Ovaj bh. grad je muzej među planinama, na svakom koraku krije novu priču

Smješten u dolini Neretve, Konjic je savršen izbor za vikend-odmor, u kojem gosti uživaju kako u historijskim znamenitostima, tako i u prirodnim ljepotama koje okružuju grad. Prednost ove destinacije leži i u tome da, kada ostavite automobil na parkiralištu, dobijete slobodu kretanja od muzeja do izletišta. Svaka lokacija, na sebi poseban način, jednako je vrijedna pažnje. Za avanturiste koji preferiraju aktivniji odmor, lokalci su dobro opremljeni opremom, vještinama i znanjima da vas provozaju Neretvom, te pokažu ljepote Prenja i Čvrsnice.

Sa trotoara u šumu

Mi smo za odmor odabrali Zlatar, izletište iznad grada, koje u stazama krije neraskidivu vezu Konjičana sa prirodnim ljepotama koje ih okružuju. Izletištu se prilazi sa trotoara, a šetnica koja vas dočeka je blaga, pažljivo uređena i prilagođena svim uzrastima, od porodica s djecom i rekreativaca do starijih šetača. Duž puteljka su postavljene drvene klupe za odmor i edukativne table koje posjetioce upoznaju s bogatim i specifičnim biljnim svijetom ovog botaničkog rezervata.

Prvo iznenađenje obradovalo nas je već nakon petnaestak minuta hoda, gdje Park-šuma Vrtaljica goste počasti panoramskom slikom Kamene ćuprije i Neretve, a staklena platforma pod nogama stvara osjećaj kao da lebdite iznad tog fantastičnog prizora.

I dok je izletnicima ovaj vidikovac savršeno mjesto za pauzu, fotografisanje i uživanje u kafi, planinarima je tek početak priče. Uređeno gradsko šetalište, iza vidikovca, polako prerasta u planinarsku stazu koja vodi ka vrhu Zlatara i usmjerava vas kroz guste šumske pojaseve, gdje staza postaje strmija i zahtjevnija.

Sam uspon prema vrhu traje oko tri i po sata laganog koraka, krajolik ukazuje na surovost velikog požara koji je prije nekoliko godina zahvatio obronke Zlatara, ali i opominje na posljedice od kojih se priroda još nije oporavila. Svakim novim korakom pogled na grad i kanjon postajao je bogatiji za predjele netaknute prirode hercegovačkog krasa i lančanog pojasa okolnih planina.

Ni povratak u čaršiju nije protekao ništa manje uzbudljivo. Od posjete Titovom bunkeru i rodnoj kući Zuke Džumhura do obilaska lokalnih muzeja i radionica, otvorilo se mnoštvo izbora za savršen nastavak vikenda. Šetnju šumovitim predjelima nastavili smo kroz bogatu prošlost i tradiciju ovog kraja.

Titov bunker monumentalni je podzemni kompleks koji se u najstrožoj tajnosti gradio više od četvrt vijeka. Građen kao atomsko sklonište za Josipa Broza Tita, njegovu porodicu i 350 najbližih saradnika, ovaj fascinantni prostor s više od 6.500 kvadratnih metara i danas čuva autentičan duh hladnog rata sa sačuvanim namještajem, ormarima i komunikacijskim uređajima. Poseban doživljaj pruža činjenica da je bunker danas preuređen u jedinstvenu galeriju savremene umjetnosti, gdje se prepliću historija i moderno umjetničko izražavanje.

Život u drvetu

Put nas je odatle odveo u srce stare gradske jezgre, do rodne kuće Zuke Džumhura, koja ambijentom tradicionalne bosanske arhitekture oživljava uspomenu na jednog od najvećih bh. putopisaca, slikara, karikaturista i neumornog boema. Šetnja kroz njene prostorije nudi intiman uvid u njegov život i stvaralaštvo, od ličnih predmeta i rukopisa do prepoznatljivih karikatura i crteža koji odišu onim specifičnim toplim duhom i humorom po kojem je Džumhur ostao nezaboravan.

Obilazak znamenitosti smo završili u Muzeju drvorezbarstva, posvećenom drevnom zanatu koji je Konjic upisao na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Ovaj savremeno i interaktivno uređen muzej vodi posjetioce kroz stoljetnu priču o lokalnim majstorima koji drvetu udahnjuju život. Imali smo priliku vidjeti unikatne komade namještaja, upoznati se s prepoznatljivim motivima i tehnikama dlijetanja, ali i svjedočiti samom procesu izrade detalja po kojima je konjičko drvorezbarstvo poznato širom svijeta.