Kraljevski Bobovac čuva historiju Bosne, ali ko danas brine o njemu?

Uska je povezanost između historijskog značaja i sjećanja na grad Bobovac i onih koji ga danas čuvaju. Reklo bi se da na suptilan način brinu jedni za druge. Bobovac o njima da ne napuste svoj rodni kraj, a oni o njegovim istinskim vrijednosti da ne potonu u zaborav.

Mjesto na kojem se nekada davno čuvala kruna Bosanska, i pored skromnog izgleda, odiše veličanstvenom ljepotom i privlači brojne goste. Među čuvarima Bobovca je i Šaban Ibrišimović koji nam je i kao direktor Turističke zajednice Zeničko-dobojskog kantona govorio o potencijalima ovog mjesta, ljepotama prirode i tradicije koje ga krase.

Povezanost kroz tradiciju

Našli smo ga u njegovoj kući, u selu koje nosi titulu jednog od najljepših u BiH. Mijakovići su sada daleko poznati i zbog svoje povezanosti sa kraljevskim gradom Bobovcem, ali i po priznanju koje ponosno ističu. Domaćinstvo u kojem nas je ugostio ujedno je i adresa Udruženja Čuvari bosanske krune, osnovanog prije dvadesetak godina.

- Razgovarajući o tome kolika je odgovornost nas, mještana, spram tog nacionalnog spomenika kraljevskog grada Bobovca, počeli smo sa čišćenjem smeća i rastinja sa ciljem da otvorimo što više staza kojima bi turisti mogli dolaziti, prisjetio se Ibrišimović prvih koraka u preuzimanju odgovornosti.

Uz domaće goste, prisjeća se on, prvo su dolazile diplomate, a zatim i turisti sa Balkana. Grad Bobovac postao je centar okupljanja učenika, domaćih i stranih gostiju, a sve je to zahtijevalo i dodatna ulaganja da mu prijatelji imaju gdje doći.

- Za kratko vrijeme mnogo je međunarodnih organizacija čulo za nas i pružilo nam podršku, koja je značila da smo postali dio aktivnosti koje su provodili na području centralne Bosne, kazao je naš domaćin.

Zahvaljujući tim projektima, nakon 400 godina Bobovac je opet dobio vodu. Ideja po ideja, članovi Udruženja su za 20-ak godina realizovali blizu 80 projekata, a njihovi rezultati vidljivi su od pristupačnosti do ugođaja koji vas zatekne na ovoj važnoj historijskoj destinaciji.

Kako je cvjetao kraljevski Bobovac, napredovala je i priča održivog ostanka u selima koja ga okružuju.

Bezosjećajna vlast

- Nailazili su gosti i turisti, pitali kako se živi u selu, ima li šta za pojesti, a mi smo im iznosili što smo imali od zimnice, a uz to i domaći hljeb, uštipak, domaće pite, maslenjak od integralnog brašna i onda kada probaju to sve što mi proizvodimo, oni su to sve tražili i da kupe, prisjetila se Nađa Ibrišimović.

Ako bi nestalo zimnice kod njih, bilo je kod komšija. Kuća po kuća, mještani su se upuštali u razvoj seoskog turizma, a to je otvorilo i nove prilike.

- Ljudi koji su otišli prije 20 i više godina, lagano se vraćaju i adaptiraju naslijeđe očeva i djedova, potvrdili su nam Ibrišimovići.

Prošetali smo do gornjeg dijela kraljevskog grada, te uživali u historijskim pričama, bogatstvu prirode i ljudima koji ga krase.

Ipak, još mnogo je posla pred čuvarima krune bosanske, jer kako smo na kraju saznali, osim čuvara, o ovom nacionalnom blagu niko drugi ne brine, a kolika mu je vrijednost bila i ostala, govori legenda stara vijekovima, a koju uz njegove kamene ostatke, čuvaju čuvari bosanske krune.

- Kraljica Katarina je sjećajući se Bobovca u izbjeglištvu u Rimu govorila “da mi je pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice pa nek’ odmah omrem”, ispričao nam je Šaban Ibrišimović