da se problem riješi.

- Svi su iskoristili trenutak da se priča o prasetu, a većina odgovornih nikada nije ušla ni u jedan muzej i ne znaju s kakvim se problemima susrećemo. Finansiranje sedam državnih institucija kulture sa kantonalnog i(ili) federalnog nivoa je milostinja i ovisi od pojedinca, ministra, s više ili manje razumijevanja. Poseban Zakon koji je usvojen u Kantonu Sarajevo o privremenom preuzimanju sufinansiranja institucija kulture je rješenje koje nam je omogućilo da dobijemo sredstva, koja nisu redovna, ali od kojih možemo isplaćivati plate i imati kakvu-takvu sigurnost, navodi direktorica Historijskog muzeja BiH.

Ucjene i kompromisi

Pašović je poručio da je državna institucija bukvalno prebačena na kantonalni nivo. Napominje da gotovo identičan problem ima i državna televizija.

- Bošnjački političari, koji bi se time morali najviše baviti iz prostog razloga što je realna politička situacija takva, to ne rade. Političare iz srpskog i hrvatskog naroda to ne zanima. Oni se odriču institucija koje čuvaju i njihovo historijsko naslijeđe. Radi se o oportunistima, pljačkašima i primitivcima. Prebacivanje na kantonalni budžet znači odricanje države od tih institucija, jasan je Pašović.

S obzirom na to da je politika, između ostalog, i umjetnost ucjene, postavlja se pitanje zašto se institucije kulture ne postave kao prioritet takozvanih probosanskih snaga u procesu formiranja vlasti. Jer, jasno je da taj proces nosi bezbroj drugih ucjena i kompromisa. Hašimbegović je jasna – to se ne dešava jer političarima institucije kulture nisu važne.

- Ima stvari koje imaju veću cijenu i zanimljivije su u trampama. Nema interesa. Kultura nikoga ne zanima iako su svima puna usta kulture, poručila je.

Pašović otvoreno poručuju da se to ne radi jer u institucijama kulture nema novaca. Da ima, dodaje, političari bi se borili za njih kao za druge resurse, za koje se brzo nađu i rastale.